Poslovni broj 15. K-134/19-13

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 20

u   ime   republike   hrvatske

presuda

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Bujas, uz sudjelovanje Snježane Lazarević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P.1 R., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-1865/15 zaprimljene 15. listopada 2018., nakon glavne i javne rasprave održane 13. svibnja 2019., u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, Sanje Žugić Ćuk, branitelja po službenoj dužnosti optuženika odvjetnice Lj. S., a u odsutnosti optuženika P.1 R., 13. svibnja 2019. objavio je i

p r e s u d i o   j e

Optuženi: P.1 R., OIB: …, sin P.2 i D., rođene D., rođen … U P., s posljednjim poznatim prebivalištem u R. H. u S. i prijavljenim prebivalištem u N. S., R. S., sada nepoznatog boravišta, državljanin … i …, tehničar, pismen, sa završenom srednjom školom, osuđivanog, ostali podaci nepoznati,

 

k r i v  j e

 

što je:

 

-  12. kolovoza 2004., u S. (Grad Z1.), kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva M.-P. d.o.o. sa sjedištem u S., u nakani da tom trgovačkom društvu pribavi nepripadnu materijalnu dobit, s odgovornom osobom trgovačkog društva S. d.o.o. sa sjedištem u V., dogovorio poslovnu suradnju te posredstvom svog djelatnika od navedenog trgovačkog društva naručio robu u vrijednosti 34.462,19 kuna pritom neistinito predočavajući da će preuzeta roba biti plaćena do 2. listopada 2004., iako stvarne nakane da to učiniti nije imao, te je pritom kao sredstvo osiguranja plaćanja predao bjanko zadužnicu na iznos do 50.000,00 kuna, ovjerenu kod javnog bilježnika, iako svjestan da u slučaju podnošenja iste na naplatu, na žiro računu trgovačkog društva M.-P. d.o.o. neće biti dostatno sredstava za postupanje po istoj, pa kad su mu djelatnici trgovačkog društva S. d.o.o. povjerovali i 18. kolovoza 2004. isporučili robu u ukupnoj vrijednosti od 34.462,19 kuna, istu je po svom djelatniku preuzeo za trgovačko društvo M.-P. d.o.o. te ju prema unaprijed stvorenoj nakani nije platio, niti se trgovačko društvo S. d.o.o. uspjelo naplatiti podnošenjem zadužnice na naplatu, čime je trgovačkom društvu M.-P. d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 34.462,19 kuna, oštetivši time trgovačko društvo S. d.o.o. za navedeni iznos,

 

- dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini,

 

- čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. KZ/11.

 

te se temeljem članka 247. stavak 1. KZ/11 optuženi P.1 R. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, temeljem članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda, te se kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i  stavak 2. točka 6. ZKP/08, optuženi P.1 R. je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

                                                                     

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je optužnicu pod brojem K-DO-1865/15 dana 15. listopada 2018. protiv optuženog P.1 R., zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. KZ/11 te predložilo da se optuženiku sudi u odsutnosti.

 

Rješenjem optužnog vijeća ovoga suda broj Kov-917/18 od dana 20. prosinca 2018., optuženom P.1 R., određen je istražni zatvor iz zakonske osnove članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te je na temelju članka 402. stavak 3. i 4. ZKP/08 određeno suđenje u odsutnosti optuženom P.1 R.  

 

Predstavnik oštećenika TD S. d.o.o., u tijeku dokaznog postupka nije pristupio na raspravu iako uredno pozvan u dva navrata, niti je podneskom podnio očitovanje o imovinskopravnom zahtjevu.

 

Prije podizanja optužnice optuženi P.1 R. nije ispitan te se nije očitovao o krivnji.

 

U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao rješenje o upisu u sudski registar na listu 9 do 11 spisa, obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta na listu 12 spisa, potpisni karton na listu 13 spisa, financijski izvještaj na listu 14 do 16 spisa, potvrde o solventnosti na listu 17 do 18 spisa, statistički izvještaj na listu 19 do 20 spisa, narudžba na listu 21 spisa, račune na listovima 22 i 25 spisa, otpremnice na listu 23 i 24 spisa, karticu partnera na listu 27 spisa, bjanko zadužnice na listu 28 i 29 spisa, dopise S. d.o.o. na listu 30 i 32 spisa, dopise … banke na listu 31 i 33 spisa, izvadak prometa po računu na listu 56 do 61 spisa, očevidnik o redoslijedu neizvršenih osnova za plaćanje na listu 62 do 65 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo M. P. d.o.o. na listu 125 do 129 spisa i povijesni izvadak za TD S. d.o.o. na listu 131 do 138 spisa. U svojstvu svjedoka su ispitani Ž. K. i J. J. na zapisniku od 12. ožujka 2019., na listu 177 spisa. Pročitan je iskaz svjedoka Ž. K. sa zapisnika od 19.listopada 2005. na listu 49 spisa te iskaz svjedokinje J. J. sa zapisnika od 28. listopada 2005. na listu 51-52 spisa, na traženje oba svjedoka zbog proteka vremena od davanja iskaza.  Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika na listu 170-171 spisa.

 

Svjedok Ž. K. u svom iskazu koji je pročitan u bitnom je naveo da je on od 1. srpnja do 1. rujna 2004. bio zaposlen u svojstvu komercijaliste u poslovnici trgovačkog društva M.-P. d.o.o. u K. Poznato mu je da se okrivljenik P.1 R. interesirao za kupnju robe iz proizvodnog programa trgovačkog društva S. d.o.o. iz V. te da je nedugo nakon toga u sjedište društva došla njemu nepoznata ženska osoba s kojom je osobno razgovarao i to predstavnica trgovačkog društva S. d.o.o., koja je ostavila kataloge i cjenik. Naveo je da mu nije osobno poznato da li je ona toga dana dogovarala pojedinosti prodaje sa okrivljenikom P.1 R., pri čemu je naveo da je od njega osobno zatražila da se treba dostaviti dokumentacija o registraciji i bonitetu društva te sredstva osiguranja plaćanja. Međutim, svjedok navodi da mu nije poznato da li je ta dokumentacija trgovačkog društva S. d.o.o. doista i dostavljena te pretpostavlja da jest, jer inače trgovačko društvo M.-P. d.o.o. ne bi moglo preuzeti robu iz proizvodnog programa trgovačkog društva S. d.o.o. Naveo je da je u kolovozu 2004. iz skladišta trgovačkog društva S. d.o.o. u V. preuzeo naručenu robu, za koju posjeduje i dokumentaciju da ju je primio i isporučio na skladište trgovačkog društva M.-P. d.o.o., a koja dokumentacija je zatim potpisana od strane direktora P.1 R. Svjedok je naveo da je preuzetu robu isporučio u skladište trgovačkog društva M.-P. d.o.o., ali nije mu poznato gdje je ta roba završila niti da li je plaćena i ukoliko nije, zbog čega nije plaćena. Ne sjeća se koliki je bio novčani iznos za isporučenu robu, ali misli da se radilo o iznosu od oko 30.000,00 kn. Svjedok je naveo da mu je poznato da je prilikom dostavljanja dokumentacije od strane trgovačkog društva M.-P. d.o.o. dostavljena i bjanko zadužnica, ali mu nije bilo poznato na koji iznos niti tko je potpisao tu zadužnicu pa pretpostavlja da je bila potpisana od strane direktora P.1 R. Dalje je naveo da nakon što mu je istekao ugovor o radu na određeno vrijeme 1. rujna 2004. godine, prestao je raditi u trgovačkom društvu M.-P. d.o.o., a iz razloga jer su oni zatvorili svoje poslovnice u S. K. i K. te su premjestili svoje poslovanje u Z.2 i R. pa budući da se on nije nalazio na navedenim područjima, prekinut mu je radni odnos. Naveo je da mu nije poznato da li je preuzeta roba iz trgovačkog društva S. d.o.o. plaćena niti što se dalje odvijalo s tom robom.

 

Na raspravi 12. ožujka 2019. na posebno pitanje ODO Zagreb naveo je da u predmetnom slučaju nije osobno dostavljao dokumentaciju bonitetnu već se to slalo poštom, nije niti išao po robu. Nakon što mu je predočena narudžba na listu 21 spisa naveo je da se tu ne radio o njegovom potpisu, a nakon što mu je predočena otpremnica na listu 24 i 26 spisa naveo je da se tu radi o njegovim potpisima ali on po tu robu nije išao, moguće da su mu samo dali da potpiše. Poslovnica se nalazila u S., ne zna točno na kojoj adresi s tim da je R. vidio samo dva puta i to kad je trebao kod njega raditi i kad mu je dao 500,00 kuna za odlazak na V. da preuzme reklamni materijal te 500,00 kuna kad mu je dao po povratku iz R. Nakon toga ga nije više nikada vidio.

 

Svjedokinja J. J. u svom iskazu koji je pročitan je navela da je u inkriminirano vrijeme ona radila u trgovačkom društvu S. d.o.o. V. kao samostalni komercijalista te da je pokrivala kupce s područja K., B., Z.1, S. i cijele S. Navela je da se to trgovačko društvo bavilo proizvodnjom i prodajom zaštitne obuće i odjeće. Trgovačko društvo M.-P. d.o.o. sa sjedištem u S., pojavilo se kao njihov novi kupac od 12. kolovoza 2004. godine. Prethodno je P.1 R., vlasnik te firme, dva do tri puta zvao te su se na kraju preko telefona dogovorili da ona dođe u sjedište njegovog trgovačkog društva u S. K. kada službeno bude u Z.1. Svjedokinja navodi da je tako i učinila te je negdje u srpnju 2004. došla u sjedište trgovačkog društva M.-P. d.o.o., a riječ je o jednom ograđenom većem dvorištu u kojem je uočila vozila za iznajmljivanje, neku hladnjaču ili šleper, dok su poslovne prostorije izgledale uobičajeno te joj tada ništa nije izgledalo sumnjivo. U toj firmi zatekla je Ž. K. koji je bio zadužen za nabavu, nešto kao glavni komercijalist, koji ju je tom prilikom iznenadio sa dobrim poznavanjem asortimana njihove robe. Rekao joj je što bi trebao, tj. točno je znao koje artikle treba, na što mu je ona rekla da je potrebno da im dostave zadužnicu, BON-1 i BON-2, izvadak iz sudskog registra, kopiju potpisnog kartona, statistički izvještaj i obrazac NKD, te mu je tom prilikom rekla da kao garanciju naplate uzimaju i bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika. Sve navedeno K. je ispoštovao i dostavio tražene dokumente i bjanko zadužnicu koja je bila ovjerena kod javnog bilježnika 20. srpnja 2004. Na temelju narudžbenice od 12. kolovoza 2004., kupac je 18. kolovoza 2004. temeljem otpremnica broj … i … preuzeo robu iz njihovog asortimana, ukupne vrijednosti 34.462,19 kn. Osobno nije bila prisutna kada je kupac preuzeo robu, no od skladištara su zahtijevali da obavezno zapiše registarsku oznaku vozila koje je preuzelo robu, tako da je u konkretnom slučaju roba preuzeta putem kombija koji je imao probne tablice, pa je tako zabilježen samo broj tih probnih tablica, na temelju kojeg broja, međutim, nisu mogli utvrditi stvarnog vlasnika vozila. Dalje je navela da su računi dospijevali na plaćanje 2. listopada 2004. te da su je u tom razdoblju i P.1 R. i Ž. K. više puta nazvali tražeći da im izda još robe, pri čemu je pojasnila da im za prvi puta nije izdala svu količinu robe koju su tražili, rekli su da je trenutno nema na skladištu, a u stvari je samo čekala da vidi kako će se riješiti prve dvije isporuke jer ih je iskustvo poučilo da moraju posebice kod prvih novih kupaca biti krajnje oprezni. Nakon dospijeća računa višekratno je zvala kako P.1 R. tako i Ž. K. na njihove mobitele i fiksne telefone, ali unatoč pokušajima nikada nikog se nije moglo dobiti. Stoga su 21. siječnja 2005. poslali na naplatu zadužnicu na iznos duga i to poslovnoj banci kupca, a riječ je o … banci, međutim 27. siječnja 2005. dobili su obavijest na računu da na računu dužnika nema sredstava te da je njihov zahtjev evidentiran pod rednim brojem 28. u redoslijedu plaćanja. Kako ni na koji način nije mogla stupiti u kontakt sa P.1 R. niti sa Ž. K., jedne zgode je otišao do sjedišta firme u S. K. gdje je našla sve zaključano, da bi joj jedan čovjek koji tamo u blizini živi rekao da su oni u rujnu mjesecu otišli na more i da ih od tada više nije vidio. Pojasnila je da ona, kada je tamo bila, da je bio snijeg, a taj čovjek je, što je saznala iz razgovora, bio vlasnik tog prostora kojeg je iznajmio spomenutoj dvojici. S obzirom da joj je bilo potpuno jasno da su u ovom slučaju prevareni, odlučili su podnijeti kaznenu prijavu.

 

Na raspravi 12. ožujka 2019. svjedokinja je navela da u cijelosti ostaje kod iskaza koji joj je pročitan s tim da dodaje da nije ovlaštena podnijeti imovinsko pravni zahtjev već bi to trebao podnijeti direktor.

 

Nakon tako provedenog postupka, analizirajući sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi sud je našao dokazanim da je optuženi P.1 R. počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavku 1. KZ/11, zbog čega je proglašen krivim.

 

Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu pročitanu materijalnu dokumentaciju u spisu jer ista nije ničim dovedena u dvojbu te na istu nije bilo primjedbi.

 

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka Ž. K. i J. J., jer su iskazivali jasno, okolnosno, određeno te sukladno izvedenim materijalnim dokazima, na koje iskaze stranke nisu imale primjedbi.

 

Među strankama nije bilo nespornih činjenica. 

 

Analizom izvedenih materijalnih dokaza i to narudžbe trgovačkog društva M.-P. d.o.o. na listu 21 spisa te računa i otpremnica ispostavljenih od strane trgovačkog društva S. d.o.o. na listovima 22 do 26 spisa te kartice partnera trgovačkog društva S. d.o.o. prema trgovačkom društvu M.-P. d.o.o. sa lista 27 spisa, utvrđeno je da je trgovačko društvo M.-P. d.o.o., potpisanu po Ž. K., izdalo narudžbu 12. kolovoza 2004. trgovačkom društvu S. d.o.o., po kojoj je navedeno društvo dana 18. kolovoza 2004. isporučilo robu ukupne vrijednosti 34.462,19 kuna, te da je valuta plaćanja po izdanim računima, a za isporučenu robu, bila 2. listopada 2004.

 

Kao sredstvo osiguranja plaćanja izdana je bjanko zadužnica na iznos do 50.000,00 kuna, dana 20. srpnja 2004. od strane optuženika P.1 R. kao odgovorne osobe trgovačkog društva M.-P. d.o.o., ovjerena po javnom bilježniku K. C. iz D. S. pod brojem ovjere … od … 2004., a što je utvrđeno iz preslike bjanko zadužnice na listu 28-29 spisa.

 

Iz dopisa trgovačko društva S. d.o.o. upućenih …BANCI d.d. te povratnih dopisa … BANKE d.d. upućenih trgovačkom društvu S. d.o.o. utvrđeno je da je 21. siječnja 2005. bjanko zadužnica poslana navedenoj banci na naplatu, s obzirom da je kod te banke trgovačko društvo M.-P. d.o.o. imalo otvoren žiro račun, međutim po izdanoj bjanko zadužnici nije se moglo postupiti jer na računu za redovno poslovanje nije bilo raspoloživih sredstava za plaćanje, a predmetna bjanko zadužnica unesena je na 28. mjesto u redoslijedu plaćanja.

 

Iz očevidnika o redoslijedu neizvršenih osnova za plaćanje na listu 62 do 65 spisa je utvrđeno da je 1. rujna 2004. nastupila neprekidna blokada računa trgovačkog društva M.-P. d.o.o. otvorenog u … BANCI d.d., temeljem bjanko zadužnica izdanih 2004., a blokada navedenog računa na dan 18. studenoga 2005. je iznosila ukupno 3.754.595,85 kuna, od čega se na blokadu zbog postupanja po bjanko zadužnicama odnosio iznos od 2.595.291,68 kuna.

 

Iz navedenih materijalnih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da je optuženi P.1 R., posredstvom svog djelatnika Ž. K., naručio robu od trgovačkog društva S. d.o.o. u iznosu 34.462,19 kuna te je u tu svrhu predao bjanko zadužnicu na iznos do 50.000,00 kn, pri čemu je lažno prikazao da će navedenu robu platiti u roku odnosno da će naplata biti moguća putem bjanko zadužnice, iako je tijekom 2004. godine već izdao bjanko zadužnica u ukupnom iznosu od gotovo 3.000.000,00 kn, a trgovačko društvo M.-P. d.o.o. je već od rujna 2004. u neprekidnoj blokadi, a što sve svjedoči o prezaduženosti trgovačkog društva M.-P. d.o.o. već u trenutku sklapanja predmetne poslovne suradnje izdavanjem narudžbenice, iz čega proizlazi da je optuženik P.1 R. postupao sa prijevarnom namjerom, tj. s unaprijed stvorenim ciljem da naručenu i isporučenu robu ne plati, jer je u trenutku predavanja bjanko zadužnice kao sredstva osiguranja plaćanja imao svijest da u slučaju podnošenja navedene zadužnice na naplatu, neće biti dostatnih sredstava na žiro-računu za postupanje po istoj. Da je navedenog okrivljenik P.1 R. bio svjestan, proizlazi i iz okolnosti što je isti bio jedini ovlašteni potpisnik dokumentacije platnog prometa po računu trgovačkog društva M.-P. d.o.o. otvorenog u … banci d.d.

 

Zaključak o prijevarnoj namjeri proizlazi i iz činjenice da isporučena roba nije plaćena po dospijeću plaćanja, a niti naknadno putem bjanko zadužnice, niti su oštećenici s optuženim P.1 R. mogli naknadno stupiti u kontakt, a što proizlazi iz iskaza svjedokinje J. J.

 

Dakle, optuženi P.1 R. u gospodarskom poslovanju s trgovačkim društvom S. d.o.o., s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa, M.-P. d.o.o. pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu 34.462,19 kuna, doveo odgovorne osobe trgovačkog društva S. d.o.o., lažnim prikazivanjem činjenica da će izručenu robu platiti u roku odnosno naplatom izdane bjanko zadužnice u zabludu i time ih naveo da na štetu imovine trgovačkog društva S. d.o.o. izruče naručenu robu u navedenom iznosu, čime je preuzimanjem robe u korist društva M.-P. d.o.o., optuženi P.1 R. pribavio tom trgovačkom društvu protupravnu imovinsku korist u iznosu od 34.462,19 kn, na koji je način za navedeni iznos oštetio trgovačko društvo S. d.o.o.

 

Slijedom navedenog utvrđeno je da je optuženi P.1 R. ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. KZ/11.

 

Nadalje, sud je utvrdio da je optuženik P.1 R. kriv za kazneno djelo jer je u vrijeme počinjenja kaznenih djela njegova ubrojivost nije dovedena u sumnju, postupao je s izravnom namjerom, jer je bio je svjestan da su njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog čime su ostvarena i sva subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11.

 

Stoga sud smatra da su u utvrđenom ponašanju optuženog P.1 R. utvrđeni svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11. te ga je sud za to djelo proglasio krivim.

 

Iako je u trenutku počinjenja kaznenog djela na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) te je  istraga protiv optuženog P.1 R. vođena zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. i 2. KZ/97, međutim stupanjem na snagu KZ/11 utvrđeno je da je isti blaži za optuženika, jer visinu pribavljene imovinske koristi, odnosno prouzročene štete kao kvalifikatorno obilježje težeg oblika prijevare u gospodarskom poslovanju, propisuje u višem iznosu od onog iznosa koji se predmnijevao po KZ/97, zbog čega u konkretnom slučaju visina nepripadne imovinske koristi u iznosu od 34.462,19 kn predstavlja ostvarenje osnovnog oblika kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11.

 

Pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja,  ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

 

Optuženiku P.1 R. sud je olakotnim cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela kao i visinu štete, dok je otegotnim cijenjeno da je optuženik osuđivan.

 

Na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti sud je optuženika P.1 R., na temelju članka 247. stavak 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te temeljem članka 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osuda, na način da se kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, ovaj sud je stava da optuženika nije potrebno isključivati iz društva ograničenjem slobode izvršavanjem zatvorske kazne, unatoč njegovoj osuđivanosti (koja je uzeta u obzir kod određivanja maksimalnog roka provjeravanja uvjetne osude), već da će upravo upozorenje izvršenjem kazne (a s obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti predmetnog kaznenog djela) optuženik razviti svijest o štetnosti svog ponašanja i odgovornosti za štetne posljedice te će se na ovaj način utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela odnosno ispuniti će se zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i  stavak 2. točka 6. ZKP/08, optuženom P.1 R. je naloženo naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, a s obzirom na složenost i dugotrajnost kaznenog postupka.

 

U Zagrebu,  13. svibnja 2019.

 

 

Zapisničar:                                                                                                                Sudac:

 

Marina Janječić, v.r.                                                                                                       Ivana Bujas, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, o njoj odlučuje županijski sud.