Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU 26. Pp G-1876/18
Split, Domovinskog rata 4/III
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Suda Željki Matkov, uz sudjelovanje zapisničarke
Nataše Kuzmanić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. d.o.o. i L. K.
okrivljenih po optužnom prijedlogu Ministarstvo, pod Ur. br.
524-10-04-01/14-18-11 Klasa Up-I-116-02/18-01/48 od 5. prosinca 2018. radi prekršaja iz članka
14. st. 3. Zakona o radu (NN RH 93/14) kažnjivo po članu 229. st. 1. t. 3. i st. 2. istoga Zakona i
članka 112. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN RH 157/13 i 151/14), a kažnjivo po
članku 172. st. 2. t. 4. i st. 3. istoga Zakona i članka 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom
osiguranju (NN RH 80/13 i 137/13) kažnjivo po članku 150. st. 1. i 3. istoga Zakona, nakon
održane i zaključene glavne rasprave 9. svibnja 2019. uz prisustvo drugookrivljenika, a u izočnosti
predstavnika okrivljene pravne osobe i ovlaštenog tužitelja, te objavljene 10. svibnja 2019.
presudio je
prvookrivljenik: M. d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo sjedište S., OIB…
kao pravna osoba, prekršajno kažnjavana,
drugookrivljenik: L. K., sin D., rođen u S. …., prebivalište
K. N., SSS, zaposlen u obrtu K. sjedište K. N., vlasnik obrta, direktor kod pravne osobe M. d.o.o., osobna primanja … kuna,
oženjen, otac troje djece, državljanin RH, OI broj …, OIB …, odgovorna
osoba u pravnoj osobi, prekršajno kažnjavan,
krivi su
a) što 13. studenog 2018. prvookrivljenik kao poslodavac i drugookrivljenik kao odgovorna
osoba kod poslodavca, u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije
početka rada nisu radnici K. P. koja je započela s radom kod okrivljene pravne osobe 14.
studenog 2018. te radila na poslovima pripreme i posluživanja brze hrane u fast foodu M.
u Splitu, koji posluje u sastavu okrivljene pravne osobe, a nisu prije početka rada izdali pisanu
potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu niti su s imenovanom radnicom sklopili ugovor o radu u
pisanom obliku,
dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba, u slučaju kad
ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada ne uruči radniku pisanu potvrdu o
sklopljenom ugovoru,
time su počinili prekršaj iz članka 14. st. 3. Zakona o radu, a kažnjivo po članku 229. st. 1. t. 3. i st.
2. istoga Zakona,
b) 22. studenog 2018. u S. radnicu K.P. koja je započela s radom na poslovima
pripreme brze hrane kod okrivljene pravne osobe 13. studenog 2018. nisu prijavili na obvezno
zdravstveno osiguranje u roku od osam dana na temelju kojih su stekli status osigurane osobe,
dakle, prvookrivljenik kao poslodavac i drugookrivljenik kao odgovorna osoba, ako ne prijavi
radnika na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od nastanka okolnosti na temelju
kojih se stječe status osigurane osobe,
time bi počinili prekršaj iz članka 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a u
svezi s odredbama članka 7. st. 1. t. 1. istoga Zakona, a kažnjivo po članku 150. st. 1. i 3.istoga
Zakona,
pa se na temelju navedenih propisa, a u svezi s člankom 37. st. 3. t.1. i 2. Prekršajnog zakona
okrivljenicima utvrđuje
prvookrivljeniku za djelo pod a) i b) novčana kazna u iznosu od po 8.000,00 (osam tisuća) kuna
drugookrivljeniku za djelo pod a) i b) novčana kazna u iznosu od po 1.000,00 (tisuću) kuna
Temeljem članka 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona okrivljenicima se
izriče
prvookrivljeniku UKUPNA novčana kazna u iznosu od 16.000,00 (šesnaest tisuća) kuna
drugookrivljeniku UKUPNA novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna
Temeljem članka 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku
od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem članka 152. st. 3. Prekršajnog zakona (NN RH 39/13) ako okrivljenici plate dvije
trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti
uplaćena.
c) Temeljem članka 181. st. 1. t. 5. Prekršajnog zakona
ODBIJA OPTUŽBA
protiv prvookrivljenika M. d.o.o. kao pravne osobe i drugookrivljenika L. K., kao
odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 112. st. 1. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a
kažnjivo po članku 172. st. 2. t. 4. i st. 3. istoga Zakona,
počinjenog na način da 13. studenog 2018. u Splitu prvookrivljenik kao poslodavac, odnosno
obveznik doprinosa i drugookrivljenik kao odgovorna osoba radnicu K. P. koja je
započela s radom kod okrivljene pravne osobe na poslovima pripremanja brze hrane i
posluživanja, u fast foodu M. nisu prijavili najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije
prije početka rada nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja, a ista je započela s radom kod
okrivljene pravne osobe 13. studenog 2018.
Temeljem članka 139. st. 3. u svezi s člankom 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni
na ime TROŠKOVA PREKRŠAJNOG POSTUPKA platiti iznos od po 200,00 (dvjesto) kuna u
roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti
prisilno.
Obrazloženje
Ministarstvo, pod gornjim brojem od 5. prosinca 2018. od podnijeli su
optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u
izreci presude.
Na glavnu raspravu zakazanu za 9. svibnja 2019. pristupio je drugookrivljenik L. K., te
nakon što je upoznat s navodima iz optužnog prijedloga i svojim zakonskim pravima u obrani
izjavio da su točni navodi iz optužnog prijedloga da je kritičnog dana započela s radom K.
P. na poslovima pomoćne radnice u fast food M. u S., koji posluje u sastavu
okrivljene pravne osobe, a istoj nisu prije početka rada uručili pisanu potvrdu o sklopljenom
ugovoru u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, te u zakonskim rokovima
istu nisu prijavili tijelima HZMO i HZZO. Napomenuo je, da inspektorica 14. studenog 2018.
kada je bila u kontroli donijela je usmeno rješenje kojim se zabranjuje daljnji rad u fast food
M. na rok od 15 dana ili da plate 30.000,00 kuna, objekt je bio zatvoren 15 dana, te je
inspektorica bila u kontroli i uvjerila se da su ispoštovali navedenu mjeru, te je isti objekt otvorila
nakon 15 dana.
U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid u evidenciju Ministarstva pravosuđa iz koje
proizlazi da su okrivljenici prekršajno kažnjavani po Zakonu o radu odlukom ovoga suda broj Pp
G-1243/18 od 30. studenog 2018. pravomoćno 23. prosinca 2018., zapisnik o inspekcijskom
nadzoru 4. prosinca 2012., 28.studenog 2018., 20. studenog 2018., te 14. studenog 2018. te 13.
studenog 2018.
Na temelju ovako provedenog postupka sud je došao do zaključka da su se u ponašanju
okrivljenika za djelo pod a) ostvarila obilježja prekršaja iz članka 14. st. 3. Zakona o radu, a
kažnjivo po članku 229. st. 1. t. 3. i st. 2. istoga Zakona.
Kaznena odredba članka 229. st. 1. Zakona o radu glasi, da će se novčanom kaznom od
61.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba, ako u slučaju kada
ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, prije početka rada ne izda radniku pisanu potvrdu
o sklopljenom ugovoru, a prema st. 2. istoga članka novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00
kuna kaznit će se i odgovorna osoba pravne osobe.
Nesporno je, a što proizlazi iz same obrane drugookrivljenika da je radnica K. P.
započela s radom kod okrivljene pravne osobe 13. studenog 2018. na poslovima pripremanja i
usluživanja brze hrane u fast foodu M. u S. koji posluje u sastavu okrivljene pravne
osobe, a da s radnicom prije početka rada nisu sklopili ugovor o radu, a niti u slučaju kada nije
sklopljen ugovor o radu istoj izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, pa je sud okrivljenike
zbog toga proglasio krivim i odgovornim.
Za djelo pod b) izreke presude sud je okrivljenike proglasio krivim i odgovornim jer je nesporno
da radnicu K. P. koja je započela s radom 13.studenog 2018. nisu prijavili u roku od 8
dana od dana početka rada nadležnim tijelima HZZO-a, pa su se u takvom ponašanju okrivljenika
ostvarila obilježja prekršaja iz članka 120.st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a
kažnjivo po članku 150. st. 1. i 3. istoga Zakona.
Kaznena odredba članka 150. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje
novčanu kaznu za poslodavca pravnu osobu u iznosu od 70.000,00 do 100.000,00 kuna, a prema
st. 3. i za odgovornu osobu u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna koji zavodu u propisanom
roku ne dostavi Prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje (članak 120. st. 3.).
Materijalna odredba članka 120.s t. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje
Prijava na obvezno zdravstveno osiguranje podnosi se u roku od osam dana od dana nastanka,
promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.
Budući je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenika za počinjene prekršaje, valjalo je
odlučiti o kazni, koja se isto ima izreći vodeći pri tom računa o svim olakotnim i otegotnim
okolnostima, koji su smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i visinu kazne.
Uzimajući u obzir da su okrivljenici pravomoćno kažnjavani po Zakonu o radu odlukom
Prekršajnog suda u Splitu broj Pp G-1243/18 od 30. studenog 2018. pravomoćno 23. prosinca
2018. to je sud uzeo kao otegotnu okolnost, a od olakotnih okolnosti sud je uzeo u obzir iskreno
priznanje i ponašanje drugookrivljenika pred sudom, oženjen, otac troje djece, te unatoč
dosadašnjem kažnjavanju okrivljenika sud je smatrao da će se ovako ublaženim novčanim
kaznama za djelo pod a) i b) postići svrha kažnjavanja i da okrivljenici u buduće neće činiti
prekršaj ovakve ili slične vrste, te na temelju članka 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izrekao
ukupne novčane kazne.
Temeljem članka 152. st. 3. Prekršajnog zakona (NN RH 39/13) ako okrivljenici plate dvije
trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti
uplaćena.
c)
U članku 171. stav 1. Zakona o mirovinskom osiguranju u provedbi inspekcijskog nadzora
inspektor rada će usmenim rješenjem u zapisniku, na određeno vrijeme dok ne otkloni nedostatke
u poslovanju, a najkraće u trajanju od 15 dana, ako su nedostaci utvrđeni prvi put, odnosno u
trajanju od 30 dana, ako su istovjetni nedostaci utvrđeni drugi i svaki slijedeći put računajući od
dana donošenja prvog usmenog rješenja,zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom
poslovnom objektu, odnosno poslovnom prostoru, ako utvrdi da je
tijekom nadzora za poslodavca radio radnik, na obavljanju posla koji s obzirom na narav i vrstu
rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, a koje poslodavac
nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada ili na odgovarajuće radno
vrijeme.
U stavu 2. istog članka je propisano rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se pečaćenjem
poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način, bez
donošenja posebnog akta o dozvoli izvršenja rješenja, u roku od pet dana od dana donošenja
usmenog rješenja u zapisniku.
U stavku 3. istog članka iznimno, mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka
neće se izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti, ako poslodavac kome je mjera izrečena
u roku od pet dana od dana izricanja mjere, nadležnom inspektoru rada dostavi dokaz da je
otklonio nedostatke u poslovanju i izvršio uplatu iznosa od 30.000,00 kuna, za svakog radnika iz
stavka 1. ovoga članka u korist državnog proračuna.
Nesporno je da je radnica K. P. radila kod poslodavca od 13. studenog 2018. a da ju
poslodavac nije prijavio tijelima HZMO-a.
Također, je nesporno da je ovlaštena inspektorica poslodavcu izdao usmeno rješenje da u roku od
petnaest dana otkloni utvrđeni nedostatak, te u točci 4. navedenog rješenja je navedeno da mjera
privremene zabrane obavljanja djelatnosti neće se izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se
ukinuti u koliko poslodavac u roku od pet dana od dana donošenja ovog rješenja tj. do dana 20.
studenog 2018. inspektoru rada dostavi dokaz da je otklonio utvrđene nedostatke te izvršio uplatu
novčanog iznosa od 30.000,00 kuna za navedenog radnika.
Nesporno je, da je poslodavac svoju obvezu izvršio, a što proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom
nadzoru od 23. studenog 2018. iz kojeg proizlazi da su okrivljenici ispoštovali navedenu upravnu
mjeru tj. nisu radili u fast foodu M. u nadziranom predmetnom objektu, što znači da je
pravna osoba ispoštovala navedeni rok.
Člankom 4. Protokola 7. uz Europsku konvenciju za ljudska prava zajamčena je primjena načela
ne bis in idem. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Maresti (Maresti v.Croatia,
App.no 55759/07) hrvatski kaznenopravni sustav upozoren je načelnu neprihvatljivost
konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka
počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom
članku 4. Protokola 7. uz Europsku konvenciju za ljudska prava. U citiranoj presudi Sud je
potvrdio stajalište iznijeto u slučaju Zolotukhin (Zolotukhin v.Russia, App.no 14939/03), a u
kojem je također odlučivao o povredi načela ne bis in idem.
U presudi Zolotukhin protiv Rusije Europski sud za ljudska prava je odlučio da je identitet
činjenica odlučujući za prosuđivanje postojanja istog djela, a što znači da pravna kvalifikacija
djela koja se počinitelju u dvama postupcima stavlja na teret nije bitna, kao ni identitet zaštićenih
pravnih dobara.
Iz presude Zolotukhin protiv Rusije proizlazi da Europski sud za ljudska prava izjednačuje
sudsko i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
U konkretnom slučaju, a koji je predmet ovog prekršajnog postupka, kao nedvojbeno je utvrđeno
da je postojanje činjenično istog djela utvrdilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava kao
nadležno državno tijelo i da je okrivljenik u postupku kojeg je isti vodio u korist Državnog
proračuna RH izvršio upravnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od 15 dana.
U duhu presude Zolotukhin protiv Rusije proizlazi da je u konkretnom slučaju okrivljenik kao
poslodavac kažnjen u administrativnom postupku, pa isti predstavlja kazneni postupak u smislu
članka 4. Protokola 7. Kako se radi o činjenično istom djelu, vođenje predmetnog prekršajnog
postupka značilo bi povredu načela ne bis in idem.
U konkretnom slučaju Prekršajni sud utvrdio je postojanje okolnosti koje isključuju prekršajni
progon, pa je temeljem članka 181. stav 1. točka 5. Prekršajnog zakona sud je donio presudu
kojom se optužba odbija.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. st. 3. a u svezi sa člankom 138.
st. 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalne troškove suda, a isti su odmjereni s obzirom
na složenost i duljinu trajanja postupka za prvookrivljenika i drugookrivljenika.
U Splitu, 10. svibnja 2019.
Zapisničarka SUTKINJA
Nataša Kuzmanić Željka Matkov
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.