Broj: Kž 453/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. R., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. svibnja 2014. broj K-8/12, u sjednici održanoj dana 28. studenog 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

1.                  Prihvaća se žalba opt. M. R., ukida se pobijana presuda u odnosu na tog optuženika i kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 opisano u toč. 1. izreke te presude i u tom dijelu predmet upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.               Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

 

Prvostupanjska presuda u odnosu na opt. V. B. i opt. P. L. ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženici M. R., V. B. i P. L. proglašeni su krivima svaki, za po jedno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u toč. 1. (opt. M. R.), toč. 2. (opt. V. B.) i toč. 3. (opt. P. L.), pa su opt. M. R. i opt. P. L. na temelju čl. 190. st. 2., a uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđeni svaki, na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja im je po čl. 55. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, pa je određeno da ti optuženici izvrše 360 sati rada za opće dobro, svaki. Optuženi V. B. je na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 oslobođen od kazne.

 

              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom i to opt. M. R. na dan 05. svibnja 2011., a opt. P. L. na dan 21. lipnja 2011.

 

              Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. V. B. oduzeto je: 38,41 g droge amfetamin, 12,61 g droge marihuana, digitalna vaga crne boje s pripadajućim prozirnim poklopcem na kojoj je utvrđena prisutnost THC-a i tragova amfetamina i kokaina te digitalna vaga za precizno vaganje bijele boje marke „Soehle“ na kojoj je utvrđena prisutnost THC-a i kokaina.

 

              Na temelju čl. 77. st. 4. KZ/11 i čl. 5. st. 1. toč. a) i c) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br: 145/10; dalje u tekstu: ZOPOIK) utvrđeno je da su optuženici M. R., V. B. i P. L. ostvarili imovinsku korist kaznenim djelom, i to opt. M. R. u iznosu od 10.800,00 kn, opt. V. B. u iznosu od 14.100,00 kn, a opt. P. L. u iznosu od 8.800,00 kn, pa je tim optuženicima naloženo da Republici Hrvatskoj isplate u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pojedine iznose, i to opt. R. 10.800,00 kn, opt. B. 14.100,00 kn, a opt. L. 8.800,00 kn.

 

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 optuženici M. R., V. B. i P. L. oslobođeni su u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/97, a opt. V. B. oslobođen je i obveze da snosi nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja. 

 

              Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik (i to samo u odnosu na opt. M. R.) i opt. M. R. po branitelju M. Š., odvjetniku iz R.

 

              Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni izrečenoj opt. M. R. i predlaže pobijanu presudu preinačiti u odnosu na tog optuženika na način da mu se izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, bez primjene odredbe o ublažavanju kazne.

 

              Optuženi M. R. žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iako iz sadržaja žalbe proizlazi i da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda preinači i žalitelj oslobodi od optužbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Državni odvjetnik je podnio odgovor na optuženikovu žalbu, uz prijedlog da se ista odbije, dok na žalbu državnog odvjetnika odgovor nije podnesen.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica je održana u prisutnosti branitelja opt. M. R., odvjetnika Milenka Š. i, sukladno odredbi čl. 474. st. 5. ZKP/08, u odsutnosti uredno obaviještenih zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i opt. M. R.

 

Žalba opt. M. R. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

Iako opt. M. R. uvodno naznačuje tek žalbenu osnovu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodima svoje žalbe zapravo obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to onu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, navodeći da je povrijeđeno njegovo pravo obrane. Pritom opravdano ukazuje da se pobijana presuda temelji u odlučujućoj mjeri na iskazu opt. V. B. Naime, opt. V. B. je, ispitan pred redarstvenim vlastima u prisutnosti svog branitelja, ali bez nazočnosti ijednog od suoptuženika i njihovih branitelja, teretio sebe i optužene M. R. i P. L., da bi, nakon podizanja optužnice, taj optuženik koristio zakonsko pravo iz čl. 4. st. 2. i 3. ZKP/97  (koje odgovara pravu iz čl. 64. st. 1. toč. 7. ZKP/08), te na glavnoj raspravi nije želio iznositi obranu niti odgovarati na pitanja ostalih sudionika u postupku. Prema tome, nema dvojbe da je opt. V. B. korištenjem svojih procesnih prava obrane iz čl. 4. ZKP/97 istovremeno onemogućio da ga u kontradiktornom postupku ispitaju oni suoptuženici koje je svojim iskazom teretio za učin kaznenih djela. Dok se opt. P. L. izjasnio da se osjeća krivim, opt. M. R. porekao je učin kaznenog djela za koje se optužuje, te iznio svoju verziju događaja koja se bitno razlikuje od one koju je pred redarstvenim vlastima iznio opt. V. B. Iz razloga pobijane presude proizlazi da se zaključak o dokazanosti kaznene odgovornosti opt. M. R. temelji isključivo, odnosno u odlučnoj mjeri upravo na iskazu suoptuženika V. B. koji zbog korištenja svojih procesnih prava nije mogao biti ispitan.

 

Naime, prvostupanjski sud je pokušao potkrijepiti zaključak o kaznenoj odgovornosti opt. M. R., koji djelo poriče, time što je analizirao dinamiku i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, za što je koristio ostale dokaze kako bi argumentirao ocjenu o prihvaćanju iskaza optuženih V. B. i P. L. koji su izjavili da se osjećaju krivima, pri čemu je pročitan iskaz opt. V. B. dan pred redarstvenim vlastima, pa je prvostupanjski sud potom  vjerodostojnim cijenio taj iskaz kojim je opt. V. B. teretio opt. R. Međutim, kako je upravo pitanje dokazanosti razloga susreta između optuženih B. i R. i radnji koje je opt. R. poduzeo ključno, to je dokazivanje tih odlučnih činjenica sud prvog stupnja gradio isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu opt. V. B. kojeg opt. M. R. nije imao mogućnosti ispitati tijekom postupka.

 

Pritom prvostupanjski sud zaključak o kaznenoj odgovornosti opt. M. R. pokušava opravdati pozivanjem na dva pokušaja uspostavljanja telefonskog kontakta između optuženih R. i B., na dan kada je opt. B. lišen slobode, nakon čega je opt. M. R. poslao SMS poruku opt. V. B. da se javi kad bude mogao, što povezuje sa sadržajem iskaza opt. B. danim pred redarstvenim vlastima, zaključujući da se logično podudaraju. Međutim, pokušaji uspostavljanja telefonskog kontakta i sadržaj SMS poruke ne bi sami za sebe, bez iskaza opt. B. danog pred redarstvenim vlastima, bili dovoljna podloga za osuđujuću presudu, što znači da je taj iskaz u odlučujućoj mjeri temelj za odluku o krivnji opt. M. R.

 

  Dakle, na opisani je način prvostupanjski sud povrijedio pravo koje jamči Ustav Republike Hrvatske u odredbama čl. 29. st. 2. toč. 6. te pravo na pravičan postupak zajamčen u čl. 6. st. 3. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine -Međunarodni ugovori“ broj 6/99 i 8/99; u nastavku: Konvencija), s obzirom na to da opt. M. R. nije imao mogućnost ispitati suoptuženika V. B. koji ga tereti za predmetno kazneno djelo, a presuda kojom je opt. R. osuđen za to kazneno djelo utemeljena je upravo na iskazu opt. V. B.

 

Iz navedenih je razloga utvrđeno da je došlo do povrede prava obrane opt. M. R., pa je njegova žalba prihvaćena, zbog čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna. Stoga je pobijanu presudu u ovom dijelu trebalo ukinuti.

 

Na ponovljenom suđenju sud prvog stupnja ponovno će izvesti sve dokaze koji se odnose na ukinuti dio presude, koje će po potrebi dopuniti i drugim dokazima, time da na novoj raspravi stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze, a biti će i u mogućnosti ispitati sada opt. V. B. u ponovljenom postupku u svojstvu svjedoka. Nakon što pomno ocijeni sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj svezi prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu presudu koju će valjano obrazložiti.

 

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.

 

Zagreb, 28. studenog 2016.