Baza je ažurirana 01.06.2026. zaključno sa NN 37/26 EU 2024/2679
- 1 - II Kž 147/2019-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika T. W., zbog kaznenog djela iz članka 357. Katarskog kaznenog zakona broj 11 iz 2004., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 11. veljače 2019., broj Kv II-269/2018, o ukidanju pritvora u postupku izručenja, u sjednici održanoj 9. svibnja 2019.,
r i j e š i o j e :
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka izručenja T. W. Državi Katar radi izvršenja kazne zatvora, ukinut je istražni zatvor (pravilno bi bilo: pritvor) izručeniku koji je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Vukovaru radi izručenja Državi Katar, po međunarodnoj tjeralici Interpola Doha, Država Katar broj: 2018/29210 od 28. ožujka 2018., iz razloga navedenih u članku 47. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 – dalje: ZOMPO) zbog izdržavanja kazne zatvora od jedne godine na koju je izručenik osuđen presudom suda u Dohi broj: 6202/2014., 29. lipnja 2014., zbog kaznenog djela izdavanja nevaljanih čekova iz članka 357. Katarskog kaznenog zakona broj: 11 iz 2004. te je određeno da se izručenik ima odmah pustiti na slobodu.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Naime, u postupku izručenja stranca, izručenika T. W. radi izvršenja sankcije koja uključuje oduzimanje slobode povodom zahtjeva za izručenje Države Katar, donesena je odluka kojom se to izručenje odbija. Istovremeno je pobijanim rješenjem izručeniku ukinut pritvor. U međuvremenu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući po službenoj dužnosti, na temelju članka 55. stavka 1. ZOMPO, svojim rješenjem broj II-8 Kr 3/2019-4 od 28. ožujka 2019. potvrdio rješenje kojim je odbijeno izručenje radi izvršenja kazne zatvora čime je to rješenje postalo pravomoćno što je dodatno osnažilo pravilnost pobijane odluke o ukidanju pritvora.
Djelomice je točan prigovor žalitelja da je kao pravni temelj ukidanja pritvora u pobijanom rješenju trebala biti navedena odredba članka 48. stavka 1. ZOMPO, a ne odredba članka 47. stavka 1. ZOMPO (spomenuta u obrazloženju rješenja kao osnova za ukidanje pritvora). Međutim, to ne znači da se zbog navedenog propusta pobijano rješenje ne može ispitati. Naime, da bi se radilo o povredi postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) na koju se žalba poziva, uz ostvarenje nekog od propisanih modaliteta te povrede, mora kumulativno biti ispunjen i zakonski uvjet da se odluka zbog toga ne može ispitati, što ovdje nije slučaj s obzirom da je odbijeno izručenje pa nije bilo razloga za daljnje zadržavanje izručenika u pritvoru, kao što je pravilno obrazloženo u pobijanom rješenju.
Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a razmatranjem rješenja sud nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. kao u izreci ovog rješenja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.