Broj: Kzz 53/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv os. M. B., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br: 41/77., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak, 47/90. i 29/94.) odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 28. listopada 2016. broj ZPP-DO-16/16, podignutim protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. listopada 2014. broj J-1476/10 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 23. prosinca 2015. broj Jž-75/15, u sjednici održanoj 23. studenog 2016.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. listopada 2014. broj J-1476/10 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 23. prosinca 2015. broj Jž-75/15 povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br: 107/07., 39/13. i 157/13 – dalje u tekstu: PZ), čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 23. prosinca 2015., broj Jž-75/15 odbijena je kao neosnovana žalba okr. M. B. te je potvrđeno rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. listopada 2014., broj XXV-J-1476/10 kojim je odbijen zahtjev okrivljenika za naknadu troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja.

Protiv tog pravomoćnog rješenja, koje čine citirano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 82. st. 3. PZ, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 83. st. 3. PZ-a.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Naime, pravilno državni odvjetnik u zahtjevu navodi da je citiranim rješenjima Prekršajnog suda u Zagrebu i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske povrijeđena odredba čl. 195. st. 2. PZ-a, jer sudovi prilikom donošenja odluke nisu primijenili odredbu čl. 82. st. 3. PZ-a, a to je utjecalo na zakonitost odluke.

Naime, prekršajni sudovi se u konkretnom slučaju pogrešno pozivaju na primjenu odredbe čl. 140. st. 2. i čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ-a, prema kojima okrivljenik ima pravo na putne troškove te nužne izdatke i nagradu branitelja samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što djelo koje mu je stavljeno na teret nije prekršaj ili ako nema dokaza da je prekršaj počinio. Naime, odredba iz čl. 140. st. 2. PZ-a ne uređuje pitanje prava na troškove obrane u slučajevima kad sud donese odbijajuću presudu, već samo propisuje situaciju kad je prekršajni postupak obustavljen.

Dakle, kako, navedena odredba PZ-a o troškovima postupka iz čl. 140. st. 2. PZ-a ne uređuje pitanje naknade troškova prekršajnog postupka u slučaju kad je optužba odbijena, kao što je to učinjeno u konkretnom prekršajnom postupku, to je trebalo u skladu s čl. 82. st. 3. PZ-a kao supsidijarnu primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) koja propisuje da  nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, kada sud donese odluku kojom odbija optužbu.

Slijedom navedenog trebalo je na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08 presudom utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, pravomoćno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Zagreb, 23. studenog 2016.