Broj: Kr 113/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. studenog 2015. broj K-232/12-31 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2016. broj Kž-547/16-2, u sjednici održanoj 30. studenog 2016.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopušten zahtjev os. I. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. studenog 2015, broj K-232/12-31, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2016., broj Kž-547/16-2, os. I. J. je zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11 na temelju čl. 149. st. 2. KZ/11 osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 30 dnevnih iznosa što iznosi 30.000,00 kn koju je kaznu dužan platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 42. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženik je upozoren da će, ukoliko u roku od tri mjeseca ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično ista biti prisilno naplaćena putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ukoliko se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će jedan dnevni iznos biti zamijenjen jednim danom zatvora.
Na temelju čl. 43. st. 6. KZ/11 ukoliko osuđenik nema stalno prebivalište ili boravište u RH i ne plati novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će je zamijeniti kaznom zatvora.
Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) osuđenik je presuđen na platež paušala u iznosu od 1.000,00 kn i na platež nužnih izdataka privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke punomoćnika privatnog tužitelja o kojim će se donijeti posebno rješenje.
Na temelju čl. 80. KZ/11 odlučeno je da se izreka te presude ima objaviti u tjedniku „Hrvatski list“ o trošku osuđenika u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
Protiv te presude osuđenik je putem branitelja K. M., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „na temelju čl. 442. Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 :ZKP-a).
Zahtjev nije dopušten.
Naime, prema čl. 515. st. 1. ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti okrivljenik koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, odnosno ako mu je prisilni smještaj određen prema čl. 554. st. 1. ZKP/08. Dakle, mora se raditi o takvim kaznenopravnim sankcijama kojima se okrivljeniku oduzima sloboda.
Kako je u konkretnom slučaju osuđenik osuđen na novčanu kaznu, to nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 515. st. 1. ZKP/08 za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.
Iz svih naprijed navedenih razloga, trebalo je na temelju čl. 518. st. 3. ZKP/08 zahtjev kao nedopušten odbaciti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 30. studenog 2016.
