Broj: Kž 610/16-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. P., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika B. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. listopada 2016. broj Ik I-669/16-8 (Ik I-674/16 i 695/16), u sjednici održanoj 28. studenog 2016.,

r i j e š i o   j e

Žalba zatvorenika B. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159.a točke 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) u svezi s člankom 59. KZ/11, odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika B. P. i Zatvora u Z., podnesen po službenoj dužnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik B. P. putem opunomoćenika, odvjetnika D. R., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Kada se uz činjenicu da je zatvorenik B. P. višestruko osuđivana osoba, time da je u tri navrata osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela zbog kojeg se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora, u obzir uzme i to da iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Z. o prijedlozima za uvjetni otpust tog zatvorenika proizlazi da je zbog strukture njegove osobnosti rizik kriminalnog povrata procijenjen vrlo visokim, da kazneno djelo priznaje, ali umanjuje njegovu važnost te je nedovoljno kritičan, da za njega nije planirano uključivanje u grupne programe jer ih omalovažava te u njih ne želi biti uključen, zatim da iz dopune mišljenja o molbi zatvorenika za uvjetni otpust i prijedloga za uvjetni otpust po službenoj dužnosti proizlazi da zatvorenik treba izdržati još tri kazne zatvora iz pravomoćnih prekršajnih presuda, kao i to da je prema izvješću Probacijskog ureda Z. I. o specifičnim okolnostima cijela kuća na adresi boravišta zatvorenika u kojoj živi njegova zaručnica opasna za boravak, odnosno potrebna joj je hitna sanacija krovišta, zidova, strujnih i vodovodnih instalacija, prvostupanjski sud je pravilno odlučio odbivši kao neosnovane prijedloge zatvorenika i Zatvora u Z. za uvjetni otpust.

Osporavajući pravilnost takvog zaključka, zatvorenik u žalbi ističe da su razlozi pobijanog rješenja proturječni utvrđenim činjenicama jer mu prvostupanjski sud, iako u obrazloženju tog rješenja stoji da je on ocijenjen na razini zadovoljava, da nije stegovno tretiran, da kontaktira s članovima obitelji, a ne koristi izvanzatvorske pogodnosti, odbija zahtjev jer da je orijentiran na što brži otpust iz zatvora.

Imajući, međutim, na umu prethodno izložene okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je potrebno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora, pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju ovim žalbenim prigovorima zatvorenika kojima se vrši preocjena onih okolnosti koje je prvostupanjski sud također imao u vidu prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, ali koje s pravom nije cijenio ni najrelevantnijima ni dostatnima za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu. Isto vrijedi i u odnosu na prigovor žalbe da nije sporno njegovo boravište. Ovo osobito kada se imaju na umu prethodno izložene okolnosti koje je u pogledu toga utvrdila probacijska služba prilikom obilaska kuće na adresi boravišta zatvorenika, a koje upućuju na vrlo loše stambene i općenito životne uvjete zatvorenika po otpuštanju s izdržavanja kazne zatvora.

Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom zatvorenika, a ni ispitivanjem tog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. studenog 2016.