- 1 -              Revr 1421/2011-8

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1421/2011-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz D., N. F. iz K., R. F. iz P., M. F. iz V. i Z. G. iz P., zastupani po punomoćnici M. D., dipl. iur. u Sindikatu ..., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-1265/11-2 od 16. svibnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-414/10-10 od 17. veljače 2011., u sjednici održanoj 18. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-1265/11-2 od 16. svibnja 2011. i presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-414/10-10 od 17. veljače 2011. i sudi:

 

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju D. D. dodatak na plaću u bruto iznosu od 2.054,13 kn sa zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

 

209,00 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

173,33 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

  16,66 kn od 16. lipnja 2007. do isplate,

182,46 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

  52,25 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

  66,64 kn od 16. rujna 2007. do isplate,

172,42 kn od 16. listopada 2007. do isplate,

  69,67 kn od 16. prosinca 2007. do isplate,

251,43 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

  88,29 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

  97,16 kn od 16. ožujka 2008. do isplate,

194,32 kn od 16. travnja 2008 do isplate,

166,94 kn od 16. svibnja 2008. do isplate,

148,39 kn 16. lipnja 2008. do isplate,

 

165,17 kn od 16. srpnja 2008. do isplate, po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju N. F. dodatak na plaću u bruto iznosu od 1.675,39 kn sa zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

 

   73,05 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

314,62 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

163,04 kn od 16. lipnja 2007. do isplate,

  68,03 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

  81,17 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

  15,53 kn od 16. rujna 2007. do isplate,

  62,50 kn od 16. listopada 2007. do isplate

155,28 kn od 16. studenoga 2007. do isplate,

  64,93 kn od 16. prosinca 2007. do isplate,

  72,11 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

  65,84 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

289,82 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

  86,45 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

 

163,02 kn od 16. srpnja 2008. do isplate, po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici R. F. dodatak na plaću u bruto iznosu od 1.167,61 kn zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

 

  70,30 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

122,74 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

  44,83 kn od 16. lipnja 2007. do isplate,

  49,09 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

  93,73 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

  89,65 kn od 16. rujna 2007.  do isplate,

154,65 kn od 16. listopada 2007. do isplate,

  89,65 kn od 16. studenoga 2007. do isplate,

  46,86 kn od 16. prosinca 2007. do isplate,

  52,04 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

  47,52 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

  52,28 kn od 16. ožujka 2008. do isplate,

  52,28 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

  99,81 kn od 16. svibnja 2008. do isplate,

  49,90 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

 

  52,28 kn od 16. srpnja 2008. do isplate, po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od  1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

IV Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju M. F. dodatak na plaću u bruto iznosu od 2.013,89 kn sa zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose;

 

139,99 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

238,31 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

238,31 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

  70,33 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

309,42 kn od 16. listopad 2007. do isplate,

  42,04 kn od 16. studenoga 2007. do isplate,

263,56 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

  89,13 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

205,71 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

  55,91 kn od 16. svibnja 2008. do isplate,

204,99 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

 

156,19 kn od 16. srpnja 2008. do isplate, po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od  1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

I.V. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju Z. G. dodatak na plaću u bruto iznosu od 1.649,88 kn sa zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose;

 

  76,90 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

261,81 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

241,67 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

173,02 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

257,31 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

  97,89 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

  64,33 kn od 16. ožujka 2008. do isplate,

214,43 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

184,21 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

 

78,31 kn od 16. kolovoza 2008. do isplate, po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od ožujka 2007. do srpnja 2008. i to tužitelja D. D. u iznosu od 2.054,13 kn, tužitelja N. F. u iznosu od 1.675,39 kn, tužiteljice R. F. u iznosu od 1.167,61 kn, tužitelja M. F. u iznosu od 2.013,89 kn i tužitelja Z. G. u iznosu od 1.649,88 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci presude (t. I. I-V izreke). Ujedno je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 kn (t. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja djelomično je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari, te je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je odluka o parničnom trošku sadržana u prvostupanjskoj presudi na način da je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 350,00 kn svaki.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP. Predlažu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbene zahtjeve, podredno, ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica na reviziju nije odgovorila.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog  za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

Predmet ovog spora je isplata po osnovi posebnog dodatka na posebne uvjete rada u visini od 30% za prekovremeni rad državnih službenika, za razdoblje od ožujka 2007. do srpnja 2008.

 

Nižestupanjski sudovi su tužbene zahtjeve odbili kao neosnovane, pozivom na odredbe čl. 35. i 39. st. 1. t. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04 - dalje: KU/04), te tumačenje odredbe čl. 39. st. 1. t. 2. KU/04 koje je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU/04 dala na sjednici od 2. ožujka 2005. Pritom su izrazili shvaćanje da se za prekovremene sate ne uvećava osnovna plaća zajedno dodacima na osnovnu plaću, tj. s dodatkom za posebne uvjete rada za sate ostvarene izvan redovnog radnog vremena.

 

Tužitelji smatraju da je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe 39. st. 1.  KU/04 i čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09).

 

U podnesenoj reviziji tužitelji su naznačili materijalnopravno pitanje:

 

- imaju li tužitelji, kao državni službenici, pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i na sate prekovremenog rada koje su ostvarili u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 31. srpnja 2008.?

 

Revidenti navode da je pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana, jer da o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Pritom se pozivaju na presudu Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-707/10 od  1. ožujka 2010., u kojoj je, u istovrsnoj pravnoj stvari, zauzeto shvaćanje da se plaća tužiteljevog radnog mjesta uvećava za dodatke na plaću bez obzira radi li se o radu u redovno radno vrijeme ili o prekovremenom radu, s time da mu za prekovremeni rad pripada još i dodatak iz čl. 39. KU/04, neovisno o ostalim dodacima na plaću.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona  i ravnopravnosti građana.

 

Odgovarajući na postavljeno pitanje valja poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05 - dalje: ZR), o primjeni za radnika najpovoljnijeg prava: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Ovo pravilo primjenjuje se u smislu odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01 –dalje: ZDSN) i na prava i obveze državnih službenika i namještenika.

 

U spornom razdoblju radnopravni odnos između državnih službenika i države uređuje  Zakon o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 107/07 i 27/08 - dalje: ZDS), prema čijim prijelaznim i završnim odredbama (čl. 144. t. 1. i 2.) i nakon stupanja na snagu ZDS ostale na snazi odredbe čl. 108. do čl. 112. ZDSN i to sve do donošenja posebnog zakona  kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i do donošenja uredbi kojima će se urediti klasifikacija radnih mjesta i plaća namještenika. Uz navedene zakonske odredbe na snazi su ostali i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredaba pa tako i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 74/02, 81/06 i 58/08-dalje: Uredba). Odredbom čl. 4. Uredbe poslovima na posebnim uvjetima rada smatraju se  i „poslovi ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u Upravi za zatvorski sustav“.

 

Tužitelji izvjesno spadaju u navedenu kategoriju državnih službenika.

 

Odredbama KU/04, koji je bio na snazi u spornom razdoblju, uređeno je pitanje plaća službenika i namještenika.

 

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci pak na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada, druga uvećanja plaće.

 

Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika, između ostalog, uvećati i za prekovremeni rad 50% te je izričito određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

 

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredbe Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08) čijom odredbom čl. 44. st. 3. je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

 

Iz sadržaja citiranih odredbi Zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu u drugoj smjeni (čl. 39. KU/04).

 

Dakle, ako tužitelji po KU/04 imaju pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom im rješenjima imaju pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad.

 

Iako je takav način obračuna proizlazio i iz propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08, dilema oko takvog načina obračuna konačno je razriješena donošenjem novog KU/08: njime je samo izričito određen takav (već postojeći) način obračuna dodatka na plaću.

 

Sukladno izloženom, a imajući na umu da je tužiteljima osim prava na povećanje plaće po KU/04, rješenjem Ministarstva pravosuđa ..., Kaznionice u P., u tom smislu priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30 % (tužiteljici R. F. 25%) po osnovi rada na poslovima sa posebnim uvjetima rada, odgovor na postavljeno pitanje može se svesti na slijedeće: tužitelji su  kao državni službenici imali pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada i u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

 

Državni službenici i namještenici imaju, dakle, pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona.

 

Stoga su odbijanjem tužbenih zahtjeva nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

S obzirom da tuženica nije vršila obračun plaće tužiteljima na opisani način, a da visina neisplaćene plaće nije sporna, o reviziji tužitelja je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 18. listopada 2016.

 

 

 

Ovaj ispravljeni prijepis presude zamjenjuje prijepis presude ovoga suda od 18. listopada 2016., poslovni broj Revr 1421/11-2 (čl. 342. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. svibnja 2019.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.