Broj: Kž 614/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog M. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 18. listopada 2016. broj KOV.8/16, u sjednici održanoj 28. studenog 2016.,

r i j e š i o   j e

Žalba okrivljenog M. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od okrivljenika (list 12 spisa), mobilni telefoni pozivnih brojeva … i … (list 16a spisa) privremeno oduzeti od okrivljenika, CD s fotografijama poruka poslanih na mobilni telefon J. N. (list 8a spisa) i zapisnik o ispitivanju oštećenice J. N. (list 54-58 spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. M. putem braniteljice, odvjetnice M. Š. bez izričitog navođenja žalbenih osnova i prijedloga u kojem pravcu postupiti s pobijanim rješenjem.

Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno odlučio odbivši kao neosnovan prijedlog obrane okrivljenog M. M. za izdvajanje kao nezakonitih onih dokaza koji su pobrojani u uvodnom dijelu obrazloženja ovog rješenja budući da se ne radi o dokazima koji bi bili nezakoniti u smislu nijedne odredbe ZKP/08. Za svoju odluku dao je jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima, očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističe da pobijano rješenje uopće ne sadrži razloge zbog kojih su ti dokazi po mišljenju suda zakoniti.

Što se tiče daljnjih žalbenih navoda istaknutih u okviru ove bitne postupovne povrede - da u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nije spomenuta okolnost da je braniteljica istaknula zahtjev za sudjelovanjem u istrazi o kojemu nikada nije odlučeno niti je po istome postupljeno niti se spominju prava okrivljenika u istrazi, treba navesti da te okolnosti nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke budući da se ne radi o činjenicama koje bi bile odlučne prilikom odlučivanja o zakonitosti dokaza.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja u odnosu na odbijanje njegovog prijedloga za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju oštećenice J. N., žalitelj ističe da je ispitivanje oštećenice provedeno protivno ZKP/08. Ovo stoga što je, unatoč tome što je braniteljica okrivljenika u spis predmeta dostavila podnesak kojim zahtijeva da bude obaviještena i da sudjeluje u svim istražnim radnjama u istrazi, oštećenica ispitana mjesec dana kasnije bez da je o tome uopće obaviještena braniteljica okrivljenika, čime je okrivljeniku uskraćeno pravo da sudjeluje u istrazi te da joj prilikom davanja iskaza postavlja pitanja. Budući da druge istražne radnje nisu provođene te je on predložio da se ta jedina istražna radnja provede uz sudjelovanje njegovog branitelja, smatra da se taj prijedlog ima ravnati prema članku 234. ZKP/08. Osim toga, smatra da državni odvjetnik mora obavijestiti okrivljenika o provođenju dokaznih radnji i sukladno članku 213. ZKP/08.

U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da je zapisnik o ispitivanju oštećenice J. N. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage, dakle u stadiju stranačkog postupanja, s ciljem da se u stadiju postupka pred sudom opravda tvrdnja o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. Pri tome je u svemu postupljeno sukladno odredbama ZKP/08. o ispitivanju svjedoka, dok okolnost da okrivljenik i njegova braniteljica nisu bili obaviješteni o provođenju te dokazne radnje ne predstavlja povredu konfrontacijskog prava obrane zajamčenog člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 85/10 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: Ustav) i člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenog 1950. ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje u tekstu: Konvencija). Naime, nijednom odredbom ZKP/08. nije propisana obveza državnog odvjetnika da u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ročištu na kojem se ispituju svjedoci, pa čak ni onda kada to obrana zatraži. Naravno da se zaključak o postojanju krivnje određene osobe za počinjenje određenog kaznenog djela ne bi mogao izvesti jedino iz dokaza koji je izvela samo jedna stranka u postupku i u odnosu na koji druga stranka nije imala mogućnost ispitivanja, no to vrijedi za onaj stadij kaznenog postupka u kojem je došlo do kontradiktorne rasprave. Budući da se konfrontacijska klauzula propisana prethodno citiranim odredbama Ustava i Konvencije odnosi na cjelokupni kazneni postupak u cilju ostvarenja načela prava na pravično suđenje, a da se ono u cijelosti ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja, nema govora o povredi prava zajamčenog člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava, odnosno člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije.

Žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da je njegov prijedlog za sudjelovanje u istražnim radnjama trebalo tretirati sukladno članku 234. ZKP/08.

Naime, citirana zakonska odredba odnosi se na slučaj kada okrivljenik, a nakon primitka rješenja o provođenju istrage, državnom odvjetniku predlaže provođenje dokaznih radnji pa, ako državni odvjetnik taj prijedlog prihvati, provodi odgovarajuću dokaznu radnju, a o mjestu i vremenu provođenja iste, prije njezina provođenja, obavještava okrivljenika i branitelja koji je predložio provođenje radnje. Međutim, u konkretnom slučaju se radilo o tome da je braniteljica okrivljenika prvostupanjskom sudu uputila pisani zahtjev za obavještavanje obrane o provođenju dokaznih radnji općenito, a ne o tome da je predložila provođenje dokazne radnje ispitivanja oštećenice (u kojem slučaju bi postojala obveza državnog odvjetnika da postupi sukladno članku 234. stavku 3. ZKP/08.).

Budući da je prilikom provođenja dokazne radnje ispitivanja oštećenice u svemu postupljeno sukladno mjerodavnim odredbama ZKP/08., prethodno istaknuti žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani, dok je pitanje vjerodostojnosti navedenog dokaza sasvim drugo pitanje o kojem će se, a u slučaju potvrđivanja optužnice, očitovati raspravni sud prilikom ocjene svih izvedenih dokaza.

S obzirom na to da žalba okrivljenog M. M. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. studenog 2016.