Broj: Kž-Us 142/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) i okrivljenog Z. G. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. rujna 2016. broj Kov-Us-32/15, u sjednici održanoj 5. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se žalba USKOK-a, preinačuje se pobijano rješenje u točki I izreke te se iz spisa predmeta neće izdvojiti dokazi navedeni pod točkom 91 optužnice i to tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimljeni s nadziranih telefona okrivljenog I. P. broj …, okrivljenog N. Š. broj … i okrivljenog J. P. broj ...

II. Odbija se žalba okrivljenog Z. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu pod točkom I izreke odlučeno je da se, na temelju članka 351. stavka 1. u vezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), iz spisa izdvajaju dokazi navedeni pod točkom 91 optužnice i to tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimljeni s nadziranih telefona okrivljenog I. P. broj …, okrivljenog N. Š. broj … i okrivljenog J. P. broj …; pod točkom II izreke odlučeno je da se, na temelju članka 351. stavka 1. u vezi s člankom 86. ZKP/08., iz spisa predmeta izdvajaju službene zabilješke o obavijesnim kazivanjima svjedoka Z. Š. (list 106 spisa), D. A. (list 107 spisa), D. B. (list 348 spisa) i I. D. (list 349 spisa), koje će se zatvoriti u posebni omot i predati na čuvanje sucu istrage odvojeno od ostatka spisa, a pod točkom III izreke odlučeno je da se, na temelju članka 351. ZKP/08., odbija prijedlog branitelja okrivljenog Z. G., Z. L., odvjetnika u S., za izdvajanjem iz spisa pismena na listu 346.

Protiv tog rješenja i to u odnosu na odluku pod točkom I izreke žalbu je podnio USKOK ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu preinači na način da se odbijaju prijedlozi obrane te se iz spisa Županijskog suda u Splitu neće izdvojiti dokazi navedeni pod točkom 91. optužnice i to tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimljeni s nadziranih telefona okrivljenog I. P. broj …, okrivljenog N. Š. broj … i okrivljenog J. P. broj ...

Žalbu protiv tog rješenja i to u odnosu na odluku pod točkom III izreke podnio je okrivljeni Z. G. putem branitelja, odvjetnika Z. L., uvodno navodeći kao žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno preinači na način da se usvoji prijedlog i iz spisa izdvoji dokaz označen pod rednim brojem 57. (list 346 spisa).

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba USKOK-a je osnovana, dok žalba okrivljenog Z. G. nije osnovana.

U odnosu na žalbu USKOK-a

U pravu je žalitelj kada ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su nalozi suca istrage protivni odredbi članka 332. stavka 1. ZKP/08. jer da ne sadrže valjanu, logičnu i provjerljivu ocjenu postojanja osnova sumnje da bi okrivljenici počinili kaznena djela za koja se tražilo izdavanje naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji, zbog čega da su nedostatno obrazloženi, te da predstavljaju „klasično pecanje“.

U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti sljedeće. Obveza suda da obrazloži nalog kojim se određuju posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava građana propisana je odredbom članka 332. stavka 1. ZKP/08. Međutim, iz odredbe članka 335. stavka 8. ZKP/08. ne proizlazi da bi određene manjkavosti obrazloženja naloga o određivanju posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. ZKP/08. dovele ex lege do nezakonitosti dokaza pribavljenih tim mjerama, a posljedično i do toga da se dokazi za koje se saznalo iz tako prikupljenih podataka ne bi mogli upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku. Da izostanak obrazloženja naloga kojim se određuju posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava građana ne rezultira nezakonitošću dokaza prikupljenih provođenjem tih mjera jasno proizlazi i iz odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. kojom je propisano da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08., što nije slučaj u odnosu na postupanje protivno odredbi članka 332. stavka 1. ZKP/08. Naravno da sudac istrage, kada odlučuje o zahtjevu državnog odvjetnika za izdavanje takvog naloga, mora voditi računa o osnovnim pretpostavkama za njegovo izdavanje - postojanje osnova sumnje da je određena osoba sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 334. ZKP/08., a izvidi kaznenih djela se ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće. Međutim, već sama činjenica da je sudac istrage nakon pažljive analize sadržaja zahtjeva USKOK-a i dokumentacije koja je uz njega dostavljena izdao nalog iz članka 332. stavka 1. ZKP/08. inkludira da je time prihvatio razloge za njegovo izdavanje iz pisanog obrazloženog zahtjeva USKOK-a.

U konkretnom slučaju svi zahtjevi USKOK-a i to, kako onaj za izdavanje naloga o određivanju posebnih dokaznih radnji, tako i oni za izdavanje naloga za produljenje i proširenje tih radnji, sadržavali su iscrpnu argumentaciju kojom su obuhvaćene sve prethodno navedene pretpostavke za njihovo izdavanje, a što je sve potkrijepljeno i priležećom dokumentacijom, dok su obrazloženja naloga suca istrage u cijelosti sukladna zahtjevima USKOK-a te sadrže valjana, dostatna i jasna obrazloženja svih okolnosti na temelju kojih je sudac istrage zaključio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje, odnosno produljenje i proširenje posebnih dokaznih radnji, koja u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Nalozi suca istrage utemeljeni su na saznanjima dobivenima tijekom policijskih izvida u odnosu na policijske službenike pojedinih policijskih postaja i upravo ta saznanja su bila potkrjepa za postojanje osnova sumnje o činjenju okrivljenicima inkriminiranih kaznenih djela te povod za predlaganje određivanja provođenja posebnih dokaznih radnji.

Budući da je iz tih saznanja proizlazilo postojanje potrebnog stupnja vjerojatnosti o počinjenju kataloških kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08., koji je u članku 332. stavku 1. ZKP/08. određen kao „osnove sumnje“ i koji je postojao u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje naloga, odnosno u vrijeme izdavanja naloga o provođenju posebnih dokaznih radnji, ne može se prihvatiti ni tvrdnja prvostupanjskog suda da je provođenje posebnih dokaznih radnji predstavljalo „klasično pecanje“.

Žalitelj je u pravu i kada upire na to da se ne mogu prihvatiti ni oni navodi iz pobijanog rješenja iz kojih proizlazi da je provođenje posebnih dokaznih radnji u konkretnom slučaju rezultiralo nedopustivim ograničenjem ustavnih prava građana.

Naime, sukladno članku 16. stavcima 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - pročišćeni tekst, 55/2001. - ispravak, 76/2001., 85/2010. - pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav), sloboda i prava građana mogu se ograničiti da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, time da svako takvo ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Upravo takva ograničenja propisana su odredbama članaka 332. do 339. ZKP/08., koja su i u tom zakonu predviđena samo iznimno, pod strogo propisanim uvjetima te uz sudsku kontrolu, a sve kako bi se ustavom zajamčene slobode i prava zaštitili od nedopustivog povređivanja od strane izvršne, a moguće i sudske vlasti. Budući da je nalaganje provođenja posebnih dokaznih radnji u konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz svega što je već prethodno navedeno, u cijelosti provedeno sukladno Ustavu i zakonu, nema govora o nedopustivom ograničenju ustavnih prava građana koje bi, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, bilo rezultat proizvoljnog „miješanja“ države u ta prava. Točno je da je u nalogu suca istrage Županijskog suda u Splitu od 12. kolovoza 2014. broj Kir-Us 95/14 za provođenje posebnih dokaznih radnji u odnosu na jednog od okrivljenika navedeno da je „ovisnik o kocki...a zbog čega se i rastao od supruge“, a u odnosu na drugog da „on i djevojka koja je također policijska službenica učestalo odlaze na putovanja, ljetovanja, zimovanja, nogometne utakmice, te u shopinge po Z., S., M. gdje troše novac koji ne mogu zaraditi od policijskih plaća“. Ti navodi, međutim, a kako se to s pravom ističe u žalbi USKOK-a, ne predstavljaju nedopustivo zadiranje u osobni, privatni i obiteljski život tih okrivljenika, već samo upućuju na razmjer inkriminiranog ponašanja za koja postoje osnovi sumnje. Osim toga, sudac istrage svoju odluku o određivanju posebnih dokaznih radnji ni nije utemeljio na tim okolnostima, već je osnove sumnje o počinjenju kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08. utvrdio na konkretnim podacima o kojima je već prethodno bilo riječi.

Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, dokazi pribavljeni provođenjem posebnih dokaznih radnji koje su određene nalogom suca istrage Županijskog suda u Splitu od 12. kolovoza 2014. broj Kir-Us 95/14, a potom produljene nalozima suca istrage istoga suda i istoga broja od 11. studenog 2014., 9. prosinca 2014. i 10. veljače 2015., nisu nezakoniti.

Stoga je žalbu USKOK-a trebalo prihvatiti i, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na žalbu okrivljenog Z. G.

Žaleći se zbog odluke sadržane u točki III izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja, odnosno zbog odbijanja njegovog prijedloga za izdvajanjem iz spisa pismena na listu 346, okrivljeni Z. G. u svojoj žalbi ističe da se radi o obavijesti koju su u skladu s člankom 208. ZKP/08. dali građani i koja se iz spisa ima izdvojiti na temelju članka 86. stavaka 3. i 4. ZKP/08.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, pismeno koje se nalazi na listu 346 spisa ne predstavlja obavijest koju je u skladu s člankom 208. ZKP/08. dao građanin i u odnosu na koju bi onda postojala dužnost suda da je izdvoji iz spisa sukladno članku 86. stavku 4. ZKP/08., već se radi o pismenu koje sadržajno predstavlja formular s izjavom sudionika prometne nesreće, u konkretnom slučaju D. B.

S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud je pravilno odlučio odbivši kao neosnovan prijedlog obrane okrivljenog Z. G. za izdvajanje iz spisa tog pismena.

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pri čemu je utvrđeno da je isto donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. prosinca 2016.