Broj: Kž 615/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. P., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. listopada 2016. broj Kv-I-221/16., u sjednici održanoj 29. studenoga 2016.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenika M. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu u postupku neprave obnove na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni: 1/ pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2013. broj Kv-I-98/13. kojom je M. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci, a kojom su preinačene u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2005. broj K-159/04. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. lipnja 2005. broj I Kž 279/05., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2., članka 335. stavka 1. i članka 173. stavka 1. KZ/97. i pravomoćna presuda Općinskog suda u Ivancu od 21. prosinca 2007. broj K-98/07., zbog kaznenog djela iz članka 99. stavka 1. KZ/97. te 2/ pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2015. broj K-36/14., preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. listopada 2015. broj I Kž 550/15., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. KZ/97., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, pa su naprijed navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene te je osuđenik M. P. na temelju članka 60. stavka 1. i 2. točka c) KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina i dva mjeseca, u koju mu je na temelju članka 63. stavka 1. i članka 62. stavka 1. KZ/97. uračunato vrijeme lišenja slobode.
Protiv ove presude osobnu žalbu je podnio osuđenik M. P., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači te osuđeniku izrekne jedinstvena kazna zatvora u kraćem trajanju.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, u ovom postupku prvostupanjski je sud jedinstvenu kaznu zatvora osuđeniku odmjerio sukladno okolnostima koje su od značaja za odmjeravanje kazne, što znači da je uzeo u obzir sve olakotne (priznanje kaznenih djela, slabije imovno stanje, sudionik Domovinskog rata) i otegotne (višestruka pravomoćna osuđivanost, motiv počinjenja kaznenog djela) okolnosti koje su mu sudovi utvrđivali u pravomoćnim presudama koje su predmet ove neprave obnove kaznenog postupka, odnosno objedinjavanja. Izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četrnaest godina i dva mjeseca odražava sve ove okolnosti, te će se njome i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u potpunosti ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 6. i članka 50. KZ/97.
Ako bi osuđenik našao da se radi o nekim novim okolnostima koje bi mogle dovesti do blaže osude (teško zdravstveno i financijsko stanje njegove majke), ostaje mu eventualno mogućnost tražiti obnovu kaznenog postupka u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
Prema tome, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju čl. 482. ZKP/08., presuditi kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. studenoga 2016.
