Broj: Kž 552/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Ileani Vinja, u kaznenom predmetu protiv okr. A. D. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2 i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika - protivnika osiguranja, podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. rujna 2016. broj Kir-t-100/2016-2, dana 30. studenog 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe protivnika osiguranja – okr. TD P. h. p. 1. d.o.o. i okr. TD L. d.o.o.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke, temeljem čl. 11. st. 3. u vezi st. 1. toč. a. i b. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10 - u daljnjem tekstu: ZOPOIK), određene su privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i to: protivniku osiguranja - okr. TD P. h. p. 1. d.o.o. zabrana otuđenja i opterećenja ukupno 37 nekretnina (u naravi kuće, skladišta, oranice i dr. pobliže opisane u izreci rješenja), a protivniku osiguranja -  okr. TD L. d.o.o. zabrana otuđenja i opterećenja ukupno pet nekretnina (u naravi zgrade, skladišta, oranice i dr.), te još zabrana otuđenja i opterećenja ukupno 39 pokretnina (u naravi motornih vozila pobliže opisanih u izreci tog rješenja), uz nalog odgovarajućim tijelima da provedu zabilježbu odnosno upis zabrane otuđenja i opterećenja navedenih nekretnina i pokretnina. Pod toč. II. izreke utvrđeno je da se privremene mjere donose u korist Republike Hrvatske, a pod toč. III. izreke, temeljem čl. 16. st. 1. i čl. 15. st. 2. ZOPOIK-a, utvrđeno je da te privremene mjere mogu trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda postala pravomoćna, te da se privremene mjere mogu ukinuti ili zamijeniti drugim privremenim mjerama prije isteka vremena na koje su određene, sukladno čl. 15. st. 2. ZOPOIK-a.

              Protiv tog rješenja zasebne žalbe podnose protivnici osiguranja - okr. TD P. h. p. 1. d.o.o. i okr. TD L. d.o.o. putem svojih predstavnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.             

              Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Uvodno treba reći da je prethodna odluka o određivanju privremenih mjera osiguranja, prihvaćanjem žalbi okrivljenika, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-382/16 od 22. kolovoza 2016. zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski je sud otklonio nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je putem predlagatelja osiguranja pribavio podatke glede vrijednosti imovine okrivljenika koja je predmetom privremenih mjera, temeljem čega je osnovano zaključio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za donošenje pobijanog rješenja, koje je i valjano obrazložio.

Oba žalitelja podnose žalbe koje su po svom sadržaju gotovo identične onima iz prethodnog žalbenog postupka. Naime, i dalje smatraju da vrijednost nekretnina i pokretnina čije se otuđenje i opterećenje pobijanim rješenjem zabranjuje nadmašuje visinu pretpostavljene imovinske koristi stečene kaznenim djelima te da prvostupanjski sud o tome  nije u obrazloženju rješenja dao odgovarajuće razloge.

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je prvostupanjski sud u sada pobijanom rješenju pravilno utvrdio da je ukupna vrijednost nekretnina i pokretnina na kojima su privremene mjere naložene u razmjeru s visinom imovinske koristi stečene kaznenim djelima za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi.

Prije svega, oba žalitelja pobijaju postojanje osnovane sumnje o učinu terećenih kaznenih djela zanemarujući pritom da je dana 16. lipnja 2016. doneseno rješenje o provođenju istrage kojim je pravomoćno utvrđeno da su oba okrivljenika osnovano sumnjiva zbog inkriminiranih kaznenih djela pri čemu se pribavili imovinsku korist i to okr. TD P. h. p. 1. d.o.o. u iznosu od 8.063.584,50 kn, a okr. TD L. d.o.o. u iznosu od 3.776.355,00 kn.

              Također, ponovno se ukazuje žaliteljima da se privremene mjere osiguranja radi oduzimanja imovinske koristi mogu naložiti, ali i naplatiti, iz cjelokupne imovine počinitelja, pri čemu nije od utjecaja zakonitost porijekla te imovine. Stoga se u tom dijelu žalitelji upućuju na razloge iz prethodnog rješenja ovog žalbenog suda.

              U odnosu na ukupnu vrijednost nekretnina u vlasništvu okr. TD P. h. p. 1. d.o.o. koje su predmetom privremenih mjera, prvostupanjski sud osnovano utvrđuje da je prema rješenju Trgovačkog suda u Osijeku broj 14 St-112/13-402 od 4. lipnja 2014. i broj 14 St-112/13-409 od 6. lipnja 2014. taj okrivljenik, temeljem spornog ugovora o otkupu potraživanja, preuzeo 55 nekretnina sveukupne vrijednosti 8.197.702,00 kn, od čega su, nakon prodaje 13 nekretnina trećim osobama, u njegovom vlasništvu ostale nekretnine čija vrijednost, prema cijeni postignutoj na javnoj dražbi, iznosi ukupno 5.387.891,90 kn. Stoga, kada se ta vrijednost dovede u korelaciju s visinom pretpostavljene imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, proizlazi da su privremene mjere naložene na imovini čija je vrijednost manja od imovinske koristi čija se naplata ovdje osigurava.

              Također, iako za pet nekretnina u vlasništvu okr. TD L. d.o.o., za sada, ne postoje precizni podaci o njihovoj vrijednosti, treba imati u vidu procjenu vještaka P. R. vezano za visinu stečene imovinske koristi prema kojoj je očito da su predmetne nekretnine, po svojoj vrijednosti, daleko manje od visine stečene imovinske koristi. Stoga je, radi ostvarenja svrhe osiguranja, trebalo odrediti i privremene mjere na ostaloj imovini tog okrivljenika i to zabranom otuđenja i opterećenja njihovih motornih vozila. Prema procjeni Ministarstva financija, Područnom uredu S. i B., Ispostave O., od 13. rujna 2016., motorna vozila starosti do pet godina (toč. 1 – 21) ukupno vrijede 685.452,00 kn, dok za ostala motorna vozila (broj 22 – 39) Porezna uprava ne raspolaže odgovarajućim kataloškim vrijednostima. Međutim, ovdje se radi o motornim vozilima koja su uglavnom starija od 15 godina, kako je vidljivo iz izreke pobijanog rješenja, a time je i njihova tržišna vrijednost bitno umanjena, pa i neznatna.

Slijedom navedenih razloga prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, očito je da nalaganjem privremenih mjera nije povrijeđen razmjer između vrijednosti blokirane imovine i visine buduće tražbine, kako paušalno i netočno tvrde žalitelji. Osim toga, okrivljenici u ponovljenom postupku nisu naveli o kojoj bi se vrijednosti imovine konkretno radilo niti su u smislu odredaba ovršnog prava ponudili kakva druga sredstva osiguranja , sukladno čl. 15. st. 2. ZOPOIK-a.

Kako time navodi podnesenih žalbi nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. studenog 2016.