1                             Poslovni broj Gž R-369/2017-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-369/2017-3

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljica 1. N. K. iz O., OIB: …, 2. N. R. iz O., OIB: …i 3. M. R. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćnici G. P.-T., odvjetnici iz O., protiv tuženika vrtić C. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 4 P-515/14-30 od 1. lipnja 2017., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj 4 P-515/14-34 od 14. lipnja 2017., 21. svibnja 2019., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 4 P-515/14-30 od 1. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj 4 P-515/14-34 od 14. lipnja 2017. potvrđuje u točkama I, II i III izreke, osim dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće u tim točkama izreke, te u točki IV izreke za iznos od 17.625,00 kn s kamatama.

 

              Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se citirana presuda preinačava u točkama I, II i III izreke u odnosu na dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće u tim točkama izreke, te u točki IV izreke za iznos od 11.625,00 kn s kamatama (preko iznosa od 17.625,00 kn do iznosa od 29.250,00 kn) i sudi:

 

              Odbija se zahtjev tužiteljica za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće u točkama I, II i III izreke, kao i zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.625,00 kn s kamatama.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti 1.-tužiteljici N. K. novčani iznos od 12.819,92 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom I izreke, 2.-tužiteljici N. R. isplatiti novčani iznos od 12.955,67 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom II izreke, 3.-tužiteljici M. R. isplatiti novčani iznos od 12.714,56 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom III izreke, te je tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 29.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate (točka IV izreke).

 

Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljica odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljica na naknadu parničnog troška.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu novčanih iznosa pobliže navedenih točkama I, II i III izreke na ime naknade razlike plaće za vremensko razdoblje od svibnja 2012. do zaključno rujna 2014.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi članka 2., članka 7., članka 185. i članka 219. ZPP-a, tvrdnjom da bi sud prvog stupnja odredio vještačenje na način da je prejudicirao svoju odluku u ovom predmetu i vještaku dao zadatak "da se očituje da li je tužiteljicama obračunata i isplaćena plaća počevši od srpnja 2011. do listopada 2014. u skladu s člankom 51. stavak 1. Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi – pogrešnog naziva, Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Uredbom i izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te Odlukom o visini osnovice za izračun plaća državnih službenika i namještenika u javnim službama". S obzirom da je tuženik priznao da je u jednom periodu svojom odlukom smanjio iznos osnovice, te da tužiteljice od dana podnošenja tužbe nisu točno znale činjenično obrazložiti zbog čega smatraju da su im povrijeđena prava, a sud ih unatoč prigovorima tuženika o neurednosti tužbe nije pozvao da činjenično urede tužbeni zahtjev, tuženik drži da je donošenjem rješenja o vještačenju sud evidentno postupio protivno odredbi članka 2. ZPP-a koji propisuje da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku i da je time povrijedio pravo tuženika na nepristrano suđenje.

 

Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, budući da su tužiteljice činjeničnim navodima tužbe odredile predmet spora koji se odnosi na isplatu razlike naknade plaće, kako je to prethodno navedeno, da sud nije primijenio materijalno pravo na činjenice koje nisu iznesene i utvrđene u postupku, da su tužiteljice već u tužbi predložile dokaze, između ostaloga i knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, kojima se utvrđuju činjenice koje su iznijele u tužbi i na kojima temelje svoje zahtjeve, te provođenjem dokaza vještačenjem tuženik nije stavljen u neravnopravan položaj, tuženiku je omogućeno izjasniti se na nalaz i mišljenje vještaka, čime mu je omogućeno raspravljanje, pa kako je tužbeni zahtjev postavljen sukladno nalazu i mišljenju vještaka, koji nalaz je sud prihvatio, suđeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

 

Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Među strankama nije prijeporno da su tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu odgajateljica predškolske djece, da je Grad O. kao jedinica lokalne samouprave osnivač tuženika, te da nije potpisan kolektivni ugovor između osnivača tuženika i sindikata tuženika.

 

Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik u utuženom razdoblju nije pravilno obračunavao bruto plaće tužiteljica, jer da prilikom obračuna plaće nije primijenio osnovicu za obračun plaće u visini od 5.108,84 kn, koja je utvrđena Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 40/2009 – dalje: Odluka), već je tuženik u pojedinim mjesecima primijenio manju osnovicu, u visini od 4.597,96 kn.

 

Pri tome se sud prvog stupnja poziva na odredbu članka 51. stavak 1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine" broj 101/97, 107/07 i 94/13) koja propisuje da se na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, primjenjuju propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za radnika. Utvrđuje da se djelatnost tuženika ima smatrati javnom službom, što određuje i članak 1. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada vrtića C. O., slijedom čega se na obračun plaće tužiteljica imaju primjenjivati odredbe Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09) te stoga i citirana Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. S obzirom na izloženo drži da se u konkretnoj pravnoj stvari ne primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 28/2010), koji u odredbi članka 9. propisuje da se osnovica za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđuje kolektivnim ugovorom (stavak 1.), a ako osnovica za obračun plaće nije utvrđena kolektivnim ugovorom, utvrđuje ju odlukom župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik (stavak 2.).

 

Nadalje, sud utvrđuje i da je Odlukom o utvrđivanju koeficijenata složenosti radnih mjesta i osnovice za obračun plaća zaposlenika vrtića C. O. od 9. studenoga 2010. (list 89-90 spisa) razvidno da je člankom 3. ova osnovica utvrđena u iznosu od 5.108,84 kn, što da je u skladu s Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, a isto tako i u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u prvom tromjesečju 2008. ("Narodne novine" broj 130/07), koja također iznosi 5.108,84 kn bruto.

 

Međutim, sud utvrđuje da je tuženik suprotno odredbama Zakona o osnovici plaće u javnim službama i Odluci o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, a pozivajući se na financijske poteškoće, Odlukom o utvrđivanju osnovice za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada O. od 27. travnja 2012. utvrdio osnovicu za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada O. u iznosu od 4.597,96 kn bruto, te propisao da se ova osnovica ima primijeniti na sve korisnike gradskog proračuna, što znači i na djelatnike tuženika.

 

Stoga, prihvaćajući da je tužiteljicama u utuženom razdoblju pripadala plaća obračunata po osnovici od 5.108,84 kn, sud prvog stupnja nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljica, te donosi pobijanu presudu.

 

Neosnovano tuženik žalbenim navodima upire na primjenu odredbi Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, budući da se tim Zakonom propisuju mjerila za određivanje plaća i naknada župana, gradonačelnika i općinskih načelnika i njihovih zamjenika, kao i plaća službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (članak 1.), koju kategoriju zaposlenika ne čine tužiteljice, zaposlene na radnom mjestu odgajateljica kod tuženika – u javnoj ustanovi.

 

Naprotiv, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na odredbe članka 64. Pravilnika o radu vrtića C. O. od 28. rujna 2010. i Pravilnika o radu vrtića C. O. od 11. travnja 2014., a koje pravilnike je donijelo upravno vijeće tog dječjeg vrtića.

 

Naime, odredbom članka 41. stavak 1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju propisano je da statut dječjeg vrtića i Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada dječjeg vrtića kao javne službe donosi upravno vijeće uz prethodnu suglasnost osnivača dječjeg vrtića. Nadalje, prema odredbi članka 44. stavak 1. citiranog Zakona nadzor nad provedbom toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo nadležno za obrazovanje. Navedeno je u skladu s odredbom članka 64. stavak 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) kojom je propisano da nadzor nad zakonitošću rada ustanove i općih akata obavlja nadležno ministarstvo, ako zakonom nije određeno da nadzor obavlja drugo tijelo državne uprave.

 

Iz podataka spisa ne proizlazi, niti tuženik tvrdi da bi navedeni Pravilnici o radu tuženika bili poništeni ili ukinuti, odnosno zadržani od izvršenja, a ovo s obzirom na sadržaj odredbi članka 42. stavak 3. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju u svezi članka 65. Zakona o ustanovama, koji propisuje ako zakonom, kojim se uređuje obavljanje određene djelatnosti, nije drugačije određeno, ravnatelj ustanove dužan je u roku od osam dana od dana donošenja dostaviti statut tijelu iz članka 64. ovoga Zakona. Ravnatelj javne ustanove dužan je u istom roku dostaviti i opći akt kojim se uređuju uvjeti i način obavljanja javne službe (stavak 1.). Ako tijelo iz članka 64. ovoga Zakona smatra da je statut ili opći akt u suprotnosti s Ustavom, zakonom ili drugim propisom obustavit će ga od izvršenja i u roku od mjesec dana predložiti Vladi Republike Hrvatske da sporni akt poništi ili ukine (stavak 2.).

 

Stoga nisu prihvatljivi niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je pozivanje suda prvog stupnja na odredbe citiranih Pravilnika o radu tuženika pogrešno.

 

Odredbe članka 64. citiranih Pravilnika o radu tuženika na identičan način propisuju da se osnovica za obračun osnovne plaće utvrđuje Odlukom Gradonačelnika (stavak 1.); osnovica za obračun plaća čini osnovica koja se primjenjuje na izračun plaća korisnika državnog proračuna koju određuje Vlada RH (stavak 2.); u slučaju promjene osnovice ista se primjenjuje za obračun plaće počevši od narednog mjeseca računajući od dana objave osnovice u Narodnim novinama (stavak 3.); osnovnu plaću za puno radno vrijeme čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta sukladno Odluci o osnovici koju donosi Gradonačelnik i koeficijentima složenosti radnih mjesta u Vrtiću donesenih od strane Gradonačelnika (stavak 4.).

 

Stoga, iako je točno da se sredstva za rad vrtića ne osiguravaju u državnom proračunu, već je ta sredstva dužan osigurati njegov osnivač, ovdje Grad O., isto nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude, pa tako ni pozivanje suda na Zakon o osnovici plaće u javnim službama, budući da je važećim Pravilnicima o radu tuženika u spornom razdoblju regulirano drugačije, a kako je to prethodno obrazloženo.

 

Zbog toga, kako je u utuženom razdoblju osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna koju određuje Vlada RH iznosila neprijeporno iznosila 5.108,84 kn bruto, nije bilo osnove jednostranom Odlukom Gradonačelnika istu osnovicu sniziti.

 

Nisu pri tome osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužiteljice mogle protiv odluke osnivača kojom je umanjen iznos osnovice za obračun plaće pokrenuti upravni spor, budući da za to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14), jer navedena odluka ne predstavlja upravni akt, niti postupanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, odnosno propuštanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, ocjenu zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, ili ocjenu zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

Visina razlike naknade plaća pripadajućih tužiteljicama pravilno je utvrđena provedenim knjigovodstvenim vještačenjem.

 

Međutim, pazeći na pravilnost primjene materijalnog prava, žalbu tuženika valjalo je djelomično prihvatiti u dijelu kojim je tužiteljicama na dosuđene iznose razlike bruto plaće dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak  ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120//13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/1 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

 

S obzirom na odbiće navedenog dijela tužbenog zahtjeva, tužiteljice nisu uspjele u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, pa u konačnici za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba članka 154. stavak 3. ZPP-a.

 

Žalba tuženika djelomično je osnovana u odnosu na visinu parničnog troška, budući da je tužiteljicama dosuđen u previsokom iznosu.

 

Naime, tužiteljice su prvobitno tužbenim zahtjevom zatražile svaka isplatu novčanog iznosa od po 60.000,00 kn bruto s kamatama na pojedine iznose, da bi podneskom zaprimljenim 8. veljače 2017. tužbeni zahtjev snizile, na način da je 1.-tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 12.819,92 kn bruto, 2.-tužiteljica isplatu iznosa od 12.957,17 kn bruto i 3.-tužiteljica isplatu iznosa od 12.714,56 kn bruto, kojem sniženju tužbenog zahtjeva se tuženik nije usprotivio. Stoga, a sukladno odredbi članka 37. stavak 1. ZPP-a vrijednost predmeta spora predstavlja zbroj vrijednosti tako sniženih zahtjeva, konkretno iznos od 38.491,65 kn.

 

Prema tome je, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) tužiteljicama za sastav tužbe trebalo priznati prema Tbr 7. točka 1. Tarife iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 29. siječnja 2015. prema Tbr. 9. točka 5. Tarife iznos od 250,00 kn, za zastupanje na ročištima 31. ožujka, 25. rujna i 13. listopada 2015. te 17. veljače i 12. svibnja 2017. prema Tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosima od po 1.000,00 kn za svako, za sastav podnesaka od 9. veljače 2015. i 6. veljače 2017. prema Tbr. 8. točka 1. Tarife u iznosima od po 1.000,00 kn, za ročište za objavu presude prema Tbr. 9. točka 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn, što iznosi ukupno 8.750,00 kn, uz povišenje tarifnih stavaka za 20% prema Tbr. 36. točka 1. Tarife, što iznosi 1.750,00 kn, te PDV u iznosu od 2.625,00 kn, tako da ukupan parnični trošak zastupanja tužiteljica po punomoćniku odvjetniku iznosi 13.125,00 kn. Navedeni iznos valjalo je uvećati i za trošak vještačenja u iznosu od 4.500,00 kn, tako da ukupan parnični trošak pripadajući tužiteljicama iznosi 17.625,00 kn, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 11.625,00 kn s kamatama (do iznosa od 29.250,00 kn) zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, budući da istom nije uspio u glavnoj stvari, dok u odnosu na odluku o kamatama i parničnom trošku nisu nastali posebni troškovi.

 

Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 21. svibnja 2019.

 

Sutkinja

 

Dubravka Butković Brljačić v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Svetlana Popović