Broj: Kž 583/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi optuženog Z. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. listopada 2016. broj Kv-Rz-16/16. (K-Rz-8/11.), u sjednici održanoj 24. studenoga 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. S. i optuženog Z. D., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZRH), na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), određeno je da će se optuženom Z. D. suditi u odsutnosti.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi Z. D. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavci 2. i 3. ZKP/08.), s prijedlogom ovom sudu „da u cijelosti uvaži ovu žalbu i ukine rješenje o suđenju u odsutnosti“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda optuženog Z. D., ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su u predmetnom postupku ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 402. stavak 3. ZKP/08. da se tom optuženiku sudi u odsutnosti. Pri tome je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo dostatne razloge iz kojih proizlazi da u odnosu na optuženog Z. D. postoje važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Naime, unatoč tome što kazneno djelo ratnog zločina iz članka 120. stavka 1. OKZRH ne zastarijeva, radi se o jednom od najpogibeljnijih kaznenih djela, pri čemu način počinjenja kaznenog djela, protek vremena od njegovog počinjenja, interes oštećenika da se u razumnom roku odluči o kaznenoj odgovornosti optuženika, kao i društveni interes da se ovakva djela sankcioniraju, a na koje se razloge kao važne u pobijanom rješenju poziva prvostupanjski sud, i prema ocjeni ovog suda predstavljaju važne razloge zbog kojih je nužno da se suđenje protiv optuženog Z. D. provede u njegovoj odsutnosti.

Nadalje, iako je u pravu žalitelj da prvostupanjski sud nije u pobijanom rješenju naveo razloge zbog čega nije moguće u konkretnoj situaciji suđenje u stranoj državi, ovaj propust prvostupanjskog suda nije od utjecaja na pravilnost njegove odluke da se protiv optuženog Z. D. suđenje provede u njegovoj odsutnosti.

Kao što se to pravilno ističe i u žalbi, prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći i građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1998. („Narodne novine“, broj 6/98., stupio na snagu 28. svibnja 1998.), a i prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. listopada 2015. broj: Su-IV k-20/15.-58, u predmetnom postupku nije isključena mogućnost ustupa kaznenog progona Republici Srbiji. Međutim, zamjenica županijskog državnog odvjetništva (a koje je sukladno članku 67. stavku 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, „Narodne novine“ broj 178/04. nadležno za stavljanje prijedloga za ustupanje kaznenog progona) je na pripremnom ročištu 30. rujna 2016. predložila da se optuženom Z. D. sudi u odsutnosti, iz čega se može zaključiti da državno odvjetništvo ne namjerava staviti prijedlog Republici Srbiji radi ustupa kaznenog progona u ovom predmetu. Slijedom navedenog, ispunjena je i ta pretpostavka iz članka 402. stavka 3. ZKP/08., odnosno, da nije moguće suđenje u stranoj državi.

Stoga su, a imajući na umu i duljinu vremenskog razdoblja koje je optuženi Z. D. nedostižan državnim tijelima Republike Hrvatske te činjenicu da je isti državljanin Republike Srbije, zbog čega nije moguće njegovo izručenje, u odnosu na tog optuženika ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se provede suđenje u njegovoj odsutnosti.

Stoga je, a budući da žalbenim navodima optuženog Z. D. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. studenoga 2016.