Broj: 228/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća, te Dajane Barberić-Valentić i Antonije Bagarić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Luce Grizelj, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-210/2013 od 13. srpnja 2016.g., u sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2016.g., 

  p r e s u d i o   j e

              Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe opt. M. T. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 i 56/15 - dalje u tekstu: KZ/11).

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO u V. G. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Iz dopisa ŽDO u Bjelovaru br. KŽ-DO-2016/16 od 17. listopada 2016.g. proizlazi da im je u smislu odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis dostavljen na razmatranje.

              Žalba nije osnovana.

              Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud donio svoju odluku, ocjenjujući optuženikovo postupanje samo u svjetlu iskaza svjedokinje D. Č., sutkinje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, te nadalje da je nepravilno ocijenio bitne činjenice koje utječu na utvrđivanje elemenata terećenog kaznenog djela. Ističe se da optuženik podnesak nije usmjerio samo na sutkinju Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, već je njegov obuhvat puno širi, te posebno da prvostupanjski sud nije ocjenjivao da li je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela, to jest da li su se prijetnje odnosile na službenu osobu u vezu s njezinim radom.

              Nasuprot ovakvim stavovima žalbe, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te ispravno odlučio kada je optuženika M. T. oslobodio od optužbe.

              Naime, u podnesku pod nazivom "zahtjev za izuzeće" optuženik izražava svoje nezadovoljstvo postupanjem prema njemu prije svega brojnih pravosudnih tijela (državnih odvjetništava, općinskih i županijskih sudova), ali i novinara i sudskih vještaka, ne spominjući nikoga poimence.

              Osim toga, podnesak nije bio upućen na adresu niti jedne konkretne osobe, već je u kaznenom predmetu koji se vodio protiv optuženika uz žalbu dostavljen Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, a predsjednica Kaznenog odjela tog suda, D. Č. je sa sadržajem istog bila upoznata samo zato što su joj ga donijeli službenici kaznene pisarnice.

              Kazneno djelo prijetnje ne može se počiniti na štetu institucija, jer kolektivni subjektivitet ne može biti objekt tog kaznenog djela, već da bi se moglo raditi o tom kaznenom djelu, riječi prijetećeg sadržaja moraju biti upućene prema točno određenoj osobi ili osobama, a što u konkretnom slučaju nije bilo.

              Obzirom na sadržaj podneska nema mjesta zaključku da bi se navodi istog odnosili upravo na predsjednicu Kaznenog odjela Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pri čemu nije niti od odlučujuće važnosti njeno subjektivno doživljavanje, jer je kazneno djelo prijetnje kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja.

              Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud optuženika M. T. oslobodio od optužbe.

              Slijedom svega navedenog, kako žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije ocjenjena osnovanom, a od strane ovog drugostupanjskog suda nisu nađene povrede zakona na koje je u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 dužan paziti po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP/08).

Bjelovar, 8. prosinca 2016.