Broj: Kr 9/16

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 402. i dr. turskog Kaznenog zakona, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju članka 55. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO) o rješenju Županijskog suda u Varaždinu od 30. studenog 2016. broj Kir-479/16 (Kv II-196/16-4), u sjednici održanoj 12. prosinca 2016., u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Andree Šurine Marton,

r i j e š i o   j e :

Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 30. studenog 2016. broj Kir-479/16 (Kv II-196/16-4), kojim je odbijena zamolba Teškog kaznenog suda za maloljetnike u Bakirkoju, Republika Turska od 4. listopada 2016. za izručenje S. B., zbog kaznenog progona za kazneno djelo iz čl. 403/2,4,6,7, čl. 55/3 i čl. 40 turskog Kaznenog zakona.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je zahtjev Republike Turske za izručenje izručenika S. B. zbog kaznenog progona za kazneno djelo iz čl. 403/2,4,6,7, čl. 55/3 i čl. 40 turskog Kaznenog zakona, povodom zamolbe Teškog kaznenog suda za maloljetnike u Bakirkoju, Republika Turska od 4. listopada 2016. godine.

U skladu sa odredbom čl. 55. ZOMPO, rješenje je dostavljeno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koje ga je pozivom na istu odredbu ZOMPO-a dostavilo državnom odvjetniku Republike Hrvatske radi davanja mišljenja.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske dostavio je pismeno mišljenje broj KR-I-DO-231/2016 od 6. prosinca 2016. u kojem je naveo da izreku pobijanog rješenja smatra nerazumljivom. Kod istog prijedloga ostala je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika i na sjednici vijeća.

Rješenje je zakonito.

Prvostupanjski sud u izreci svoga rješenja poziva se na ispravnu zakonsku osnovu za odbijanje izručenja izručenika S. B. Republici Turskoj, nakon čega u obrazloženju rješenja navodi razlog odbijanja. Valja istaći da okolnost što u izreci rješenja nisu navedeni osnovi zbog kojih prvostupanjski sud nalazi utvrđenim postojanje zakonskih zapreka za izručenje izručenika, ako su takvi razlozi potom sadržani u obrazloženju rješenja, ne čini takvo rješenje, a niti njegovu izreku nerazumljivom. Također, valja istaći da utvrđenje samo jedne od zakonskih zapreka za izručenje je dostatno za donošenje takve odluke, te okolnost eventualnog postojanja više zakonskih razloga za odbijanje izručenja nije od značaja za samu zakonitost donesenog rješenja.

U odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda, sud u obrazloženju ispravno utvrđuje da je izručenik S. B. za isto kazneno djelo već pravomoćno osuđen u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje mu je za isto kazneno djelo bila izrečena zatvorska kazna, koju kaznu je izručenik u cijelosti izdržao. Okolnost osude i izdržane kazne zapreka je za izručenje prema odredi čl. 35. st. 1. toč. 5. ZOMPO-a u svezi s čl. 9. Europske konvencije o izručenju i čl. 2. st. 1. i 2. Prvog dopunskog protokola Europskoj konvenciji o izručenju.

U odnosu na mišljenje državnog odvjetnika, postojanje samo jedne zakonske osnove za odbijanje izručenja je dostatno te eventualni propusti u utvrđivanju statusa azilanta i tzv. „antidiskriminacijske klauzule“ nisu od utjecaja na zakonitost donesenog prvostupanjskog rješenja, a Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ne utvrđuje činjenice već ex lege provodi samo kontrolu zakonitosti dostavljenog mu prvostupanjskog rješenja.

Stoga je i pravilno u skladu s odredbom čl. 35. st. 1. toč. 5. ZOMPO-a prvostupanjski sud odbio izručiti izručenika S. B. Republici Turskoj.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 55. st. 1. ZOMPO-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. prosinca 2016.