Baza je ažurirana 30.04.2025.
zaključno sa NN 70/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 5 UsIizv-13/18-18
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Mariji Balić Matijašević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. B. G. (Đ.) pok. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik N. J., odvjetnik u S., i pod 2. J. (J.) G. pok. N. iz S., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. L. u. S., S., koju zastupa opunomoćenica i zaposlenica M. K. i pod 2. Grada S., radi određivanja naknade za deposediranu nekretninu, nakon javne rasprave zaključene 14. svibnja 2019. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja pod 1. i generalnog opunomoćenika zainteresirane osobe pod 2. I. G., te bez prisutnosti tuženika i zainteresirane osobe pod 1., objavljene 22. svibnja 2019.
p r e s u d i o j e
r i j e š i o j e
Tužba tužitelja pod 2. J. (J.) G. se odbacuje.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-944-07/15-01/18, Urbroj: 514-05-02-01-02-18-03 od 27. lipnja 2018. odbijena je žalba B. Đ., ovdje tužitelja pod 1., izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u S.-d.j županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-944-05/14-01/17, Urbroj: 2181-05-01/020-15-7 od 23. veljače 2018.
Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev B. Đ. pok. M. i J. G. pok. N., ovdje tužitelja pod 2., radi određivanja naknade za oduzeto zemljište označeno kao čest. zem. …, u površini od 1726 m2 i čest. zem. …, u površini od 526 m2, sve K.O. S., a koje zemljište je oduzeto rješenjem Općine S., Sekretarijata za upravno pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: 473/UP-I-540/72 NS od 28. prosinca 1972. u korist Poduzeća „L.S.“, radi izgradnje otvorenog i zatvorenog skladišnog prostora. Ujedno je riješeno kako stranke snose svoje troškove postupka.
Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji pobijaju osporeno rješenje tuženika kao nepravilno i nezakonito, navodeći kako se u postupku nije postupilo po pravilima postupka, a naročito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te u aktu nije pravilno primijenjen zakon. U bitnom ističu kako predmetno zemljište, a u odnosu na koje su oni podijeli prijedlog radi utvrđivanja isplate naknade, danas predstavlja dio trgovačkog prodajnog centra „D.“, na gradskom predjelu D. u S., i to površinu na južnom ulazu i nasuprot centralnom dijelu tog centra. Smatraju kako je irelevantna za rješavanje ove upravne stvari činjenica da je postupak deposedacije vođen i glede istog sklopljena nagodba, a s obzirom da im kao prijašnjim vlasnicima, prema odredbama članka 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16), u svezi s odredbom članka 32., 33. i 46. Zakona o izvlaštenju(„Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12, dalje Zakon o izvlaštenju), pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine, koja prema njihovoj procjeni na tom lokalitetu iznosi najmanje u protuvrijednosti od 500 eura, odnosno 3.700,00 kuna/m2, a koja naknada im ni u kojem slučaju nije isplaćena. Nadalje, te ukoliko se dokaže da im je dana 11. srpnja 1973. isplaćena naknada od po 59.678,00 tadašnjih dinara, predlažu da se radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, kao naknade za oduzeto zemljište, provede dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko-knjigovodstveno vještačenje, radi utvrđenja visine tržišne vrijednosti nekretnine, umanjeno za revalorizirani iznos, pretpostavljeno isplaćene naknade od po 59.678,00 tadašnjih dinara. Napominju kako njihov zahtjev predstavlja preformulirani zahtjev za naknadu-povrat oduzete nekretnine od 27. lipnja 1997., slijedom čega nema mjesta o proteku pretpostavljene prekluzije iz članka 47. stavak 3. Zakona o izvlaštenju. Tužbenim zahtjevom, kojeg je opunomoćenik tužitelja pod 1. precizirao na ročištu pred ovim sudom 14. svibnja 2019., predlažu da sud poništi osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-944-07/15-01/18, Urbroj: 514-05-02-01-18-03 od 27. lipnja 2018.
U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.
Na temelju odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) sud je po službenoj dužnosti raspravnim rješenjem od 20. veljače 2019. pozvao ranije L. S. (sada L. u. S.) i Grad S., da kao zainteresirane osobe pod 1. i pod 2. sudjeluju u ovom sporu, te se očituju na navode tužitelja iz tužbe, pri čemu zainteresirana osoba pod 1. nije dostavila pisani odgovor na tužbu.
Zainteresirana osoba pod 2. u odgovoru na tužbu se pridružila navodima tuženika iz osporenog rješenja, navodeći kako je u konkretnom slučaju u cijelosti proveden postupak deposesije, kako je rješenje o deposedaciji doneseno i postalo pravomoćno, te je u postupku određivanja naknade sklopljena nagodba, odnosno na taj način je utvrđena naknada za predmetu oduzetu imovinu, koja je potom i isplaćena, slijedom čega nema mjesta određivanju naknade primjenom odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, odnosno nema mjesta određivanju tržišne vrijednosti deposediranih nekretnina. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu, te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.
U sporu su održana raspravna ročišta 12. travnja 2019. i 14. svibnja 2019., kada je rasprava i zaključena, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i tužitelj pod 2., a na ročištu od 14. svibnja 2019., pored navedenih, nije pristupila ni uredno pozvana zainteresirana osoba pod 1., pa su ista pozivom na odredbu članka 39. stavak 3. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a, održana bez njihove prisutnosti.
Na raspravnom ročištu od 12. travnja 2019. opunomoćenica zainteresirane osobe pod 1. je istaknula kako je L. u. S. pravni sljednik poduzeća L. S., na koju okolnost je priložila Odluku o osnivanju L. u. S. („Narodne novine“, broj 45/97), a iz koje proizlazi kako bi predmeta nekretnina bila u nadležnosti L. u. S.. Također je priložila i rješenje Općinskog suda u S., pod poslovnim brojem Z-…/.. od 28. lipnja 2013., kojim je na predmetnim česticama dozvoljen upis pomorskog dobra pod upravom L. u. S., slijedom čega je sud umjesto prvotno označene zainteresirane osobe pod 1. L. S., nadalje u spor uključio L. u. Split, kao zainteresiranu osobu pod 1.
Opunomoćenik tužitelja pod 1. je ustrajao u provođenju dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, te je ujedno prigovorio priloženom dokazu od Grada S. da bi naknada bila isplaćena, smatrajući kako dokaz priložen u spisu upravnog postupka ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, koja u konkretnom slučaju samo može biti nalog za prijenos sredstava tzv. „virman“. Ujedno je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) i to na ime sastava tužbe, pristupa na ročište od 12. travnja 2019. i 14. svibnja 2019., sve po 250 bodova, ukupno 750 bodova, odnosno 7.500,00 kuna, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %.
Tijekom dokaznog postupka u cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, kao i u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.
Tužba tužitelja pod 2. J. (J.) G. nije dopuštena.
Pregledom tužbe utvrđeno je kako je za tužitelja pod 2. tužbu podnio tužitelj pod 1., bez da je uz tužbu priložio dokaz o srodništvu po krvi u pravoj liniji, a kako je to propisano odredbom članka 21. ZUS-a u svezi s odredbom članka 89.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP).
Naime, odredbom članka 21. stavak 1. ZUS-a propisano je kako je osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja i zainteresirane osobe zakonski zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Osoba ovlaštena za zastupanje dužne je pri prvoj radnji u sporu podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke.
Stavkom 2. navedene odredbe propisano je kako se na pitanja valjanosti zastupanja koja nisu uređena ovim Zakonom na odgovarajući način se primjenjuju odredbe kojima je uređeno zastupanje u parničnom postupku.
Odredbom članka 89.a ZPP-a propisano je kako stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno (stavak 1.), osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna (stavak 2.), odnosno srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom (stavak 3.).
U skladu s citiranim zakonskim odredbama rješenjem ovog suda od 11. siječnja 2019. pozvan je tužitelj pod 2. dostaviti dokaz o srodništvu po krvi u pravoj liniji, odnosno dokaz da mu je tužitelj pod 1. brat. Izjavom danom na zapisnik pred ovim sudom 25. siječnja 2019. tužitelj pod 2. je izjavio kako tužitelj pod 1. nije njegov srodnik u pravoj liniji, nije mu brat, te ga ne zastupa u ovom sporu, pri čemu je tužitelj pod 1. ujedno istaknuo kako će o daljnjem tijeku spora izvijestiti ovaj sud, međutim, isto to nije učinio, slijedom čega je sud rješenjem od 12. travnja 2019. ponovno pozvao tužitelja pod 2. da se u roku od osam dana izjasni prihvaća li radnje koje je u njegovo ime poduzeo opunomoćenik tužitelja pod 1. (podnošenje tužbe), kao i da se u istom roku izjasni o tijeku spora, pri čemu je upozoren kako će u slučaju nespostupanja po rješenju, tužba u odnosu na njega u smislu odredbe članka 29. stavak 2. ZUS-a biti odbačena.
Prema dostavnici priloženoj u spisu predmeta utvrđeno je kako je tužitelj pod 2. rješenje od 12. travnja 2019. uredno zaprimio 17. travnja 2019., međutim, po istom nije postupio ni nakon proteka roka, slijedom čega je sud, budući da je riječ o nedostacima koji sprječavaju rad suda, pozivom na odredbu članka 29. stavak 2. ZUS-a riješio kao u izreci ovog rješenja.
Pri tome je za istaći kako tužba tužitelja pod 2. nije niti dopuštena u smislu odredbe članka 30. stavak 1. točka 4. ZUS-a, budući da tužitelj pod 2. nije niti izjavio žalbu protiv rješenja Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-94405/14-01/17, Urbroj: 2181-05-01/020-15-7 od 23.. veljače 2018., odnosno nije smatrao da je donošenjem tog rješenja povrijeđeno neko njegovo pravo ili neposredni interes, a tuženik je osporeno rješenje donio povodom druge osobe (tužitelja pod 1. B. Đ.), te je rješavalo o prigovorima radi zaštite prava i pravnih interesa te osobe (B. Đ.). Stoga niti tužitelj pod 2. ne može sada protiv tog akta tražiti zaštitu pred sudom, jer se osporenim rješenjem nije niti odlučivalo o njegovoj žalbi, pa istim nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
Tužba tužitelja pod 1. nije osnovana.
Predmet ovog upravnog postupka je prijedlog tužitelja radi utvrđivanja i isplate naknade za oduzeto zemljište označeno kao čest. zem. …, u površini od 1726 m2 i čest. zem. …, u površini od 526 m2, sve K.O. S., koje zemljište je rješenjem o predaji zemljišta u posjed Općine S., Sekretarijata za upravno pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: 473/UP-I-540/72 NS od 28. prosinca 1972. oduzeto u korist Poduzeća „L. S.“, radi izgradnje otvorenog i zatvorenog skladišnog prostora.
Među strankama je prvenstveno sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava, odnosno je li u konkretnom slučaju moguće primijeniti odredbu članka 46., odnosno 47. Zakona o izvlaštenju.
Odredbom članka 46. Zakona o izvlaštenju propisano je kako se odredbe tog zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu tog zakona (18. veljače 1994.), donijeto konačno rješenje i postupke određivanje naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.
Prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona o izvlaštenju odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće će se primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade.
Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako naknada iz stavka 1. ovoga članka tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika, a prema stavku 3. prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stavka 1. ovoga članka u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut prijedlogom tužitelja radi utvrđivanja i isplate naknade za oduzeto zemljište, koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 23. rujna 2008.
Prvostupanjskim rješenjem, potvrđenim osporenim rješenjem tuženika, odbijen je zahtjev tužitelja, uz obrazloženje kako se u konkretnom slučaju, a s obzirom da je naknada za predmete deposedirane nekretnine određena (sklopljena nagodba 29. lipnja 1973.) i isplaćena, dakle, prije stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju, naknada ne može odrediti primjenom odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, te ujedno nema niti osnove za postupanje po odredbi članka 47. Zakona o izvlaštenju, budući da je zahtjev podnesen nakon 18. veljače 1995., odnosno nakon proteka prekluzivnog roka iz odredbe članka 47. stavak 3. Zakona o izvlaštenju.
Sud prihvaća stajalište javnopravnih tijela kao pravilno i zakonito, budući da je utemeljeno na dokumentaciji priloženoj u spisu tuženika.
Naime, spisu predmeta prileži rješenje o predaji posjeda zemljišta Općine S., Sekretarijata za upravno pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: 473/UP-I-540/72 NS od 28. prosinca 1972. kojim je određena dužnost ranijih vlasnika, sada korisnika građevinskog neizgrađenog zemljišta društvenog vlasništva, položenog u predjelu „D.“ u S., predati predmetno zemljište u posjed poduzeću „L. .“, radi izgradnje otvorenog i zatvorenog skladišnog prostora, koje zemljište je označeno kao čest. zem. … u površini od 1726 m2 i čest. zem. …, u površini od 526 m2, obje K.O. S., uknjiženih stvarnih korisnika J. G. i M. D., na jednake dijelove.
Nadalje, spisu predmeta prileži i zapisnik o usmenoj raspravi broj: 4782/UP-I-62/73 NS od 29. lipnja 1973., održanoj u prisutnosti predstavnika Općine S., poduzeća „L.-S.“, te M. (M.) Đ., koji je ujedno i zastupnik J. G., zakazanoj radi sporazumnog određivanja naknade za nekretninu označenu kao čest. zem. … i … K.O. S., u ukupnoj površini od 2252 m2, koja je deposedirana pravomoćnim rješenjem broj 473/UP-I-540/72 od 28. prosinca 1972. Iz zapisnika nadalje proizlazi kako je među strankama sklopljena nagodba, kojom je Općina S. obvezana u roku od 15 dana od dana Nadalje, iz zapisnika proizlazi kako je na ročištu sklopljena nagodba, kojom je M. Đ. pok. B. i J. G. utvrđena naknada, svakome po 59.678,00 dinara.
Iz dopisa Grada S., Službe za imovinsko-pravne poslove izgradnju i geodeziju, Klasa: 943-01/14-01/01, Urbroj: 2181/01-16-02-24-015-63 od 19. siječnja 2015., koje prileži spisu tuženika, proizlazi kako je naknada za predmetno zemljište utvrđena Ugovorom broj U-…/.. od 6. srpnja 1973., na koju okolnost je priložen izvod iz općinske evidencije o naknadama za zemljište, pregledom kojeg je utvrđeno kako je naknada isplaćena u ukupnom iznosu od 119.356,00 dinara.
Slijedom navedenog, imajući u vidu kako je u predmetnom postupku deposedacije prije stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju postignut sporazum o određivanju naknade, odnosno sklopljena je nagodba, to su pravilno ocijenila nadležna javnopravna tijela kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 46. Zakona o izvlaštenju, jer se ne radi o započetom postupku izvlaštenja u kojem nije donijeto konačno rješenje, a niti o postupku određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili da bi iste bile poništene ili ukinute, pri čemu nije od pravne važnosti za primjenu citirane zakonske odredbe, je li naknada i isplaćena.
Također, pravilno su javnopravna tijela utvrdila kako više ne postoji niti mogućnost primjene odredbe članka 47. Zakona o izvlaštenju, odnosno mogućnost ponovnog određivanja naknade u smislu te odredbe, jer uvjet za provedbu postupka prema toj odredbi je podnošenje zahtjeva do 18. veljače 1995., uz tvrdnju da naknada nije isplaćena, pri čemu je teret dokaza glede isplate naknade na korisniku eksproprijacije koji mora dokazati da je naknadu isplatio, dok je u konkretnom slučaju zahtjev podnesen nakon proteka prekluzivnog zakonskog roka od godine dana od dana stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju u kojem je prijašnji vlasnik mogao podnijeti zahtjev za (ponovno) određivanje naknade.
Slijedom sveg navedenog, sud cijeni kako osporenim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženja koja su njima dana, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Ujedno, a kraj naprijed iznijetog činjeničnog stanja, sud je pozivom na odredbu članka 33. ZUS-a odbio provoditi daljnje dokaze u sporu, kao suvišno.
Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj pod 1. u cijelosti izgubio spor, dok tuženik i zainteresirane osobe nisu potraživali trošak, valjalo odbiti zatraženi trošak tužitelja pod 1., te odrediti kako svaka stranka snosi svoje troškove spora, odnosno odlučiti kao pod točkom II. i III. izreke ove presude.
U Splitu, 22. svibnja 2019.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. i 67. stavak 2. u svezi s odredbom članka 30. stavak 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja (članak 70. ZUS-a. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a), dok protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).
DNA:
Rj./
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.