Broj: Kžm 10/15

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. R., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00; dalje u tekstu: KZ/97) u vezi s čl. 33. KZ/97 i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2015. broj KZM-12/13, u sjednici održanoj 13. prosinca 2016., u prisutnosti zamjene branitelja J. G., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o   j e:

I. Prihvaća se žalba opt. M. R., a povodom te žalbe i žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. M. R. je proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci i kaznenog djela iz čl. 165. st. 1. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazana zatvora u trajanju četiri mjeseca pa je primjenom čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2010. do 8. travnja 2010.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 1.000,00 kuna.

Istom je presudom optuženik oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. KZ/97 dok troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude (osuđujućeg i oslobađajućeg dijela) žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik se žali na osuđujući dio presude putem braniteljice J. N., odvjetnice iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine, a o sjednici vijeća izvijesti braniteljica.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sukladno čl. 475. st. 2. i 5. ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti branitelja J. G., odvjetnika iz Z.

Žalba optuženika osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Osnovano se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 navodeći da se „presuda…temelji na nezakonitom dokazu-čl. 468 st 2 ZKP-a u vezi člana 10 ZKP-a“ jer „obavijesti koje je oštećena dala redarstvenim vlastima kroz pisanu izjavu su nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavak 2. ZKP“ upirući na dio iskaza oštećenice kako je pisanu izjavu (na kojoj prvostupanjski sud temelji presudu) dala na policiji jer je „to sve morala napisati na papir“.

Prije svega valja istaći da je kazneni postupak u ovom kaznenom predmetu prethodno vođen prema odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06; dalje u tekstu: ZKP/97). Stoga se zakonitost osporenog dokaza, koji je pribavljen u vrijeme važenja tog zakona, ima i procjenjivati prema odredbama tada važećeg ZKP/97.

Iz sadržaja obrazloženja pobijane presude (i stanja spisa) razvidno je da je sud prvog stupnja u dokaznom postupku, među ostalim, pročitao „pismeno pisano po oštećenici (list 19-20)“, potom je sažeto prenio sadržaj personalnih dokaza i dokumentacije (CZSS T. i N. Z., Caritasa ...., Psihijatrijske bolnice ....) te je tako prezentirane dokaze podvrgnuo ocjeni povezano s iskazom oštećenice. Iznoseći razloge za ocjenu o vjerodostojnosti iskaza oštećenice, što je od ključnog značaja za utvrđenje spornih činjenica i zaključak o (ne)dokazanosti terećenih kaznenih djela sud prvog stupnja navodi da je „u potpunosti prihvatio vjerodostojan iskaz oštećenice M. S. koji je…gotovo preslikao njezino prvo pismo koje je napisala (na stranicama 19 i 20 spisa) u kojem je navedeno da ju je tjerao da gleda porniće, pa da bi počeo drkati, molio da ga zadovoljava oralno, ali ga je odbila pa ju je skinuo i lizao ju po cijelom tijelu. Slikao bi ju golu, stavljao slike na kompjutor i kasnije govorio da će napraviti Internet stranicu, pokušao ju prstenjačiti ali se ona glasno zaderala pa je počela plakati.“ Prema tome, nema dvojbe da se kod ocjene vjerodostojnosti dokaza sud prvog stupnja koristio sadržajem „prvog pisma“ oštećenice sa lista 19 i 20 spisa, dakle da se i na tom dokazu temelji pobijana presuda.

Oštećenica je na raspravi 7. studenog 2014. navela „Znam da su me odveli u ... i da sam to sve morala napisat na papir nitko me nije pitao svi su mi govorili da moram moram moram. Nitko me nije pitao dal želim ili ne želim.“ Ovaj dio iskaza oštećenice odgovara i podacima u spisu.

Naime, iz posebnog izviješća PU zagrebačke od 22. rujna 2009. podnesenog Općinskom državnom odvjetniku za mladež u Zagrebu na temelju čl. 177. st. 6. ZKP/97 proizlazi da je u prostorijama Odjela općeg kriminaliteta PU zagrebačke obavljen obavijesni razgovor s oštećenicom, da se „došlo do saznanja da je… bila seksualno zlostavljana…“ i da „Ista o navedenom nije željela razgovarati već je rukom napisala izjavu koja se nalazi u prilogu službene zabilješke. /vidi službenu zabilješku s izjavom mlt. M. S.-prilozi 7 i 8/“. Prilikom odlučivanja o prigovoru na optužnicu izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, pozivom na odredbe čl. 274. st. 4. u vezi s čl. 78. ZKP/97, iz spisa je izdvojilo niz službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima, dakle obavijestima koje su u skladu s čl. 177. st. 3. ZKP/97 redarstvenim vlastima dali građani, uključujući i službenu zabilješku „povodom obavijesnog razgovora sa M. S. (listovi 17 i 18 spisa)“. Međutim, u pravu je optuženik da i pisana izjava oštećenice sa lista 19 i 20 spisa također predstavlja obavijest u smislu čl. 78. st. 3. ZKP/97 jer se ne radi o pisanom tekstu oštećenice kojeg je sačinila samoinicijativno i neovisno o radnjama redarstvenih vlasti poduzetim sukladno ovlastima iz čl. 177. ZKP/97. Nasuprot tome, oštećenica je u prostorijama  PU zagrebačke redarstvenim vlastima, umjesto usmenog kazivanja, u pisanoj formi dala obavijesti koje su bile od koristi za vođenje kaznenog postupka zbog čega je upravo pisana izjava oštećenice činila sastavni dio službene zabilješke redarstvenih vlasti dostavljene državnom odvjetniku, što je oštećenica dodatno razjasnila u svom iskazu na raspravi.

Kako tijekom izvida kaznenih djela i prikupljanja obavijesti redarstvene vlasti nisu mogle građane ispitivati u svojstvu svjedoka (čl. 177. st. 4. ZKP/97), niti se na prikupljenim obavijestima koje su u skladu s čl. 177. st. 3. ZKP/97 redarstvenim vlastima dali građani nije mogla utemeljiti sudska odluka (čl. 78. ZKP/97) to je jasno da pisana izjava oštećenice sa lista 19 i 20 spisa predstavlja nezakonit dokaz u smislu čl. 9. st. 2. ZKP/97, time da gotovo istovjetne norme sadrži i ZKP/08 (čl. 208. st. 1. i 4. ZKP/08, čl. 86. ZKP/08, čl. 10. ZKP/08).

Budući da sud prvog stupnja temelji pobijanu presudu na nezakonitom dokazu to je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 zbog koje je pobijana presuda nepodobna za ispitivanje po ostalim žalbenim osnovama. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika u odnosu na osuđujući dio presude, a po službenoj dužnosti, primjenom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 u oslobađajućem dijelu, trebalo pobijanu presudu ukinuti.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze na zakonit način imajući na umu da nezakonite dokaze čine i oni za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Pored toga treba voditi računa i o primjeni odredbe čl. 426. ZKP/08 kod izvođenja personalnih dokaza, a potom pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno i u ukupnosti, poglavito ocjenom proturječnih dokaza, i to u odnosu na odlučne, ali i druge dokazno važne činjenice relevantne za vrednovanje iskaza oštećenice i optuženika. Također je potrebno razmotriti postojanje okolnosti koje isključuju kazneni progon s obzirom na vrijeme počinjenja terećenih kaznenih djela i s tim u svezi pravilnu primjenu materijalno pravnih odredbi, kako u odnosu na pravnu oznaku djela tako i glede primjene odredbi o zastarnim rokovima i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu sa valjanim i potpunim obrazloženjem.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. prosinca 2016.