Broj: Kž 590/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika B. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika B. G. i K. Š. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 27. rujna 2016. broj kov-7/16-178, u sjednici održanoj 15. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Žalbe okr. B. G. i okr. K. Š. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 351. st. 1. u vezi čl. 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), odbijen je prijedlog okrivljenika za izdvajanje zapisnika o ispitivanju svjedoka T. P. od 13. travnja 2016. (list 281-283 spisa) te zapisnika o ispitivanju svjedoka D. R. od 09. svibnja 2016. (list 317-319 spisa), kao nezakonitih dokaza, u tijeku postupka koji se pred optužnim vijećem vodi protiv okr. B. G. i okr. K. Š. zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. i dr. KZ/11.

              Protiv tog rješenja žali se okr. B. G. po svom branitelju M. M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se "pobijano rješenja ukine".

Žalbu podnosi i okr. K. Š. po svom branitelju D. M., odvjetniku iz V. G., "zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i izdvoje sporni dokazi iz spisa predmeta, a podredno da se to rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Žalbi je priložena preslika podneska okrivljenika od 23. ožujka 2016. te preslika dopisa suca istrage Županijskog suda u  Velikoj Gorici od 20. svibnja 2016.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema zakonskih uvjeta za izdvajanje predloženih dokaza iz spisa predmeta kao nezakonitih u smislu čl. 10. st. 2. ZKP/08. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud naveo jasne i razumljive razloge pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 istaknuta u žalbi okr. B. G.

Zapisnici o ispitivanju svjedoka tijekom državnoodvjetničke istrage zakoniti su dokazi, neovisno o tome što je dokazna radnja provedena bez obavještavanja odnosno nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja.

Suprotno tvrdnji žalbe, ne radi se ovdje o situaciji kakvu ima u vidu odredba čl. 234. st. 1. i 3. ZKP/08 koja bi obvezivala državnog odvjetnika da, prije provođenja dokazne radnje, o tome obavijesti okrivljenika i branitelja koji je predložio provođenje te radnje. Naime, prema obrazloženju pravomoćnog rješenja o provođenju istrage od 22. veljače 2016., državni odvjetnik je, između ostalih, odlučio tijekom istrage ispitati i svjedoke T. P. te D. R. na okolnosti kritičnog događaja. O tome su okrivljenici i njihovi branitelji bili obaviješteni primitkom rješenja o provođenju istrage, a u svakom slučaju su za to znali prije podnošenja prijedloga za provođenje dokazne radnje ispitivanja istih svjedoka. Budući da prijedlogom branitelja za provođenje dokaznih radnji ispitivanja imenovanih svjedoka od 24. ožujka 2016. isti nisu bili predloženi na neke nove, drugačije okolnosti, to se ne radi o dokazima obrane na koje treba primijeniti odredbe čl. 234. ZKP/08.

S tim u vezi, sudac istrage je s pravom odbio naložiti državnom odvjetniku provođenje tih dokaznih radnji, neovisno o kvaliteti razloga navedenih u dopisu od 20. svibnja 2016. godine.

Međutim, sve kada bi, u smislu čl. 234. st. 3. ZKP/08, i bila povrijeđena obveza državnog odvjetnika da obavijesti okrivljenika i branitelja o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka (što nije slučaj), još uvijek se ne bi radilo o povredi konfrontacijskog prava, kao sastavnici načela prava na pravično suđenje. Naime, pravo okrivljenika da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe ostvaruje se u punoj mjeri tijekom rasprave pred sudom, ali ne nužno u fazi istrage, kada nastavak kaznenog postupka uopće nije izvjestan.

Budući da će svjedoci T. P. i D. R., ukoliko optužnica bude potvrđena, ponovno biti neposredno ispitani tijekom kontradiktorne rasprave kada okrivljenicima nedvojbeno treba osigurati sva prava obrane, između ostalog, i pravo da ispituju svjedoke optužbe te da im se pod istim uvjetima kao i optužbi omogući pozivanje i ispitivanje svjedoka obrane, to je zahtjev za izdvajanje spornih zapisnika o ispitivanju svjedoka tijekom državnoodvjetničke istrage neosnovan. U svakom slučaju, dokazi prikupljeni od strane državnog odvjetnika tijekom istrage biti će podvrgnuti strogoj ocjeni vjerodostojnosti te se, bez neposrednog ispitivanja tih svjedoka na raspravi i omogućavanja obrani da iskoristi pravo na postavljanje pitanja, na takvim dokazima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, kako nalaže odredba čl. 431. st. 2. ZKP/08.

Kako se niti ostalim navodima žalbe osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, a ispitivanjem pobijane odluke nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. prosinca 2016.