- 1 -              Rev 2260/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2260/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d., OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2875/11-2 od 14. listopada 2014., kojom je u pobijanom dijelu preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5159/08 od 29. studenoga 2010., u sjednici održanoj 7. svibnja 2019.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Prihvaća se revizija tužitelja preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2875/11-2 od 14. listopada 2014. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u zagrebu broj Pn-5169/08 od 29. studenoga 2010. u pobijanom dijelu u toč. I. i II. izreke.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti 37.020,00 kn i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 6.671,90 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke); tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti i iznos od 6.641,40 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 8.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je u pobijanom dijelu (toč. I. i II. izreke) preinačena prvostupanjska presuda te su zahtjevi prihvaćeni u tim dijelovima prvostupanjske presude odbijeni. Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku naknadi trošak prvostupanjskog i žalbenog postupka.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

              Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale u štetnom događaju od 16. rujna 2007., koji zahtjev tužitelj temelji na odgovornosti tuženika kao osiguratelja iz ugovora sklopljenog sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05 –dalje: ZOOUP).

 

Prvostupanjski sud prihvatio je djelomično tužbeni zahtjev prethodno otklonivši prigovor tuženika da se štetni događaj nije zbio na prometnoj površini.

 

Drugostupanjski sud je, kako to navodi, koristeći ovlaštenje iz čl. 373. toč. 2. ZPP zaključio da se štetni događaj nije zbio na prometnoj površini već na travnatom dvorištu tužitelja. Stoga je izrazivši shvaćanje da se travnato dvorište, sukladno odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05 i 36/09), ne može smatrati površinom na kojoj se odvija promet, slijedom čega šteta koja je nastala na tom prostoru nije šteta koja je pokrivena ugovorom o osiguranju, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Tužitelj smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni  naznačuje pitanje:

 

"Da li s obzirom da se štetni događaj dogodio 20. svibnja 2008. godine u gornjem predmetu ima mjesta primjene odredbe koja je stupila na snagu 31. ožujka 2009. godine, odnosno godinu i dva mjeseca nakon štetnog događaja, obzirom se primjenom odredbe koja u vrijeme štetnog događaja nije bila na snazi neosnovano drugostupanjskom odlukom preinačava zakonita prvostupanjska presuda na način da se odbija tužbeni zahtjev navodeći da šteta nije pokrivena ugovorom o osiguranju jer se travnato dvorište ne može smatrati površinom na kojoj se odvija promet sukladno čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?".

 

Obrazlažući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, a i na shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev-1435/2010 od 19. prosinca 2012., s kojim shvaćanjem shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi da nije podudarno.

 

U navedenoj odluci, a s obzirom na činjenicu da se štetni događaj zbio u vrijeme važenja Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a prije nego je donesen Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu  ("Narodne novine" 36/09 – dalje: ZIDZOOUP), izraženo je shvaćanje da je u tim okolnostima obveza osiguratelja bila naknaditi štetu nastalu uporabom motornog vozila neovisno o tome je li ona nastala na prometnoj površini ili ne. Izraženo je i shvaćanje da s obzirom na činjenicu da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 36/09), kojim je člankom 6. u članku 22. iza stavka 2. dodan stavak 3., kojim je odgovornost osiguratelja sužena samo na štete nastale na prometnim površinama, a koji je stupio na snagu 31. ožujka 2009., da se navedena izmjena ZOOUP ne odnosi na konkretan slučaj.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud primijenivši na konkretnu situaciju odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05 i 36/09), a koja odredba nije bila na snazi u vrijeme štetnog događaja izrazili shvaćanje suprotno ovosudnoj odluci broj Rev - 1435/2010 i pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci.

 

Tužitelj je u cijelosti uspio ss revizijom te mu je dosuđen trošak revizije zahtijevan sukladno odredbi Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12).

 

Zagreb, 7. svibnja 2019.