Broj: Kž 656/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. H., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. rujna 2016. broj K-66/16., u sjednici održanoj 15. prosinca 2016.,

p r e s u d i o   j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom P. H. za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. za koje je u točki I. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. za koje je u točki II. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. za koje je u točki III. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, pa se optuženi P. H. za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. travnja 2016. do 21. rujna 2016.

II. Odbija se žalba optuženog P. H. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi P. H. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) te mu je na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. za svako od tih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je optuženik za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. travnja 2016. do 21. rujna 2016.

Na temelju članka 79. stavaka 2., 4. i 6. KZ/11. od optuženog P. H. oduzet je pištolj marke „Češka zbrojovka“ call. 7,65, tvorničkog broja ..., serijskog broja ... s prigušivačem i sedam komada streljiva, koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) naloženo je optuženom P. H. da oštećeniku K. z. d.o.o. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 3.030,00 kuna zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od dana pravomoćnosti presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od čega je već na pologu 2.480,00 kuna te da oštećeniku H. o. - H. o. k. d.d. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 35.001,00 kunu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana pravomoćnosti presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 4.801,00 kunu te paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači te optuženog osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju“.

Protiv presude se žali i optuženi P. H. po branitelju M. K., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom „da Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ukine ili preinači pobijanu presudu u pogledu visine kazne, a sve u pravcu žalbenih navoda“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik smatra da su u odnosu na optuženika olakotne okolnosti precijenjene i da iste ne opravdavaju ublažavanje kazne svođenjem visine kazne na jednu trećinu posebnog zakonskog minimuma za svako djelo razbojništva, što je neopravdano utjecalo na izricanje jedinstvene kazne za tri teška kaznena djela u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, dakle, za čitavih šest mjeseci ispod posebnog zakonskog minimuma za jedno kazneno djelo razbojništva.

Nasuprot tome, optuženik smatra da mu nisu dostatno cijenjene sve pravilno utvrđene olakotne okolnosti, koje prema njegovom stanovištu opravdavaju još blaže kažnjavanje.

Ispitujući u povodu žalbi stranaka osnovanost odluke o kazni, ovaj je sud ocijenio da je u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud prevelik značaj dao pravilno utvrđenim olakotnim okolnostima, dok nije dostatno cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika pa mu je za kaznena djela zbog kojih ga je proglasio krivim utvrdio preniske pojedinačne kazne, što je za posljedicu imalo i preblagu jedinstvenu kaznu.

Naime, i prema ocjeni ovog suda, optuženikovo priznanje počinjenja sva tri kaznena djela, iako je to priznanje uslijedilo tek nakon što je potvrđena optužnica, imajući pritom na umu i iskazano kajanje zbog počinjenja istih, svijest o nužnosti naknade štete, kao i teške uvjete u kojima optuženik živi, opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma za kazneno djelo razbojništva. No, vodeći računa o optuženikovoj iskazanoj upornosti prilikom počinjenja djela koja se očituje u tome da je on u kratkom vremenskom razdoblju počinio čak tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., pri čemu je prilikom počinjenja zadnjeg od tih djela u cijevi pištolja pronađeno streljivo, kao i na njegovu raniju osuđivanost zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11., pri čemu ova djela čini u roku provjeravanja iz presude za to djelo, na što sve pravilno upire državni odvjetnik u svojoj žalbi, ocjena je ovog suda da sve te okolnosti ne opravdavaju ublažavanje kazne do najniže moguće za svako pojedino djelo, nego je ipak optuženiku nužno za svako djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. utvrditi nešto višu pojedinačnu kaznu, a posljedično tome i višu jedinstvenu kaznu. Stoga je, imajući na umu stupanj kaznene odgovornosti kod optuženika, težinu i brojnost počinjenih kaznenih djela, jačinu ugrožavanje i povrede zaštićenog dobra, upornost optuženika u protupravnom postupanju te njegovu dosadašnju osuđivanost i njegovu ličnosti, trebalo optuženom P. H. za svako od djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11. utvrditi pojedinačne kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te ga za ta djela, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Naime, ocjena je ovog suda da upravo ovako utvrđene pojedinačne kazne, kao i jedinstvena kazna u trajanju od četiri godine mogu utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena jedinstvena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

Slijedom navedenog, u odnosu na odluku o kazni prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je optuženik zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., nakon prethodno utvrđenih pojedinačnih kazni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, zbog čega nije mogla biti prihvaćena optuženikova žalba zbog odluke o kazni.

Iako se optuženik u svojoj žalbi ne žali zbog odluke o oduzimanju pištolja, sukladno članku 478. ZKP/08. ispitana je i osnovanost te odluke pa je ocijenjeno da je prvostupanjski sud pravilno od optuženika na temelju članka 79. stavaka 2., 4. i 6. KZ/11. oduzeo pištolj koji je bio namijenjen za počinjenje kaznenog djela, s obzirom na to da postoji opasnost da se on ponovno uporabi za počinjenje kaznenog djela. Pravilno je određeno i njegovo uništenje.

Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, pri čemu ovu žalbenu osnovu samo uvodno ističe, ne obrazlažući je. Međutim, njegova je žalba neosnovana i u ovom dijelu jer je prvostupanjski sud pravilno naložio optuženiku na naknadi troškove postupka u iznosu 4.801,00 kunu te paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna, sve sukladno članku 148. stavku 1. ZKP/08. Naime, citiranom je odredbom propisano da će sud, kad okrivljenika proglasi krivim, u presudi mu naložiti da podmiri troškove kaznenog, što je pobijanom presudom i učinjeno. Pri tome se optuženik upućuje na odredbu članka 148. stavka 6. ZKP/08., prema kojoj, ako je imovinsko stanje osuđenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može, na obrazloženi zahtjev osuđenika, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova.

Budući da je žalba državnog odvjetnika osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana, kao i da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti, a žalbu optuženog P. H. odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. prosinca 2016.