Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Gž-729/2018-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Bjelovaru Bjelovar, Josipa Jelačića 1 |
Poslovni broj: Gž-729/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Marine Parać Garma kao predsjednice vijeća, te suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja G. d.o.o. Z., OIB:… i 2. tužitelja G. s.r.o., Z., R. Č., OIB:…, oba zastupana po punomoćnici Š. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. G., glavnog urednika novina …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Pn-193/2017-19 od 28. kolovoza 2018., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2019.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se uvažava pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 10 Pn-19372017-19 od 28. kolovoza 2018. godine preinačuje i sudi se:
1.)Odbijaju se tužitelji G. d.o.o. Z. i G. s.r.o., Z., R. Č., sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u prvom slijedećem tiskanom izdanju … objavi ispravak informacija objavljenih na štetu I. i II. tužitelja u tiskanom izdanju … od 3. ožujka 2017. u članku pod naslovom "Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom " Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a koji ispravak glasi:
Tvrdnje iznesene u tiskanom izdanju dnevnih novina … od 3. ožujka 2017. u članku pod naslovom " Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom "Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" ne odnose se na kisele krastavce branda G. koji se nalaze na slici neposredno ispod navedenog teksta. G. kiseli krastavci proizvode se isključivo od svježih krastavaca, po najvišim standardima kvalitete, a sve kako bi se osigurala prepoznatljiva kvaliteta istih i zadovoljstvo kupaca. G. krastavci ne stižu u Hrvatsku u bačvama, već se pohranjuju u staklenke u kojima se i uvoze u Republiku Hrvatsku, na način da se osigura kvalitetan proizvod krajnjih potrošača".
Nalaže se tuženiku da u prvom slijedećem elektroničkom izdanju dnevnog lista … objavi ispravak netočnih informacija objavljenih na štetu I i II. tužitelja u elektroničkom izdanju … od 4. ožujka 2017. u članku pod naslovom "Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom " Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a koji ispravak glasi:
"Tvrdnje iznesene u elektroničkom/online izdanju dnevnog lista … od 4. ožujka 2017. u članku pod naslovom " Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom "Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" ne odnose se na kisele krastavce branda G. koji se nalaze na slici neposredno ispod navedenog teksta. G. kiseli krastavci proizvode se isključivo od svježih krastavaca, po najvišim standardima kvalitete, a sve kako bi se osigurala prepoznatljiva kvaliteta istih i zadovoljstvo kupaca. G. krastavci ne stižu u Hrvatsku u bačvama, već se pohranjuju u staklenke u kojima se i uvoze u Republiku Hrvatsku, na način da se osigura kvalitetan proizvod krajnjih potrošača."
2.) Nalaže se tužiteljima G. d.o.o. Z. OIB:… i G. s.r.o., Z., R. Č., OIB:…, da tuženiku G. G. iz Z., isplate na ime naknade parničnog troška iznos od 9.125,00 kuna u roku od tri dana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 10 Pn-19372017-19 od 28. kolovoza 2018. godine u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja G. d.o.o. Z. , G. i G. s.r.o., Z., R. Č., a koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u prvom slijedećem tiskanom izdanju … objavi ispravak informacija objavljenih na štetu I. i II. tužitelja u tiskanom izdanju … od 3. ožujka 2017. u članku pod naslovom "Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom " Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a koji ispravak glasi:
Tvrdnje iznesene u tiskanom izdanju dnevnih novina … od 3. ožujka 2017. u članku pod naslovom " Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom "Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" ne odnose se na kisele krastavce branda G. koji se nalaze na slici neposredno ispod navedenog teksta. G. kiseli krastavci proizvode se isključivo od svježih krastavaca, po najvišim standardima kvalitete, a sve kako bi se osigurala prepoznatljiva kvaliteta istih i zadovoljstvo kupaca. G. krastavci ne stižu u Hrvatsku u bačvama, već se pohranjuju u staklenke u kojima se i uvoze u Republiku Hrvatsku, na način da se osigura kvalitetan proizvod krajnjih potrošača".
Nalaže se tuženiku da u prvom slijedećem elektroničkom izdanju dnevnog lista … objavi ispravak netočnih informacija objavljenih na štetu I i II. tužitelja u elektroničkom izdanju … od 4. ožujka 2017. u članku pod naslovom "Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom " Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a koji ispravak glasi:
Tvrdnje iznesene u elektroničkom/online izdanju dnevnog lista … od 4. ožujka 2017. u članku pod naslovom " Hrvatsko povrće istisnut će se polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine" u cjelini pod naslovom "Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" ne odnose se na kisele krastavce branda G. koji se nalaze na slici neposredno ispod navedenog teksta. G. kiseli krastavci proizvode se isključivo od svježih krastavaca, po najvišim standardima kvalitete, a sve kako bi se osigurala prepoznatljiva kvaliteta istih i zadovoljstvo kupaca. G. krastavci ne stižu u Hrvatsku u bačvama, već se pohranjuju u staklenke u kojima se i uvoze u Republiku Hrvatsku, na način da se osigura kvalitetan proizvod krajnjih potrošača." (točka I i II izreke). "
O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je tuženiku naloženo da tužiteljima isplati iznos od 9.712,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2018. godine pa do isplate (točka III izreke), a tužitelji su sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška, a tuženik cijelosti, odbijeni kao s neosnovanim (točka IV izreke).
Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1.Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu preinači odbijanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva uz dosudu mu parničnog troška, ili da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju sve žalbene navode tuženika i predlažu da nadležni drugostupanjski sud podnesenu žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.
Žalba je osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za objavu ispravka informacije objavljene dana 03. i 04. ožujka 2017. godine u tiskanom i elektroničkom izdanju "…" čiji je nakladnik …. d.o.o. Z., a glavni i odgovorni urednik tuženik.
U ovom žalbenom stadiju postupka, kao ni u postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno:
-da su u tiskanom i elektroničkom izdanju … od 3. ožujka 2017. i 4. ožujka 2017. objavljeni članci pod naslovom "Kod nas krastavce iz Vijetnama pakiraju" i podnaslovom "Hrvatsko povrće istisnut će s polica uvozno samo ako se proizvođači udruže i ponude veće količine",
-da je u navedenom članku ispod naslova objavljena fotografija staklenke krastavaca branda G. uz koju stoji tekst u kojem se navodi "u staklenki su krastavci iz Vijetnama. U želji da što više zarade pojedini veletrgovci uvoze polu prerađevine, najčešće iz Indije i Vijetnama. U Hrvatsku stižu u bačvama, konzervirani vinobranom koji nije opasan ....",
-da su tuženi pravovremeno od tuženika, kao glavnog urednika navedenih tiskanih i elektroničkih izdanja, zatražili ispravak navedene informacije, i
-da je tuženik, kao glavni urednik, odbio navedeni zahtjev za objavu ispravka, nakon čega su tužitelji pravovremeno podnijeli predmetnu tužbu.
U postupku pred prvostupanjskim sudom bilo je sporno, a to je i u ovom žalbenom stadiju postupka, pitanje aktivne legitimacije tužitelja, da li su ispunjene pretpostavke za tražiti ispravak navedene nesporne informacije, istinitost informacija iznesenih u spornom članku te je li zahtjev za objavom ispravka iz tužbe istovjetan zahtjevu za ispravak podnesenom glavnom uredniku.
Sud prvog stupnja pobijanom presudom u cijelosti je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev, i to nakon što je utvrdio:
-da je tekst samog zahtjeva iz tužbe za ispravak informacije identičan zahtjevu za objavom ispravka podnesenim glavnom uredniku,
-da zahtjev za ispravkom informacije nije niti duži od same informacije niti se odnosi na klevetničke ili uvredljive navode da bi se glavni urednik mogao osloboditi obveze ispravka,
-da predmetni zahtjev sadržajno predstavlja zahtjev za ispravak jer mu je svrha da se iznesene dezinformacije isprave i time zaštite prava i interesi tužitelja – njime se negiraju i dopunjuju neistinite informacije (da se krastavci ne uvoze u bačvama nego u staklenkama, da se krastavci uvoze kao svježi, a ne kao polu prerađevine),
-da tuženik nije dokazao da bi objavljena informacija bila istinita, niti je prije njene objave na bilo koji način provjeravao njenu istinitost,
-da objavljena informacije, obzirom da se nalazi uz fotografiju krastavaca G., prosječnom čitatelju nameće zaključak da se ista odnosi upravo na proizvod sa fotografije i da su stoga informacijama iz članka povrijeđena prava i interesi tužitelja, odnosno da su mu naškodile kod kupaca i poslovnih partnera.
Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja postavljeni tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim, a pri tome se poziva na primjenu materijalnog prava iz odredbi Zakona o medijima (NN broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM), i to iz čl.40.st.1. i st.4., čl.41.st.1., čl.42., čl.46. i čl.48. navedenog zakona, kojim odredbama je regulirana obveza glavnog urednika objaviti ispravak objavljene informacije na zahtjev osobe kojoj su njenom objavom povrijeđena neka prava ili interesi.
Tuženik u žalbi prije svega ukazuje na postojanje bitnih povreda postupka, no to žalbene tvrdnje ne mog use prihvatiti. Naime, neosnovane su žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz odredbi čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži po svemu jasne i međusobno neproturječne razloge za sve važne činjenice – pa tako i za utvrđenje suda da se zahtjev tužbe za ispravak po svome sadržaju ne razlikuje od zahtjeva za ispravak upućenog glavnom uredniku, a ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da pobijana presuda nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće na valjan način ispitati.
Tuženik u žalbi ističe da tuženiku kao glavnom uredniku nije bio dostavljen zahtjev za ispravak primjenom pravila o osobnoj dostavi, zbog čega je predmetnu tužbu trebalo odbaciti, a kada sud to nije učinio da je učinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.14. ZPP-a. Navedena žalbena tvrdnja, da tuženiku nije osobno dostavljen zahtjev za ispravak informacije predstavlja novu činjenicu, jer ista nije isticana u postupku pred prvostupanjskim sudom, a u smislu odredbe čl.352.st.1. ZPP-a iznošenje novih činjenica u žalbi nije dopušteno osim u koliko se njima ukazuje na postojanje bitnih povreda postupka. Iznošenjem navedene činjenice tuženik i ukazuje na postojanje bitne povrede postupka iz naprijed navedene odredbe – a ta povreda postupka postoji kada prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti. Međutim, okolnost da zahtjev za ispravak informacije nije uručen glavnom uredniku primjenom pravila o osobnoj dostavi ne predstavlja razlog za odbacivanje tužbe zbog neprovedenog postupka mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, već je to okolnost koja čini postavljeni tužbeni zahtjev za ispravak neosnovanim zbog čega se takav zahtjev odbija. Prema tome, kako je riječ o novoj činjenici, ali ne onoj koja ukazuje na počinjenje bitne povrede postupka već na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, navedenu žalbenu tvrdnju ovaj sud drugog stupnja nije uzeo u razmatranje.
Ovaj sud drugog stupnja nije uzeo u razmatranje ni one žalbene tvrdnje u kojima tuženik ukazuje na manjkavosti u zastupanju II-tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, čime je ukazivano na postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.8. ZPP-a. To stoga što, u skladu sa odredbom čl.354.st.3. ZPP-a, zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Dakle, u skladu sa naprijed navedenom odredbom tuženik nije ovlašten ukazivati na postojanje navedene bitne povrede.
U provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom, a ni prilikom donošenja pobijane presude, nije učinjena ni bilo koja druga bitna povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.365.st.2. ZPP-a.
Međutim osnovane su žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
Naime, odredbom čl.7. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (st.1.), i da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno (st.2.). Odredbom čl.219.st.1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Konačno, odredbom čl.299. ZPP-a je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st.1.), da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st.2.) i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka da sud neće uzeti u obzir (st.3.).
Odredbom čl.40.st.1. ZM je propisano svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Odredbom čl.48.st.3. ZM je pak propisano da u sporovima radi objave ispravka da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka.
Teret dokaza za činjenice iz navedene odredbe čl.40.st.1. ZM – da je objavom informacije povrijeđeno neko pravo ili interes osobe koja traži ispravak je na tužitelju, što znači da je tužitelj bio dužan već u tužbi, a najkasnije na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, iznijeti činjenice iz kojih proizlazi koje je to njegovo pravo ili interes povrijeđen objavom informacije čiji ispravak zahtjeva, obrazložiti u čemu se ogleda ta povreda te na koji način se manifestira, i naravno za te tvrdnje predložiti konkretne dokaze, a iz spisa predmeta izvjesno proizlazi da tužitelj to nije učinio. Dakle, za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za ispravak informacije nije dostatna ocjena suda da li je neka konkretna informacija po svojoj prirodi takva da je mogla povrijediti neko pravo ili interes onog tko traži njen ispravak, već je ta osoba dužna dokazati konkretnu povredu toga prava ili interesa.
Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj u podnesenoj tužbi (list 1-3), navodi sadržaj objavljene informacije, tko ju je, kada i gdje objavio, navodi da su te informacije neistinite te zbog čega su neistinite, navode tko su tužitelji – da su oni nositelj branda i zaštitnog znaka G. proizvoda te ekskluzivni uvoznik konzervirane hrane navedenog branda. Međutim, tužitelji u tužbi ništa ne navode koje pravo ili interes (da su pretrpjeli neimovinsku štetu – zbog povreda prava na ugled, na dobar glas, na ime ili tvrtku, ili da su uslijed objave informacije pretrpjeli imovinsku štetu) im je povrijeđen objavom navedene informacije te na koji se je način to u konkretnom slučaju manifestiralo, niti su na navedene okolnosti predložili izvođenje bilo kakvog dokaza. To tužitelji nisu učinili ni u svojem pismenom očitovanju (list 114-116) na tuženikov odgovor na tužbu, ali ni na održanim pripremnim ročištima (list 113, 117) do zaključenja prethodnog postupka. Naveden činjenice tužitelji nisu iznijeli niti nakon zaključenja prethodnog postupka, osim što je zakonski zastupnik I-tužitelja u svojem stranačkom iskazu govorio (list 129) o tome da je nakon objave informacije bilo poziva od strane poslovnih partnera te upita o navedenom (njihovim krastavcima), da do povlačenja njihovih proizvoda iz prodaje nije došlo ali da je u jednom momentu došlo do manjeg pada prodaje krastavaca – a koje tvrdnje nisu tijekom postupka ničime potkrepljene.
Imajući u vidu naprijed navedeno sud prvog stupnja prihvaćajući tužbeni zahtjev zaključuje da su predmetne informacije, čiji ispravak se zahtjeva, prouzročile povredu prava i interesa tužitelja – s tim da pri izvođenju toga zaključka polazi isključivo od njihove prirode (karaktera) te ničime potkrijepljenih tvrdnji zakonskog zastupnika I-tužitelja, a ne od konkretnih stvarno iznesenih i tijekom postupka dokazanih činjenica, jer iste tužitelj tijekom postupka nije ni iznio niti obrazložio, niti je za njihovo utvrđenje predlagao izvođenje bilo kakvog dokaza. Navedeno je imalo za posljedicu da je sud prvog stupnja, donošenjem pobijane presude, pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.40.st.1. i čl.48.st.3. ZM, jer je uz pravilnu primjenu navedenih odredbi na utvrđene činjenice tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.
Zbog navedenog je, temeljem odredbe čl.373.t.3. ZPP-a, uvažena žalba tuženika kao osnovanu i preinačena pobijana prvostupanjska presuda odbijanjem postavljenog tužbenog zahtjeva.
Budući da je uvažavanjem žalbe tuženika preinačena prvostupanjska presuda, to je onda valjalo, temeljem odredbe čl.166.st.2. ZPP-a, odlučiti i o troškovima parničnog postupka.
Kako je uslijed odbijanja tužbenog zahtjeva tuženik u cijelosti uspio u sporu, to su onda tužitelji, u skladu sa odredbom čl.154.st.1. ZPP-a, dužni tuženiku naknaditi cjelokupni parnični trošak koji je bio potreban za vođenje predmetne parnice. Navedeni trošak odmjeren temeljem odredbe čl.155. ZPP-a prema vrijednosti (50.000,00 kuna) predmeta spora te uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 112/12 – dalje: Odvjetnička tarifa) iznosi ukupno 9.125,00 kuna. Taj se trošak sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika – i to troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna u skladu sa Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife, troška zastupanja na ukupno četiri ročišta u iznosu od po 1.000,00 kuna za svako u skladu sa Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife, od troška obračunatog PDV-a na navedene radnje zastupanja u iznosu od 1.250,00 kuna u skladu sa Tbr.42. Odvjetničke tarife, od troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna (sa uračunatim PDV-om) u skladu sa Tbr.10.t.1. i Tbr.42. Odvjetničke tarife, i od troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.312,50 kuna.
Slijedom naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama III i IV izreke presude.
Bjelovar, 9. svibnja 2019.
Predsjednica vijeća
Marina Parać Garma v.r.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:
Božidar Štefanac