Broj: Kž-Us 134/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 23. rujna 2016. godine, br. K-Us-26/15, u sjednici održanoj 30. studenoga 2016. godine,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 23. rujna 2016. godine, br. K-Us-26/15 na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe opt. D. G. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz čl. 293. st. 1. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da prvostupanjski sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, prije svega iskaza svjedoka Ć. R., T. V., Z. Đ. i L. D..

Time su u stvari izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a činjenično stanje je uslijed toga, za sada, pogrešno utvrđeno.

Naime, prvostupanjski sud navodi da je u postupku utvrdio činjenice indicije kojima nije dokazana odlučna činjenica da je optuženik počinitelj inkriminiranog kaznenog djela, već je ta činjenica ostala na razini vjerojatnosti.

Osnovano državni odvjetnik osporava takvo utvrđenje prvostupanjskog suda, upravo na temelju iskaza ranije navedenih svjedoka koji su u potpunosti kompatibilni i koji osporavaju zaključak prvostupanjskog suda.

Svjedok Ć. R. koji sudjeluje kao prevoditelj u sudskim i policijskim postupcima je iskazao da je kritične zgode na traženje albanskih državljana bio prisutan kao prevoditelj prilikom provođenja postupka protjerivanja stranaca iz Republike Hrvatske, koji je vodio optuženik kao policijski djelatnik. Iskazao je da je optuženik tražio da prevede albanskim državljanima da je zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku od jedne do pet godina, a kolika će ona biti, da ovisi o novčanom iznosu koje će mu te osobe platiti. Za dvije godine treba platiti 200 EUR po osobi, a na odgovor albanskih državljana da su platili kazne izrečene po Općinskom sudu, optuženik je rekao da će im izaći u susret i ukupno naplatiti 200 EUR. Uzeo je taj novac, spremio ga u ladicu i izrekao zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku u trajanju od dvije godine.

S obzirom da se svjedok prvi puta susreo s takvim traženjem, obratio je svojim znancima, umirovljenom policajcu T. V. i policajcu Z. Đ., svakome posebno, ispričao događaj i upitao da li se nešto promijenilo u propisima, iako albanski državljani nisu dobili potvrdu za dani novac, niti je to konstatirano u sačinjenoj dokumentaciji o protjerivanju stranaca iz Republike Hrvatske.

Navedeni svjedoci su vrlo detaljno ispričali razgovor sa svjedokom R. i međusobno suglasnim iskazima su u cijelosti potvrdili iskaz ovog svjedoka. S. V. je iskazao i da je R. rekao da će to prijaviti, ali da ne zna kome, te je naveo da je o tome upoznao K. V., pomoćnika načelnika Postaje granične policije B. koji je rekao da će poduzeti mjere radi utvrđivanja činjenica.

Da je do prijave došlo iskazuje svjedok L. D., načelnik P. B., koji je iskazao da mu je R. osobno ispričao o postupanju optuženika. Naveo je i da je Ć. R. prevoditelj po ugovoru o djelu za potrebe policije i na njegov rad nikada nije bilo primjedbi, a radio je dulji niz godina, čime demantira obranu optuženika da R. pomaže ilegalcima kod prelaska granice.

Dakle, u ovom postupku prvostupanjski sud je raspolagao personalnim dokazima, iskazom svjedoka R. koji je bio prisutan događaju i o čemu je vrlo detaljno iskazivao i čiji iskaz je potvrđen iskazima svjedoka V., Đ. i D. kojima je ispričao o cjelokupnom postupanju optuženika sa stranim državljanima. Svjedok R. je i prilikom provođenja radnje prepoznavanja, prepoznao optuženika kao osobu koja je vodila postupak, što kasnije i nije bilo sporno.

Stoga je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je, za sada, neprihvatljivo da bi se radilo o činjenicama indicijama, već prije svega o personalnim dokazima, čiju vjerodostojnost je prvostupanjski sud propustio cijeniti i suprotstaviti ih obrani optuženika, koji poriče počinjenje djela, nastojeći diskreditirati svjedoka R. kao osobu.

Stoga će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, prije svega ponovno pokušati saslušati albanske državljane koji su tada protjerani iz Republike Hrvatske i eventualno svjedoka K. V., pomoćnika načelnika P. B.. Nakon toga će donijeti novu presudu koju će obrazložiti u skladu s čl. 459. st. 5. ZKP/08 i u kojoj će dati ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, prije svega onih proturječnih, obrane optuženika i iskaza saslušanih svjedoka.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. studenoga 2016.