Broj: Kž 618/16-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika O. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 27. listopada 2016. broj Ik I-146/2016., u sjednici održanoj 29. studenoga 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika O. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika O. B. Zatvorenik se trenutno nalazi u Kaznionici i zatvoru u Š. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 27. ožujka 2015. broj K-575/14., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i dr. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne od 3. rujna 2014., a kazna mu ističe 3. rujna 2017.

Protiv tog rješenja osobnu žalbu je podnio zatvorenik O. B., ne navodeći žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust.

Sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog zatvorenika O. B. za uvjetni otpust sukladno članku 59. stavku 2. KZ/11. jer je, zbog postizanja svrhe kažnjavanja, nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Doduše, prvostupanjski se sud pozvao na odredbu članka 159.a točke 2. ZIKZ-a, koja se odredba odnosi samo na prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti, no, iz pobijanog rješenja je jasno vidljivo da je sud odlučivao o osobnom zatvorenikovom prijedlogu.

Naime, iz podataka zatvora i Kaznionice u Š. proizlazi da je zatvorenik u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora postigao razinu uspješnosti „zadovoljava“, da je u dva navrata kažnjen zbog težih stegovnih prijestupa, a u tri navrata zbog lakših stegovnih prijestupa, te je odbio sudjelovati u Projektu resocijalizacije ovisnika za program osposobljavanja za računalnog operatera (s kojim bi trebao ponovno započeti), a da je bio uključen i u poseban program Kluba liječenih ovisnika, koji je prekinuo, pa ponovno nastavio, time da iz izvješća jasno proizlazi da je zatvorenik neprilagođenog ponašanja prema ostalim zatvorenicima kao i zatvorskim službenicima, a što sve upućuje da nije došlo do značajnih tretmanskih pomaka na njegovoj strani. Uz to, zatvorenik O. B. je pravomoćna osuđivana osoba i nema odobrene izvanzatvorske pogodnosti. Zato nisu ispunjeni niti uvjeti za otpust zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11., a to je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

S obzirom na izneseno, okolnost da zatvorenik O. B. prema izvješću Probacijskog ureda Z. ima osiguran postpenalni prihvat kod majke na otoku U., te potreba za pružanjem skrbi majci i maloljetnoj kćerki nisu dostatni razlozi koji bi doveli u sumnju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem svrha kažnjavanja još nije postignuta. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da majka zatvorenika ima dva sina, od kojih jedan živi u neposrednom susjedstvu. Ni žalbene tvrdnje zatvorenika o njegovom teškom zdravstvenom stanju (problemi s koljenom) kao i činjenica da je zbog toga prekinuo poslove u praonici rublja nisu takvog značaja da bi opravdale drugačiju odluku.

Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. studenoga 2016.