Broj: Kž 622/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Z. V., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 51/16. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. listopada 2016. broj Kv I-80/16., u sjednici održanoj 6. prosinca 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Povodom žalbe osuđenika Z. V., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba osuđenika Z. V. je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu odbijena je kao neosnovana molba osuđenika Z. V. za premještaj radi daljnjeg izvršenja kazne zatvora u Republiku Bosnu i Hercegovinu, osuđenog pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2016. broj Kov-484/16.-2, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko osuđenik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik Z. V. po punomoćniku V. G., odvjetniku iz S., zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se prihvati molba za premještaj osuđenika i omogući mu izdržavanje kazne zatvora u Republici Bosni i Hercegovini, podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11., 91/11. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje povodom žalbe osuđenika Z. V. po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je našao da to rješenje nije donijelo ovlašteno tijelo.

 

Naime, osuđenik je prvostupanjskom sudu podnio molbu iz koje proizlazi da zahtjeva da prvostupanjski sud zatraži preuzimanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog tijela Republike Bosne i Hercegovine, a na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2016. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i to na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko osuđenik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo, u koju mu je uračunato vrijeme lišenja slobode.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za premještaj na daljnje izdržavanje kazne zatvora osuđenika u Republiku Bosnu i Hercegovinu, jer on, od ukupne kazne zatvora na koju je osuđen, ima za izdržati šest mjeseci, a koja kazna se umanjuje za vrijeme lišenja slobode.

 

Odredbom članka 80. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO) propisano je da osuđenik koji se nalazi u Republici Hrvatskoj na izdržavanju kazne zatvora na temelju presude domaćeg suda, može podnijeti zamolbu za izdržavanje kazne u zemlji svojeg državljanstva odnosno prebivališta, koju može podnijeti upravi kaznionice u kojoj izdržava kaznu, prvostupanjskom sudu ili Ministarstvu pravosuđa. Stavkom 2. istog članka određeno je da se zamolba dostavlja Ministarstvu pravosuđa koje o tome izvješćuje državu u koju osuđenik želi biti premješten radi nastavka izdržavanja kazne i provodi postupak premještaja osuđenika na temelju međunarodnog ugovora ili na temelju uzajamnosti.

 

Nadalje, odredbom članka 75. ZOMPO, a na čiji sadržaj se poziva osuđenik u molbi, propisani su uvjeti pod kojima Ministarstvo pravosuđa na zahtjev domaćega pravosudnog tijela može od strane države zamoliti preuzimanje izvršenja kaznene presude domaćeg suda.

 

Iz navedenog slijedi da bi se u konkretnom slučaju radilo o postupcima koji su u nadležnosti Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.

 

S obzirom na to da je o podnesenoj molbi odlučivao prvostupanjski sud, proizlazi da rješenje nije donijelo ovlašteno tijelo, a na tu povredu odredaba kaznenog postupka drugostupanjski sud, prema odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

Zbog toga je trebalo ukinuti prvostupanjsko rješenje, dok je žalba osuđenika Z. V. podnesena iz druge žalbene osnove, bespredmetna.

 

Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 6. prosinca 2016.