Broj: Kž 617/16

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika G. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/1. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2016. broj Kv I-45/2016.-5, u sjednici održanoj 13. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba osuđenika G. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenika G. P. za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a koji postupak je dovršen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2012. broj K-79/11.-22 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2015. broj I Kž 451/12.-6 kojom je G. P. osuđen zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv tog rješenja žali se osuđenik osobno, ne navodeći izričito žalbenu osnovu, s prijedlogom da mu se „ublaži kazna zbog opravdanih razloga“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir njegovo zdravstveno stanje (bolesti koje su nastale kao posljedica ranjavanja kao i povreda vratne kralježnice), odlikovanja u Domovinskom ratu te činjenicu da je postao otac još jednog djeteta, a da su te okolnosti od utjecaja na blaže kažnjavanje.

Iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je osuđenik tijekom Domovinskog rata ranjen u području desne potkoljenice te da od ranije ima trombozu lijeve natkoljenice i desne ruke, s time da sada ima hipostatski dermatitis na obje potkoljenice te u posljednjih četiri mjeseca ulkus koji je pod kontrolom vaskularnog kirurga. Zbog toga je osuđeniku preporučeno liječenje antibiotskom i analgetskom terapijom, nošenje elastičnih čarapa te previjanje kod nadležnog liječnika. Imajući na umu navedeno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da zdravstveno stanje osuđenika (bolesti koje su nastale kao posljedica ranjavanja), iako je po svom karakteru nova okolnost, nije takvog značaja da bi očito dovela do blaže osude, osobito uzevši u obzir sve druge pravilno utvrđene okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne na koju je žalitelj pravomoćno osuđen. Naime, prilikom odmjeravanja te kazne prvostupanjski i drugostupanjski sud su utvrdili niz olakotnih okolnosti na strani osuđenika, primjereno držanje pred sudom, obiteljske prilike uz okolnost da je otac troje djece, njegove socijalne prilike, ali i sudjelovanje u Domovinskom ratu (koju osuđenik sada ističe kao novu okolnost).

Nadalje, povreda vratne kralježnice kao i činjenica rođenja djeteta, koje okolnosti osuđenik tek sada ističe u žalbi, iako su također nove, nisu ničim potkrijepljene ni dokumentirane, a nisu bile niti predmetom ocjene podnesenog zahtjeva za nepravu obnovu kaznenog postupka. Međutim, protivno žalbenim navodima, ni te okolnosti nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., očito dovele do blaže osude. Navedeno tim više što je činjenica roditeljstva osuđeniku već uzeta u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

Budući da žalbom osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. prosinca 2016.