Broj: Kžm 29/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom D. L., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u  Osijeku od 19. svibnja 2016. broj Km-1/16-8, u sjednici održanoj 8. prosinca 2016.,

p r e s u d i o   j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je od optužbe mlt. D. L. da bi počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 2., te čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svom branitelju R. I., odvjetniku iz O., u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista odbije.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema sigurnih dokaza o tome da bi maloljetnik kritične prilike počinio kazneno djelo silovanja na štetu mlt. K. M., kao žrtve posebno ranjive zbog dobi.

Državni odvjetnik u žalbi ističe da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđenim jer je prvostupanjski sud olako prihvatio obranu maloljetnika, a pogrešno ocijenio iskaz ošt. K. M. iako je potvrđen rezultatima provedenog sudsko-medicinskog vještačenja te nalazom i mišljenjem vještaka psihologijske struke prema kojem je ona sposobna valjano i istinito iskazivati o predmetnom događaju. Ukazuje se i na iskaze svjedoka K. L., B. Š. i A. K. koji su kritične večeri primijetili da se oštećenica, po povratku s nogometnog igrališta, čudno ponašala. S obzirom da je oštećenica tempore criminis imala svega 15 godina i tri mjeseca, odnosno bila je dijete, to se i njezini postupci prema maloljetniku nakon događaja ne mogu cijeniti s aspekta odrasle osobe. Stoga se predlaže preocijeniti iskaz oštećenice i u ponovljenom postupku donijeti osuđujuću presudu.

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud sve dokaze optužbe valjano ocijenio i za to dao uvjerljive razloge te je osnovano zaključio da proturječnost izvedenih dokaza opravdava primjenu načela "in dubio pro reo".

Iako ošt. K. M. tereti maloljetnika da je kritične prilike primijenio silu kako bi protiv njezine volje obavio spolni odnošaj, postoje i suprotni dokazi koji to terećenje ozbiljno dovode u sumnju, a prije svega sadržaj poruka koje je oštećenica, neposredno nakon događaja, uputila maloljetniku putem facebooka. Naime, nije sporno da je oštećenica kritične noći odmah po povratku kući maloljetniku poslala poruku "Ej dragi, gdje si nestao i zašto nisi ostao sa mnom i L.? Volim te!!", a on joj je na to odgovorio "I ja tebe". Također, nije sporno da su sutradan razmijenili poruke koje ukazuju da se oštećenica želi sastati s maloljetnikom te da se o tome dogovaraju, a potom mu šalje sliku svog vrata na kojem je vidljiva modrica s upitom "Jesi li mi ti to napravio". Medicinski vještak , međutim, smatra da bi takav hematom mogao nastati snažnim ljubljenjem uz isisavanje krvi iz kože vrata (tzv. ljubavni ugriz), što potvrđuje i optuženik, a oštećenica ne navodi drugačiji mehanizam nastanka te ozljede.

Ovakvo ponašanje oštećenice neposredno nakon događaja prije ukazuje da se radilo o početku ljubavne veze s maloljetnikom, nego li da je oštećenica s njim doživjela kakvo neugodno seksualno iskustvo, a u svakom slučaju karakter ove komunikacije ne potvrđuje njezino terećenje da ju je maloljetnik prethodno silovao.

Oštećenica u svom iskazu ne daje uvjerljivo obrazloženje za takav ton i sadržaj razmijenjenih poruka s maloljetnikom, već odgovara da ne zna zašto je to napisala, ali je tek naknadnim razmišljanjem shvatila što joj je maloljetnik napravio i da ga ona, u stvari, ne voli.

Državni odvjetnik u žalbi paušalno tvrdi da ovakvo proturječno i životno nelogično ponašanje oštećenice treba pripisati njezinom neiskustvu i mladosti. Međutim, provedenim psihologijskim vještačenjem oštećenice na ovo pitanje nije dan stručan odgovor niti je državni odvjetnik predlagao usmeno ispitivanje psihologijskog vještaka mr. J. B. na raspravi, već se suglasio da se njezin nalaz i mišljenje pročita. Stoga je stručno objašnjenje za takvo proturječno ponašanje oštećenice izostalo niti žalitelj sada predlaže da se to razjasni u ponovljenom postupku.

Točno je da su svjedoci K. L. i B. Š. (tada stari 14 godina) primijetili da je oštećenica po povratku s nogometnog igrališta bila čudna i rekla da  joj je zima, međutim, nije im se potužila na kakvo neugodno seksualno iskustvo. S druge strane, svjedoci L. O., kao i majka oštećenice K. N. koja ju je pratila kući, nisu primijetili promjene u ponašanju oštećenice niti im se ona na što žalila. Navedeno ukazuje da osobe koje su došle u kontakt s oštećenicom neposredno nakon događaja nemaju nikakvih relevantnih saznanja o tome što se događalo između maloljetnika i oštećenice.

Državni odvjetnik u žalbi ukazuje na nalaz i mišljenje provedenog medicinskog vještačenja, međutim, propušta imati u vidu da je medicinski vještak dr. sc. B. D. na raspravi zaključio da plitke ozljede sluznice na spolovilu oštećenice, kao i hematomi na vratu i leđima, jednako mogu nastati i kod dragovoljnog spolnog odnošaja jer su nastali silom slabog intenziteta te mogu potjecati od trenja ili kompresije donjeg dijela leđa i natkoljenice o podlogu. Budući da se predmetni spolni odnos odvijao na tlu nogometnog igrališta, a oštećenica u svom iskazu ne navodi da bi predmetne ozljede nastale na drugačiji način tj. udaranjem ili slično, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da rezultati medicinskog vještačenja ne isključuju obranu maloljetnika da se radilo o dragovoljnom spolnom odnosu.

Zbog izloženog, neovisno o tome što oštećenica posjeduje dobru sposobnost opće i posebne vjerodostojnosti te da je već sutradan navečer podnesena kaznena prijava protiv maloljetnika, prvostupanjski sud osnovano ocjenjuje da primjena sile prema oštećenici s ciljem da se protiv njezine volje  obavi spolni odnošaj odnosno s tim izjednačena spolna radnja, nije sa sigurnošću dokazana pa je trebalo prihvatiti obranu maloljetnika o tome da je seksualni odnos bio dragovoljan.

Iako državni odvjetnik u uvodu žalbe ističe žalbeni osnov nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u obrazloženju žalbe se ne navode novi dokazni prijedlozi niti je prvostupanjski sud u dosadašnjem tijeku postupka kakav dokazni prijedlog optužbe odbio.

Kako se niti ostalim navodima žalbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne dovodi s uspjehom u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. prosinca 2016.