Broj: Kž 603/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika D. F., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 2. i dr. Kaznenog zakona Republike Slovenije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. rujna 2016. broj II Kv-1211/15-8 (Kir-1187/13), u sjednici održanoj 23. studenog 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika D. F.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, odlukom pod toč. I. izreke, utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz čl. 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04, dalje: ZOMPO) za izručenje Republici Sloveniji izručenika D. F., državljanina Republike Slovenije, radi vođenja kaznenih postupaka i to:

 

1.      povodom optužnice K T 1/1792/08 od 27 kolovoza 2010. podnesene od strane Općinskog državnog tužiteljstva u Mariboru, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 217. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. u vezi s člankom 25. Kaznenog zakonika Republike Slovenije i kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

2.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju broj K T 2445/01 od 03. prosinca 2007., a koji se kazneni postupak vodi pred Okružnim sudom u Celju, zbog kaznenog djela poticanja na kazneno djelo zlouporabe položaja ili prava po članku 244. stavak 1. i 2. Kaznenog zakonika Republike Slovenije u vezi s člankom 26. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

3.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju broj Kt 1/2276/05 od 14. prosinca 2007., a koji se kazneni postupak vodi pred Okružnim sudom u Celju (Kazneni odjel) zbog kaznenog djela poslovne prijevare po članku 234.a stavak 1. i 2. u vezi s člankom 25. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

4.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju broj Kt 1/2488/07 od 17. studenog 2010., a koji se kazneni postupak vodi pred Okružnim sudom u Celju, zbog kaznenog djela pokušaja prijevare po članku 217. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 2. Kaznenog zakonika Republike Slovenije, u vezi s člankom 22. i 25. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

5.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju (Vanjski Odjel u Velenju) broj Kt 1/978/07 od 04. svibnja 2011., a koji se kazneni postupak vodi pred Okružnim sudom u Celju, zbog kaznenog djela poslovne prijevare po članku 234.a stavak 2. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

6.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju broj Kt 1/1351/06 od 12. siječnja 2011., a koji se kazneni postupak vodi pred Okružnim sudom u Celju zbog kaznenog djela pomaganja u kaznenom djelu poslovne prijevare po članku 234.a stavak 1. i 2. u vezi s člankom 27. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

7.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju broj Kt 1/192/02 od 02. prosinca 2007., a koji se postupak vodi kod Okružnog suda u Celju, zbog kaznenog djela poticanja na kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlasti po članku 244. stavak 1. i 2. Kaznenog zakonika Republike Slovenije u svezi s člankom 26. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

8.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Ljubljani broj Kt 579/08 od 31. ožujka 2009., zbog kaznenih djela prijevare iz članka 217. stavak 1. u vezi s člankom 25. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

9.      povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Ljubljani broj Kt 2906/08 od 05. svibnja 2010., zbog kaznenih djela prijevare iz članka 217. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 25. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

10. povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju broj Kt 1/2647/04 od 15. svibnja 2009., a koji se kazneni postupak vodi pred Okružnim sudom u Celju zbog kaznenog djela poslovne prijevare po članku 234.a stavak 1. u vezi s člankom 25. Kaznenog zakonika Republike Slovenije,

 

11. povodom zahtjeva za istragu Okružnog državnog tužiteljstva u Kopru broj K T 4670/13 od 03. veljače 2014., a koji se kazneni postupak vodi pred Okružnim sudom u Kopru (istražni odjel) zbog kaznenog djela prijevare u pokušaju po članku 211. stavak 1. u vezi s stavkom 3. Kaznenog zakonika Republike Slovenije.

 

Odlukom pod toč. II izreke pobijanog rješenja na temelju čl. 35. st. 1. toč. 4. ZOMPO-a je odlučeno da se ne dopušta izručenje stranca D. F. povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva u Celju broj K T 2445/01 od 3. prosinca 2007. zbog kaznenog djela poticanja na kazneno djelo krivotvorenja poslovnih isprava prema čl. 240. st. 1. Kaznenog zakonika Republike Slovenije i kaznenog djela krivotvorenja isprava iz čl. 265. st. 1. Kaznenog zakonika Republike Slovenije zbog nastupa zastare kaznenog progona po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske.

 

Protiv dijela tog rješenja, samo odluke pod toč. I., žalbu je podnio okr. D. F., putem branitelja M. K., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu  ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) koji se na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku, sukladno odredbi čl. 81. ZOMP-a, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnjama izručenika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su, nakon što je 8. srpnja 2013. izručen Republici Sloveniji na temelju pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2013., broj Kv-848/13, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od devet godina na koju je osuđen presudom  Višeg suda u Ljubljani od 01. lipnja 2011., br. III K-20852/10 i radi vođenja kaznenih postupaka kod Okružnog suda u Celju i Ljubljani, zbog kaznenih djela iz čl. 234. a. st. 1. KZ Republike Slovenije, te nakon što je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu  od 13. siječnja 2015. broj Kv-1462/14,.  dodatno odobren kazneni progon protiv izručenika i zbog vođenja kaznenih postupaka pred sudovima u Ljubljani, Slovenj Gradecu i Kopru, ispunjeni zakonski uvjeti da se Republici Sloveniji dopusti provođenje kaznenog progona protiv D. F. i za kaznena djela pobliže opisana u prethodnom dijelu obrazloženja, a za koja je država moliteljica u smislu odredbe čl. 38. ZOMPO-a podnijela dodatne zamolbe.

 

Naime, sud prvog stupnja je na temelju dokumentacije koju je uz zamolbe dostavila zemlja moliteljica utvrdio da su ispunjeni svi  zakonski uvjeti iz čl. 34. i 35. ZOMPO-a jer je nedvojbeno utvrđen identitet izručenika na kojeg se odnose predmetna kaznena djela, utvrđeno je da se radi o obostrano kažnjivim kaznenim djelima, da nije nastupila zastara kaznenog progona za djela za koje je dodatno odobren kazneni progon iz toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja i da ne postoje ostale zapreke iz čl. 35. ZOMPO-a zbog kojih bi se izručenje imalo odbiti.

 

Kraj takvog stanja stvari, kada je izručenik  u prethodnom postupku, koji je proveden radi njegova izručenja Republici Sloveniji, već izručen i to u postupku u kojem mu je bio postavljen branitelj i nakon što je bio saslušan, promašen je njegov prigovor u žalbi da mu je u ovom postupku u kojem se odlučuje o dodatnim zamolbama zemlje da se odobri progon i za druga djela (s obzirom da se izručenik nije odrekao načela specijaliteta) i u kojem također ima branitelja povrijeđeno pravo na branitelja iz čl. 9. i 52. st. 1. i 2. ZOMPO-a, pravo na poznavanje predmeta i razloga za izručenjem iz čl. 52. st. 1. istog zakona. Naime, odredba čl. 38. ZOMPO-a, koja se odnosi na dodatno odobrenje za kazneni progon protiv izručene osobe, u pogledu postojanja pretpostavki za udovoljavanja zamolbi zemlje moliteljice, upućuje isključivo na odredbe čl. 34., 35. i 37. tog zakona, a ne druge odredbe na koje ukazuje žalitelj.

 

Iz naprijed navedenih razloga, jer je pobijano rješenje iz čl. 38. ZOMPO-a donijeto sukladno odredbama čl. 34., 35. i 37. ZOMPO-a, očito su neosnovani i svi daljnji paušalni prigovori izručenika da mu je povrijeđeno pravo na žalbu iz čl. 9. st. 4. i čl. 56. st. 2. ZOMPO-a te prava obrane iz čl. 6. st. 2. i st. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prava zajamčena odgovarajućim odredbama Zakona o kaznenom postupku.

 

Slijedom navedenog, kako žalba izručenika nije osnovna i kako je, u smislu odredbe čl. čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, utvrđeno da je pobijao rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te da na štetu izručenika nije povrijeđen kazneni zakon, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 23. studenog 2016.