Broj: Kž 576/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. listopada 2016. broj Kv-I-191/16 (K-58/15), u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2016.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog M. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog M. M. za obnovu kaznenog postupka u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-58/15 od 19. lipnja 2015. kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2 KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pri čemu mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio izrečene kazne u trajanju od jedne godine izvršiti, a preostali dio izrečene kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
Protiv tog rješenja žali se osuđenik po branitelju T. G., odvjetniku iz Z., bez isticanja žalbenih osnova, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
Spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, na temelju čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Osuđenik kao okolnost zbog koje traži obnovu kaznenog postupka ističe loše imovinske prilike u obitelji, budući je pokrenut ovršni postupak na nekretnini u kojoj prebiva njegova obitelj, pri čemu smatra da bi navedena okolnost, kao nova, trebala rezultirati blažom kaznom.
Obnova kaznenog postupka na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 dopuštena je samo kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao ili ako su postojale a one bi očito dovele do blaže kazne.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra da istaknuta okolnost u zahtjevu osuđenika, koja se ponavlja i u žalbi, iako je nova, sama za sebe nije takvog značaja da bi opravdavala obnovu postupka i ublažavanje pravomoćno izrečene kazne, kako je to osnovano zaključio i sud prvog stupnja u pobijanom rješenju. Ovo posebno iz razloga, jer se navedena okolnost gotovo redovita viđa kao posljedica odlaska jednog člana obitelji na izdržavanje zatvorske kazne.
Neosnovan je i prigovor branitelja osuđenika da sud nije u potpunosti riješio podneseni zahtjev, budući je pregledom spisa nedvojbeno utvrđeno da je dopuna zahtjeva podnesena nakon održane sjednice vijeća suda prvog stupnja, pa će se o toj dopuni zahtjeva, kao o novom zahtjevu, odlučiti posebnim rješenjem.
Slijedom izloženog, budući da navodima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. studenog 2016.
