- 1 -              Rev 2026/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2026/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja I. K. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H. O. d.d. iz Z., OIB: … kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. O., I. P. i F. O. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji  tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-69/2015 od 17. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-307/13 od 28. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 8. svibnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-69/2015 od 17. ožujka 2016. u dijelu pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-307/13 od 28. kolovoza 2014. u dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos 31.887,86 kn od 5. srpnja 2013. do 27. kolovoza 2014. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos 31.887,86 kn tekuće i za razdoblje od 5. srpnja 2013. do 27. kolovoza 2014. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

 

II. Djelomično se odbija revizija tužitelja kao neosnovana u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos 31.887,86 kn tekuće od 10. ožujka 2013. do 4. srpnja 2013.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od ukupno 31.887,86 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku od presuđenja pa do isplate, dok se za više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 11.015,00  kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana prvostupanjske presude pa do isplate.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-307/13 od 28. kolovoza 2014. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za više zatražene kamate.

 

              II. Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija žalba tuženika te se odluka o trošku sadržana u točki II. pobijane presude:

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa 6.567,00 kuna do iznosa 7.592,00 kuna ( za iznos 1.025,00 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa 7.592,00 kuna do iznosa 11.015,00 kuna ( za iznos 3.423,00 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama, te su u tom pobijanom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu 609,26 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se dosudi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos glavnice tekuće počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana utuženja.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Tužitelj je u reviziji postavio sljedeće pravno pitanje:

 

„Pripada li oštećeniku-tužitelju zakonske zatezne kamate na utvrđenu visinu štete od dana presuđenja ili od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 1086. u svezi sa čl. 29. ZOO, te odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09 i 75/09)?“

 

Kao razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja revident se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-251/08-2 od 17. lipnja 2008., te na odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1052/2014 od 12. listopada 2015., Gžnš-109/15 od 9. prosinca 2015. i Gž-151/15 od 15. veljače 2016. navodeći da je shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci u suprotnosti s pravnih shvaćanjem izraženim u naprijed navedenim odlukama drugih drugostupanjskih sudova.

 

Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete nastale na vozilu tužitelja.

 

Dakle, u revizijskom stupnju postupka sporno je teku li zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju u mirnom postupku ili od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

 

- da je 9. veljače 2013. došlo do predmetne prometne nezgode, za koju nezgodu je isključivo kriv osiguranik tuženika,

- da je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet V. U. utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, a da visina štete iznosi ukupno 63.387,86 kn,

- da je tuženik 19. ožujka 2013. isplatio tužitelju na ime imovinske štete na vozilu tužitelja iznos 31.500,00 kn.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa naknade imovinske štete u iznosu 31.887,86 kn pozivom na odredbe čl. 1085., čl. 1090. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos tekućih od presuđenja do isplate pozivom na odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO.

 

Međutim, ocjenjujući da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, te s obzirom da tužitelj nije popravio vozilo niti dostavio račun za tu štetu, sudovi su zaključili da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tekuće od 10. ožujka 2013. (za koji dan tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta), već da tužitelju sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO na navedeni iznos pripadaju zatezne kamate s početkom tijeka od dana donošenja prvostupanjske presude. Zbog toga su za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude sudovi odbili kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos.

 

Navedeno shvaćanje u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017. i dr., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Dakle, tužitelju bi sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pripadalo pravo na isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Međutim, tužitelj je tužbenim zahtjevom preciziranim tijekom postupka potraživao na zatraženi iznos imovinske štete zatezne kamate tekuće od dana 10. ožujka 2013. (list 45 spisa) tvrdeći da mu je tog dana nastala šteta, a isti tijekom postupka nije tvrdio da je tog dana podnio tuženiku odštetni zahtjev, niti je isti tijekom postupka dokazao sukladno odredbama o teretu dokaza iz čl. 7. i čl. 221.a ZPP kada je podnio odštetni zahtjev tuženiku.

 

Tužitelj je u reviziji predložio da mu se zatezne kamate dosude ili od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od podnošenja tužbe.

 

              Slijedom svega navedenog, a odlučujući u skladu s odredbom čl. 2. ZPP u granicama zahtjeva tužitelja, te uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 5. srpnja 2013., ovaj sud je ocijenio da tužitelju na dosuđeni iznos naknade imovinske štete u iznosu 31.887,86 kn pripadaju zatezne kamate tekuće i za razdoblje od 5. srpnja 2013. do 27. kolovoza 2014.

 

Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbi čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. svibnja 2019.