Broj: Kž 582/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. B., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. listopada 2016. broj Kv-I-18/16.-6 (K-18/14.), u sjednici održanoj 1. prosinca 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog Z. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenog Z. B. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom tog suda od 12. ožujka 2015. broj K-18/14.-30, a koja je u odnosu na Z. B. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. siječnja 2016. broj I Kž-268/15.-4., kojom je Z. B. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv tog je rješenja žalbu osuđeni Z. B. osobno, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, ukine pobijano rješenje i dozvoli obnovu postupka ili da predmet vrati izvanraspravnom vijeću prvostupanjskog suda na ponovno odlučivanje.“.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj u uvodnom dijelu žalbe ističe da žalbu podnosi zbog povrede kaznenog zakona, istu ne obrazlaže. Stoga je pobijano rješenje ispitano sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi u istom bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., da bi isto donijelo neovlašteno tijelo ili da bi u istom na štetu osuđenika bio povrijeđen kazneni zakon.

Nije u pravu osuđenik niti kada prigovora pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, osuđenik je još u tijeku prvostupanjskog postupka predlagao da se provede građevinsko vještačenje na okolnosti utvrđivanja tržišne cijene za izvođenje radova sanacije zemljišta na lokaciji C. B. d.d. te mu je taj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan, a što je potvrđeno i odlukom suda drugog stupnja. Stoga u prijedlog za obnovu postupka dostavljeni nalaz procjene vrijednosti sudskog građevinskog vještaka D. M., dipl. ing. građ. za izvršene radove sanacije zemljišta na lokaciji C. B. d.d. te II. privremena situacija tvrtke K. d.o.o. za izvedene radove od tvrtke K. O. d.o.o. od 10. srpnja 2006. za identične zemljane radove niti ne predstavljaju novi dokaz u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pa onda očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.

Ostali dokazi na kojima se temelji zahtjev za obnovu postupka, iako jesu novi, kao što to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, nisu prikladni da dovedu do obnove postupka. Naime, namjera za počinjenje kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. za koje je osuđeni Z. B. osuđen pravomoćnom presudom, kao i njegov dogovor s osuđenim Ž. R. koji mu je pomogao pri počinjenju djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., proizlaze iz povezanosti trgovačkih društava C. B. d.d. te G. d.o.o. i osuđenikove uloge u tim društvima, kako je to pravilno utvrđeno u pravomoćnoj presudi. Stoga računi dobiti i gubitaka C. B. d.d. za 2006. te izvod iz katastarskog plana katastarskih čestica C. B. d.d. i ugovor o zakupu poslovnog prostora između trgovačkih društava C. B. d.d. i G. d.o.o. iz 1996. nisu od značaja za utvrđivanje odlučnih činjenica u predmetnom postupku i nisu ni sami za sebe, a ni u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče osuđenikovo oslobođenje niti njegovu osudu po blažem zakonu.

Stoga je, imajući da umu sve navedeno, i prema ocjeni ovog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka u odnosu na osuđenog Z. B. iz osnove u članku 501. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pa nije osnovana niti osuđenikova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog prava, slijedom čega je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. prosinca 2016.