Broj: Kž-609/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Horvatovića kao predsjednika vijeća, te Dušanke Zastavniković Duplančić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Snježane Lipski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog Ž. Š. i II okrivljenog E. H., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 217 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-6119/10 od 05. rujna 2014. godine i II okrivljenog E. H., izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-972/13 od 16. lipnja 2013. godine, na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 06. prosinca 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I  Povodom žalbi državnog odvjetnika i II okrivljenog E. H., a po službenoj dužnosti,   p r e i n a č u j e   se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na točku 7. izreke presude na način da se utvrđuje da je II okrivljeni E. H. radnjama opisanim u prvostupanjskoj presudi u odnosu na točku 7. izreke presude počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11)

 

              II  Uslijed odluke pod točkom I i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika   p r e i n a č u j e   se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se II okrivljenom E. H. za kaznena djela teške krađe iz čl. 217 st. 1 KZ/97 za koja je proglašen krivim pod točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. izreke presude prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, za kazneno djelo krađe iz čl. 228 st. 1 KZ/11 opisano pod točkom 7. izreke presude utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te se temeljem čl. 51 KZ/11

 

o s u đ u j e

 

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

 

              III  O d b i j a   se žalba II okrivljenog E. H. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2013. godine proglašeni su krivima I okrivljeni Ž. Š. zbog počinjenja kaznenih djela teške krađe iz čl. 217 st. 1 KZ/97 opisanih pod točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. izreke presude, a II okrivljeni E. H. zbog počinjenja kaznenih djela teške krađe iz čl. 217 st. 1 KZ/97 činjenično opisanih pod točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. izreke presude i kaznenog djela teške krađe iz čl. 229 st. 2 KZ/11 u svezi čl. 228 st. 1 KZ/11, činjenično opisanog pod točkom 7. izreke presude. I okrivljenom Ž. Š. je za svako kazneno djelo iz čl. 217 st. 1 KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a temeljem čl. 60 KZ/97 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, te mu je temeljem čl. 67 KZ/97 primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 godina. Temeljem čl. 63 KZ/97 I okrivljeniku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode u trajanju od 1 dana 21. siječnja 2010. godine. II okrivljenom E. H. je za svako kazneno djelo iz čl. 217 st. 1 KZ/97 opisana pod točkama 1. do 6. izreke presude utvrđena kazna zatvora od po 6 mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 229 st. 2 KZ/11 opisano pod točkom 7. izreke presude utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a temeljem čl. 60 KZ/97 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te mu je temeljem čl. 67 KZ/97 primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 godine. Temeljem čl. 158 st. 1 i 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZKP/08) I okrivljeni Ž. Š. i II okrivljeni E. H. dužni su na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj K. O. nadoknaditi iznos od 1.500,00 kn, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva postavljenog na iznos od 4.000,00 kn oštećenica upućuje u parnični postupak. Temeljem čl. 158 st. 1 i 2 ZKP/08 I okrivljeni Ž. Š. i II okrivljeni E. H. dužni su na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenika B. P. istome nadoknaditi iznos od 500,00 kn, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva postavljenog na iznos od 2.300,00 kn oštećenik upućuje  parnični postupak. Temeljem čl. 158 st. 1 i 2 ZKP/08 I okrivljeni Ž. Š. i II okrivljeni E. H. dužni su na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenika F. P. istom nadoknaditi iznos od 4.500,00 kn. Na temelju čl. 158 st. 1 i 2 ZKP/08 oštećena V. K. upućuje se svoj imovinskopravni zahtjev postavljen na iznos od 1.000,00 kn ostvarivati u parničnom postupku. Na temelju čl. 158 st. 1 i 2 ZKP/08 oštećena I. V. upućuje se svoj imovinskopravni zahtjev postavljen na iznos od 500,00 kn ostvarivati u parničnom postupku. Temeljem čl. 158 st. 1 i 2 ZKP/08 I okrivljeni Ž. Š. i II okrivljeni E. H. dužni su na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećene J. B. istoj nadoknaditi iznos od 500,00 kn, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva postavljenog na iznos od 2.000,00 kn oštećenica upućuje u parnični postupak. Temeljem čl. 77 st. 2 KZ/11 od I okrivljenog Ž. Š. i II okrivljenog E. H. se oduzima imovinska korist pribavljena počinjenjem kaznenog djela pod točkom 3. izreke presude na štetu Z. M. B. u iznosu od 100,00 kn, djelom pod točkom 4. izreke presude na štetu A. J. u iznosu od 100,00 kn, te djelom na štetu M. Č. u iznosu od 200,00 kn. Istom presudom temeljem čl. 452 toč. 3 ZKP/08 protiv I okrivljenog Ž. Š. i II okrivljenog E. H. odbijena je optužba da bi počinili kazneno djelo iz čl. 217 st. 1 KZ/97 opisano u izreci presude. Temeljem čl. 158 st. 3 ZKP/08 oštećena B. G. B. upućuje se svoj imovinskopravni zahtjev postavljen prema okrivljenicima ostvarivati u parničnom postupku. Temeljem čl. 145 st. 2 toč. 1 i 6 ZKP/08 u svezi čl. 148 ZKP/08 I i II okrivljenici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 500,00 kn.

 

              Ova prvostupanjska presuda u odnosu na I okrivljenog Ž. Š. postala je pravomoćna 10. veljače 2015. godine kada mu je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1171/14 preinačena u odnosu na odluku o kazni na način da je istome za svako kazneno djelo iz čl. 217 st. 1 KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a temeljem čl. 60 KZ/97 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca. Povodom zahtjeva osuđenika E. H. tj. II okrivljenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kr 8/16 od 05. travnja 2016. godine ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. veljače 2015. godine broj Kž-1171/14 i to u odnosu na osuđenog E. H., te je predmet u tom dijelu upućen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni i u odnosu na II okrivljenog E. H., u kojoj je predložio da se II okrivljeniku izrekne stroža kazna.

 

              Također je protiv ove presude podnio žalbu II okrivljeni E. H. po branitelju N. C., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i premet vrati na ponovno suđenje, podredno, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od krivnje. Branitelj okrivljenika zatražio je obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu temeljem čl. 474 ZKP/08, nakon čega je vraćen na daljnje postupanje.

 

              Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili zamjenik Županijskog državnog odvjetništva, II okrivljeni E. H. i branitelj II okrivljenika odvjetnik N. C., čije dostave poziva su uredno iskazane.

 

              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

              Žalba II okrivljenog E. H. nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu II okrivljenog E. H., osim zbog odluke o kazni

 

              Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna kako sama sebi tako i razlozima presude. Prvostupanjski je sud iznio sve relevantne razloge na temelju kojih je donio svoju presudu, a isti nisu međusobno proturječni te su u skladu s izrekom presude. Iz ovih razloga nije osnovan žalbeni prigovor bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08.

 

              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl.476 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP/08 utvrđeno je da je temeljem čl. 476 st. 1 toč. 2 ZKP/08 na štetu II okrivljenog E. H. povrijeđen Kazneni zakon u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 7. izreke presude. U odnosu na ovo kazneno djelo II okrivljenik je proglašen krivim da je dana 19. srpnja 2009. godine u Z., u nakani neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta, došao do parkiranog osobnog vozila marke F. P., vlasništvo K. O., na kojem je uporabom podesnog predmeta razbio staklo na vratima automobila, te iz unutrašnjosti vozila uzeo i u svoju korist zadržao auto-radio s CD-om marke P., vrijedan oko 1.500,00 kn, dakle, da je provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostora tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, a vrijednost ukradene stvari je mala i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti. Dakle, iz činjeničnog i zakonskog opisa proizlazi kako je namjera okrivljenika bila prisvojiti stvari male vrijednosti, te je i prisvojio stvar male vrijednosti, a prisvajanje je počinio uz okolnosti iz čl. 229 st. 1 toč. 1 do 4 i 6 i 7 KZ ("Narodne novine" 125/11 i 144/12). Međutim, iako odredba čl. 229 st. 2 KZ ("Narodne novine" 125/11 i 144/12) propisuje da će se u takvim okolnostima počinitelj kazniti za krađu iz čl. 228 st. 1 KZ/11 prvostupanjski sud okrivljenika proglašava krivim za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229 st. 2 KZ/11. Na taj način, osuđujući okrivljenika za teže kazneno djelo od onoga koje je on radnjama opisanim u činjeničnom opisu izreke presude počinio, sud je povrijedio Kazneni zakon na štetu II okrivljenog E. H., pa je stoga valjalo prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačiti i utvrditi da je II okrivljenik radnjama opisanim u činjeničnom opisu izreke presude pod točkom 7. počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228 st. 1 KZ/11, a ne kazneno djelo teške krađe iz čl. 229 st. 2 KZ/11, te ga potom i osuditi po zapriječenoj kazni iz čl. 228 st. 1 KZ/11.

 

              Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud na temelju iscrpne analize i ocjene svih izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio i činjenično stanje, te je iznio valjane razloge koje je o svim odlučnim činjenicama valjano i jasno obrazložio u presudi, a koje obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

              II okrivljeni E. H. poriče počinjenje kaznenih djela na način da zbog zdravstvenog stanja u vrijeme kada ga se tereti za počinjenje kaznenih djela nije bio niti u mogućnosti počiniti kaznena djela, da je njegovo terećenje za počinjena kaznena djela posljedica animoziteta djelatnika policije spram njega i da ga je I okrivljeni Ž. Š. neosnovano teretio prilikom prvog ispitivanja pred djelatnicima policije.

 

              Kada je obranu II okrivljenog E. H. prvostupanjski sud doveo u vezu s obranom I okrivljenog Ž. Š. danom pred djelatnicima policije, te u vezu s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. D. S., tada ju je pravilno ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenu isključivo otklanjanju kaznene odgovornosti.

 

              Naima, I okrivljeni Ž. Š. je u obrani danoj pred djelatnicima policije detaljno i okolnosno opisao počinjenje svih kaznenih djela opisanih pod točkama 1. do 7 izreke presude, u pogledu mjesta, vremena i načina počinjenja kaznenih djela, vozila u koja je provaljeno i ukradene predmete, a posebno u pogledu svojih radnji počinjenja kaznenih djela kao pomagača i radnji II okrivljenog E. H. kao počinitelja. Iako je naknadno na raspravi negirao da bi on i II okrivljenik počinili kaznena djela, a svoje priznanje pred djelatnicima policije je obrazložio na način da je priznao počinjenje kaznenih djela jer je posjedovao 2 gr heroina kojeg djelatnici policije kod njega još nisu bili pronašli, ponašanje djelatnika policije prilikom ispitivanja obrazlaže zastrašivanjem, te da je tom prilikom samo potpisao zapisnik o ispitivanju bez da je dao bilo kakve izjave, ovaj drugostupanjski u svemu prihvaća razloge prvostupanjskog suda zbog čega ocjenjuje obranu I okrivljenika na raspravi nevjerodostojnom, a iz kojih razloga prihvaća njegovu obranu danu pred djelatnicima policije. I ovaj sud drži da obrana I okrivljenika na raspravi nije prihvatljiva jer nije logična, a još manje životna.

 

              Isto tako, ovaj sud prihvaća i razloge prvostupanjskog suda zbog čega smatra obranu II okrivljenika neprihvatljivom kada se brani da je zbog zdravstvenog stanja bilo fizički neizvedivo počiniti mu inkriminirana kaznena djela. Naime, liječnik vještak dr. D. S. na temelju liječničke dokumentacije dostavljene mu od strane II okrivljenika, u svom nalazu i mišljenju nije potvrdio tvrdnje II okrivljenika o njegovoj fizičkoj nesposobnosti zbog laparoskopske operacije žući, kada se u vremenu od 22. rujna 2009. godine do 28. rujna 2009. godine nalazio na liječenju. Potrebno je posebno napomenuti da je samo jedno kazneno djelo počinjeno nakon tog razdoblja, a da su sva ostala kaznena djela počinjena u siječnju, veljači i srpnju 2009. godine.

 

              Prihvaćajući obranu I okrivljenika danu pred djelatnicima policije u nazočnosti branitelja u kojoj je detaljno opisao na koji način je II okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela u odnosu na sve točke izreke presude, i dovodeći ju u vezu s iskazima oštećenika F. P., M. Č., B. P., V. K., I. V., J. B., A. J. i K. O., kao i u vezu s bilješkama o prijavi svake pojedine krađe i o policijskim službenim radnjama na mjestu događaja, ovaj sud drži u svemu pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je II okrivljenik počinitelj inkriminiranih mu kaznenih djela upravo na način kako je to i opisano u izreci pobijane presude.

 

              Dakle, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama II okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenih djela teške krađe iz čl. 217 st. 1 KZ/97, jer je u odnosu na točke 1. do 6. izreke presude djela počinio provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostora, tuđe pokretne stvari je oduzeo drugima s ciljem da ih protupravno prisvoji, a u odnosu na točku 7. izreke presude kazneno djelo krađe iz čl. 228 st. 1 KZ/11 jer je provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostora tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, a vrijednost ukradene stvari je mala i postupao je s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti, a za koja kaznena djela ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim. Stoga nije osnovan ni žalbeni prigovor povrede Kaznenog zakona.

 

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i II okrivljenog E. H. zbog odluke o kazni

 

              Državni odvjetnik smatra da je II okrivljeniku izrečena preblaga kazna kojom se neće postići svrha generalne i specijalne prevencije.

 

              Kako je čl. 478 ZKP/08 propisano da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud žalbu II okrivljenika ispitao i u odnosu na odluku o kazni.

 

              U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izrečena kazna II okrivljeniku u konkretnom slučaju preblaga i da se ista nikako ne ukazuje primjerena težini, brojnosti i društvenoj opasnosti počinjenih kaznenih djela, a po svom sadržaju je takvih karakteristika da se takvom kaznom ne bi mogla postići zakonom predviđena svrha kažnjavanja uvažavajući načelo individualizacije.

 

              Prvostupanjski je sud olakotnom okolnošću na strani II okrivljenika cijenio da je sudionik Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom i Medaljom Oluje i ratni invalid. Otegotnom okolnošću II okrivljeniku je cijenjeno da je do sada osuđivan. Međutim, ovaj sud drži da prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne II okrivljeniku nije u dovoljnoj mjeri vrednovao otegotne okolnosti na strani njegove ličnosti, težinu i posljedice počinjenih kaznenih djela, njihovu brojnost i društvenu opasnost a koje su odlučne za odabir vrste i visinu kazne. Naime, II okrivljenik je do sada osuđivan od 2000. do 2007. godine zbog kaznenih djela teške krađe, prijevare i krivotvorenja isprave, te su mu u dva navrata izricane i bezuvjetne zatvorske kazne. Cijeneći navedeno, tj. ličnost II okrivljenika, i njegovu dosadašnju osuđivanost pa i bezuvjetnim kaznama zatvora koje očito nisu djelovale na njega da prestane činiti kaznena djela, težinu i brojnost počinjenih kaznenih djela, pobude iz kojih su djela počinjena, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra te društvenu opasnost istih, uvjerenje je ovoga suda da se u konkretnom slučaju uvjetnom osudom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja a kako to osnovano ističe žalitelj. Iz ovih razloga je ovaj drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačio pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, te je II okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine po prethodno zasebno utvrđenim kaznama zatvora za svako kazneno djelo. Ovaj sud drži da će se samo na ovaj način djelovati na II okrivljenika da prestane činiti kaznena djela i da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama, da će mu se pokazati osuda društva za počinjena kaznena djela i da će svakako shvatiti svu nedopustivost takvog svog ponašanja. Isto tako, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

              Budući da je žalba državnog odvjetnika osnovana, a žalba II okrivljenika nije osnovana, te da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene druge povrede iz čl. 476 st. 1 ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika valjalo prihvatiti, žalbu II okrivljenika odbiti kao neosnovanu i po službenoj dužnosti zbog povrede Kaznenog zakona preinačiti pravnu oznaku djela u odnosu na točku 7. izreke presude.

 

U Zagrebu 06. prosinca 2016. godine