Broj: Kž 640/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. D., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 3. studenoga 2016. broj Ik I-655/16-9, u sjednici održanoj 8. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

              I. Prihvaća se žalba zatvorenika V. D., preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se, na temelju čl. 59. KZ/11 i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03-pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenik V. D. s osobnim podacima kao u spisu predmeta

o t p u š t a   n a   u v j e t n i   o t p u s t

s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11. osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2016. broj Ko-89/14, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2014. broj Kž-803/14.

II. Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

III. Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11 nalaže se uvjetno otpuštenom zatvoreniku V. D. obveza redovitog javljanja nadležnom probacijskom uredu te nadležnoj policijskoj postaji, a prvi puta se dužan javiti u roku od tri dana od otpuštanja na uvjetni otpust.

IV. Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a, uvjetno otpušteni zatvorenik V. D. može promijeniti prebivalište određeno samo uz suglasnost suca izvršenja.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici je, na temelju čl. 157. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), u vezi s čl. 59. KZ/11 odbijen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. D. koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 3 godine i šest mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014. broj Ko-89/14 potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2014. broj Kž-803/14, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 2. i dr. KZ/11. Zatvorenik je kaznu počeo izdržavati 13. prosinca 2013., a kazna mu ističe 13. lipnja 2017., te istu trenutno izdržava u Zatvoru u Z.

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog, žalbu je podnio zatvorenik osobno, ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da činjenično osporava zaključak prvostupanjskog suda da je njegov prijedlog za uvjetni otpust neosnovan, pa predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu žalitelj kada ističe da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust i da okolnost što se protiv njega, još prije godinu dana vodio jedan stegovni postupak, kao i razina ocjene uspješnosti u izvršavanju zatvorske kazne „zadovoljava“ nisu same za sebe u toj mjeri odlučne da bi imale za posljedicu negativnu odluku o uvjetnom otpustu.

Iz izvješća Zatvora u Z., osim gore spomenutih okolnosti, proizlazi da je zatvorenik do sada višekratno osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, te da ne koristi zatvorske pogodnosti i da ima oskudan kontakt s vanjskim svijetom, jer ga nitko ne posjećuje, dok iz izvješća Probacijskog ureda Z. proizlazi da se stječe dojam kako majka zatvorenika izbjegava preuzeti odgovornost za smještaj zatvorenika na njezinoj adresi.

Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iako sud prvog stupnja sve navedene okolnosti ispravno utvrđuje, one u konkretnom slučaju nisu adekvatno valorizirane. Naime, prema podacima u spisu protiv zatvorenika je još u mjesecu prosincu 2015. okončan stegovni postupak, slijedom čega je i pojedinačni program izvršenja kazne zatvora spušten na razinu zadovoljava. Nadalje u pogledu zatvorenikove osuđivanosti proizlazi da ona datira u razdoblju između 2003. i 2011. nakon čega se više ne pojavljuje kao počinitelj djela, osim djela za koje sada izdržava kaznu.

S druge strane, zatvorenik je sve do stegovnog postupka bio radno angažiran, dok pogodnosti izvan zatvora nije koristio zbog slabije radne ocjene, a što je upravo imalo za posljedicu oskudniji kontakt sa vanjskim svijetom. Stoga, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz neprovjerenu tvrdnju o postpenalnom prihvatu i mogućnosti zaposlenja zatvorenika, ovaj sud drugog stupnja smatra da kod zatvorenika nema posebno izražene opasnosti od ponovne kriminalne aktivnosti.

Kod takvog stanja stvari, trebalo je prihvatiti žalbu zatvorenika, preinačiti prvostupanjsko rješenje, te zatvorenika otpustiti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne (toč. I. izreke). Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

Zatvorenik se dužan redovno javljati nadležnom uredu za probaciju, te nadležnoj policijskoj postaji, a prvi puta se dužan javiti u roku od tri dana od otpuštanja na uvjetni otpust (čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11., toč. III. izreke). Promijeniti prebivalište uvjetno otpušteni V. D. smije samo uz suglasnost suca izvršenja (čl. 161. st. 2. ZIKZ-a, toč. IV. izreke).

Slijedom izloženog, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 8. prosinca 2016.