Broj: Kž-889/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Rajke Tomerlin-Almer i Jasne Pavičić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Snježane Lipski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. D., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu od 09. rujna 2016. godine broj K-DO-2951/15, podnijetoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. travnja 2016. godine broj K-1822/15, na sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2016. godine,

r i j e š i o  j e

Povodom žalbe državnog odvjetnika a po službenoj dužnosti,   p r e i n a č u j e   se prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti dio bolničke prijave od 07. rujna 2015. godine na ime oštećene S. Š. D. od riječi "iz anamneze" do riječi "u cijelosti".

Obrazloženje

Uvodno citiranim pobijanim rješenjem temeljem čl. 86 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZKP/08) prvostupanjski je sud iz bolničke prijave na ime oštećene Š. D. S. od 07. rujna 2015. godine na listu 17 spisa izdvojio dio koji se odnosi na izjavu oštećenice o mehanizmu ozljeđivanja, budući da isto predstavlja sadržaj službene bilješke, te se sukladno čl. 86 ZKP/08 ne može koristiti kao dokaz i to od riječi "iz anamneze" do riječi "u cijelosti", na listu 17 spisa.

Protiv tog je rješenja pravovremeno podnio žalbu Općinski državni odvjetnik u Zagrebu, po sadržaju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se izdvoji samo dio teksta bolničke prijave na ime oštećene S. Š. D. koji počinje riječima "iz anamneze", a završava riječima "od strane supruga".

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu je nakon razmatranja vratio spis ovom sudu na daljnje nadležno odlučivanje.

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 494 st. 4 ZKP/08 ustanovljeno je da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon i to na štetu okrivljenika.

Naime, odredba čl. 10 st. 2 ZKP/08 izričito predviđa koji su to nezakoniti dokazi i to pod točkom 1) oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, po točkom 2) koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života (osim u slučaju iz stavka 3 istog članka), pod točkom 3) koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te pod točkom 4) oni za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

Odredba čl. 22 st. 1 Zakona o liječništvu ("Narodne novine" 121/03 i 117/08) obvezuje liječnika da podnese prijavu policiji ili državnom odvjetništvu kada tijekom obavljanja liječničke djelatnosti posumnja da je smrt ili tjelesna ozljeda osobe nastala nasilnim putem.

Prema tome, ova liječnička prijava sačinjena je u potpunosti sukladno Zakonu, a navodi iste, kao i uostalom navodi kaznene prijave policije nisu dokaz dokazanosti ili nedokazanosti određenih činjenica, a što se u postupku provjerava i utvrđuje dokaznim sredstvima – materijalnim ili personalnim. Stoga je ovakvo zaključivanje prvostupanjskog suda da liječnikovi navodi predstavljaju ustvari službenu zabilješku o obavljenom obavijesnom razgovoru u potpunosti su neutemeljeni, jer isto s obzirom na sve gore navedeno to evidentno nisu.

Prema tome, liječnička prijava jest dokaz u kaznenom postupku i služi kao dokaz da je određena imenovana oštećena osoba određenog dana pristupila u određenu kliniku kod određenog liječnika i prijavila ozljedu koju je liječnik nakon pregleda opisao i konstatirao. Za usporediti je kod ove situacije i situaciju podnošenja kaznene prijave, čiji navodi tko je podnositelj, kada je ista podnijeta i protiv koga predstavljaju dokaz u kaznenom postupku.

Stoga neovisno o konkretnoj situaciji, gdje se navodi liječničke prijave ne mogu ocjenjivati idu li u prilog okrivljeniku ili ne, a možda bi mu pod eventualnim budućim okolnostima razvoja i tijeka kaznenog postupka, ovisno o rezultatima istog, mogli i ići u prilog, ne može se s pouzdanošću tvrditi da ovakvo izdvajanje kao nezakonitog nečeg što nije nezakonito, može se tumačiti da ide na štetu okrivljenika, jer bi ga eventualno moglo spriječiti u dokazivanju činjenica koje bi mogle utjecati na zakonitost i pravilnost buduće sudske odluke.

Kako dakle nije bilo mjesta izdvajanju dijelova liječničke prijave kao što je to učinio prvostupanjski sud, valjalo je prvostupanjsko rješenje preinačiti na način da se ne izdvaja niti jedan dio liječničke prijave, te je stoga odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, temeljem odredbe čl. 494 st. 3 toč. 3 ZKP/08.

U Zagrebu 13. prosinca 2016. godine