Broj: Kž-76/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zdravka Pintarića, kao predsjednika vijeća, te Stanke Vuk-Pintarić i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Klementine Lodeta, u kaznenom predmetu protiv optuženice H. S., zbog kaznenog djela iz čl. 325. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15  – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivici podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-188/14-30 od 22. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2016.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

              U uvodu citiranom presudom suda prvog stupnja, na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu ZKP/08) optuženica H. S. oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv javnog reda- javnim poticanjem na nasilje ili mržnju iz čl. 325. st. 1. KZ/11. 

              Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda. 

                    Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici (u daljnjem tekstu ODO)  zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka  i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.   

Odgovor na žalbu podnijela je optuženica putem branitelja K. K., odvjetnika iz K. s prijedlogom da se žalba ODO odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvoga stupnja.

              Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje nakon čega je državni odvjetnik isti vratio uz podnesak broj KŽ-DO-73/16 od 18. veljače 2016., bez prijedloga za postupanje drugostupanjskog suda.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u žalbi osporava pobijanu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega presudu nije moguće ispitati pa da je stoga presuda zahvaćena apsolutno bitnom povredom iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08). Kod toga se ističe da je prvostupanjski sud samo kratko zaključio da se navodi optuženice ne mogu okvalificirati  na opisani način i da je bila opravdano isprovocirana postupanjem osoba iz naselja S..

Na opisani način, sadržajno iz žalbe zapravo proizlazi da žalitelj smatra da prezentirani razlozi nisu prihvatljivi, a što ne spada u domenu ove žalbene osnove, jer se zapravo radi o prigovoru koji spada u sferu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga je ovaj drugostupanjski sud u tom segmentu napadanu presudu ispitao u granicama ovlaštenja iz čl.476.st.1.t.1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih proceduralnih povreda na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

Nije u pravu žalitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio i zbog tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak. Naime, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, smatra da je komentar optuženice bio usmjeren na R. odnosno njihovu zajednicu u naselju S. a sadržaj na diskriminiranje pripadnika navedene nacionalne manjine. U konkretnom slučaju, po stavu državnog odvjetnika, optuženica je navedenoj skupini ljudi, zbog njihove etničke  pripadnosti uputila riječi da ih treba smjestiti u baraku i pustiti plin a koje riječi u sebi objektivno sadrže visok stupanj mržnje prema osobama navedene etničke skupine te su takvog sadržaja da druge potiču na iste takve osjećaje i stvaranje negativnih vrijednosnih sudova o toj skupini. Budući je optuženica svoju tvrdnju iznijela javno,te učinila dostupnom neodređenom broju nepoznatih ljudi,ona se ne može smatrati iznošenjem vlastitog stava nego i pozivom da se i kod drugih izazove mržnja prema određenoj etničkoj skupini, zbog čega državni odvjetnik predlaže ukidanje pobijane presude.

Suprotno navedenom valja istaći da je prvostupanjski sud, ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka, utvrdio da u ovom postupku nije sporno da je  optužena dana 22.06.2013. godine na facebook profilu portala P. objavila tekst sadržaja istovjetnog navedenog u izreci pobijane presude, no sporno je da li ovi navodi predstavljaju javno poticanje i pozivanje na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi zbog njihove nacionalne pripadnosti,a što je bitno obilježje predmetnog kaznenog djela, stavljenog na teret optuženici H. S..

Naime, optuženica H. S. u svojoj obrani tvrdi da njezina namjera nije bila poticati na nasilje i mržnju u odnosu na pripadnike romske nacionalne manjine, već je to bila njezina reakcija na postupanje osoba koje žive u naselju S. u Đ., a koje su prije toga kamenovale osobni automobil. Navedeno potvrđuje svjedok M. O., predsjednik U. R. „H." koji živi u naselju S.. Potkrjepljuje obranu optuženice navodeći da njezinu obitelj poznaje više od 25 godina i da u odnosu na njega nikad nije bila neugodna u smislu pokazivanja znakova rasne netrpeljivosti. Zna da je na internetu optuženica  objavila komentar, ali mu se osobno ispričala nekoliko dana nakon toga te objasnila razlog  navodeći da je bila ogorčena zbog nekoga tko je u naselju S. bacio kamen u vjetrobransko staklo automobila u kojem se nalazilo dijete. Pri tome je pojasnio da u naselju S. ne žive samo R., već i druge narodnosti s time da  ima i miješanih brakova što podrazumijeva da nisu oba partnera R.. U odnosu na tekst koji je optuženica objavila na portalu od svojih sumještana R. nije čuo negativne komentare, odnosno da bi isti zbog toga bili ogorčeni.

Osnovom naprijed navedenog prvostupanjski sud s pravom zaključuje da komentar koji je optuženica iznijela na portalu nije bio usmjeren upravo na pripadnike romske nacionalne manjine, jer iz iskaza svjedoka M. O. proizlazi da u naselju S. žive i pripadnici drugih nacionalnosti, da postoje tzv. miješani brakovi, a iz konteksta sadržaja objavljenog članka se ne može tvrditi da se optuženica „obraćala“ upravo pripadnicima romske nacionalne manjine već je njezino postupanje bilo usmjereno općenito prema osobama koje su kamenovale osobni automobil u kojem se u sjedalici nalazilo dijete, te ga pri tome ozlijedile. Na opisani način ona je izrazila svoj stav u odnosu na naprijed opisani događaj nastao kao reakcija na objavu novinara o stvarnom događaju da je određena osoba kamenom pogodila auto u kojem je ozlijeđeno dijete u sjedalici, budući je i optuženica majka djeteta koja svakodnevno vozi svoje dijete automobilom upravo tim putem.

Zbog naprijed navedenog prvostupanjski sud potpuno pravilno, i po mišljenju ovog žalbenog suda, zaključuje da se navodi optuženice na internetskom portalu ne mogu  okvalificirati kao javno poticanje na nasilje i mržnju prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njegove nacionalne pripadnosti pa je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženica H. S. oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 325. st. 1. KZ/11.

Slijedom svega iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 13. prosinca 2016.