Broj: Kž 551/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. N. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje u tekstu: OKZRH), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i branitelja okrivljenog K. N., odvjetnika S. B., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 12. rujna 2016. broj Kv Rz-1/16, u sjednici održanoj 28. studenog 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i branitelja okrivljenog K. N., odvjetnika S. B. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zadru proglasio se stvarno i mjesno nenadležnim za vođenje kaznenog postupka protiv okrivljenika optuženih za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, odlučivši da će postupak po pravomoćnosti ovog rješenja biti nastavljen pred stvarno i mjesno nadležnim sudom – Županijskim sudom u Splitu.

 

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik i branitelja okrivljenog K. N., za koga se postupak vodi u njegovoj odsutnosti, odvjetnika S. B. U obje žalbe se ističe da pobijano rješenje nije zakonito uz prijedlog da se takvo rješenje ukine.

 

Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, prije zakazivanja sjednice vijeća spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, u obje žalbe žalitelji sugeriraju da bi se postupak imao nastaviti pred sudom koji je postupak i započeo, zbog čega da je pobijano rješenje nezakonito. Državni odvjetnik, argumentirajući ispravnost svoga stava u svojoj žalbi ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II 4 Kr-24/12 od 27. ožujka 2012.

 

Međutim, žalitelji potpuno zanemaruju izmjene Zakona o kaznenom postupku koje su slijedile tijekom vremena od započinjanja kaznenog postupka pa do danas.

 

Dok je u vrijeme kada je donošena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II 4 Kr-24/12 bio na snazi Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09. i 80/11.) koji je u prijelaznim i završnim odredbama propisivao da će se kazneni postupci započeti po odredbama Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97) prema odredbama toga zakona i dovršiti, izmjene Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine koje su uslijedile („Narodne novine“, broj 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) promijenile su ovu normu, nakon čega je uslijedilo i pravno shvaćanje sjednice kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. svibnja 2014. godine koje je izrijekom odredilo da „ Kazneni postupci koji su pokrenuti po odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06), a u kojima nije donesena prvostupanjska presuda nastaviti će se po odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13).“

 

Prema tome, danas je u odnosu na sve kaznene postupke u tijeku, pa tako i u odnosu na kazneni postupak u kome je doneseno pobijano prvostupanjsko rješenje u primjeni Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08). Upravo obzirom na tu okolnost državno odvjetništvo je u ovom predmetu 31. prosinca 2015. godine i donijelo rješenje o provođenju istrage. (koje je rješenjem suca istrage ukinuto, dana 25. travnja 2016. br. 4 Kir-Rz-1/16 te je o žalbi državnog odvjetnika trebalo odlučivati vijeće Županijskog suda u Zadru, koje se, donošenjem pobijanog rješenja, oglasilo nenadležnim).

 

U odnosu na pitanje stvarne i mjesne nadležnosti za kaznena djela za koja se vodi kazneni postupak u ovom predmetu (čl. 120. st. 1. OKZ RH), ona je riješena odredbama Zakon o primjeni Statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava („Narodne novine“, broj 175/03., 29/04., 55/11. i 125/11. – dalje ZPSMKS) koje u čl. 48. st. 2. ZPSMKS propisuje da „ako je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona započela istraga, ona će se dovršiti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku.“ Pojam Zakona o kaznenom postupku u praksi postupanja sudova i državnih odvjetništava tumačen je u smislu ranije citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zbog čega je i uslijedilo donošenje rješenja o provođenu istrage od strane državnog odvjetništva radi vođenja državnoodvjetničke istrage.

 

U takvoj pravnoj poziciji i nadležnost suda (stvarnu i mjesnu) za postupanje valja promatrati kroz danas aktualnu nadležnost, a ona je prema odredbi čl. 12. st. 1. i 2. ZPSMKS propisana na način da je određeno da su za vođenje kaznenih postupaka za ovakva kaznena djela stvarno i mjesno nadležni županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, pri čemu je mjesna nadležnost određena na način da je Županijski sud u Splitu mjesno nadležan i za područja županijskih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. Pri tome valja imati u vidu da je raniji tekst ovog članka predviđao i stvarnu nadležnost ostalih sudova stvarno nadležnih prema općim propisima, ali izmjenom ZPSMKS iz Narodnih novina broj 125 od 7. studenog 2011. godine ova nadležnost je ograničena samo na označena četiri županijska suda. Iznimka od toga propisana je samo za postupke u fazi rasprave navođenjem da „Ako je u kaznenom predmetu u kojem je postupak započeo prije stupanja na snagu ovoga Zakona glavna rasprava u tijeku, postupak će se nastaviti pred županijskim sudovima koji su nadležni po odredbama Zakona o kaznenom postupku, osim ako što drugo nije određeno ovim Zakonom.“. Kako je u ovom predmetu državni odvjetnik donio rješenje o provođenju istrage, to nije procesna situacija na koju bi bila primjenjiva ova iznimka.

 

Upravo stoga opravdano navodi pobijano rješenje da je za daljnje postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan Županijski sud u Splitu.

 

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i branitelj okrivljenog K. N., odvjetnik S. B. pobijaju prvostupanjsko rješenje, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. studenog 2016. godine