Broj: Kž 604/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. K. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbi okr. K. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2016. broj Kov-18/16, u sjednici održanoj 20. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okr. K. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu odbijen je prijedlog okr. K. D. da se iz  spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka N. V., V. B., M. K., Lj. O., G. L., Đ. E. i M. M.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. K. D. putem braniteljice J. S., odvjetnice iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači izdvajanjem zapisnika o iskazima svjedoka kao nezakonitih dokaza ili da se ukine i predmet vrati optužnom vijeću na ponovnu odluku.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba okr. K. D. nije osnovana.

Pobijajući ispravnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja okrivljenik smatra  pogrešnim zaključak suda kako se „za navedene svjedoke koji su ispitani tijekom prethodnog postupka od strane ovlaštenog tužitelja-ŽDO Z., a radi se o svjedocima koje nije predložio okrivljenik, odnosno njegova braniteljica , ne primjenjuje odredba čl. 234. st. 1. i 2. ZKP/08.“ Po mišljenju žalitelja odredbe čl. 283. do 300. ZKP/08 „ne sadrže nikakve ograde oko toga da okrivljenik i branitelj budu obaviješteni odnosno pozvani da sudjeluju u izvršenju te dokazne radnje“. Osim upiranja na okrivljenikova prava u kaznenom postupku propisana u čl. 64. ZKP/08 ističe da „pravo na ispitivanje svjedoka optužbe ulazi u supstrat prava okrivljenika na dobru obranu i temeljem članka 29. Ustava Republike Hrvatske, te članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to pravo okrivljeni niti njegov branitelj tijekom postupka nisu imali, proizlazi da su prekršene ustavne i konvencijske odredbe kojima se štiti međunarodnim pravom zajamčeno pravo obrane“ te da „takvo zajamčeno pravo obrane… predstavlja garanciju za sve faze postupka“. Stoga su, prema stavu žalbe, predmetni dokazi nezakoniti u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08.

Suprotno žalbenim navodima pravilno je i zakonito sud prvog stupnja odbio prijedlog okrivljenika za izdvajanje zapisnika o iskazima svjedoka koji su ispitani po državnom odvjetniku.

Nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da su navedeni svjedoci ispitani od strane državnog odvjetnika u fazi provođenja istrage, da se radi o svjedocima koje je ovlašteni tužitelj pozvao i ispitao na vlastitu inicijativu, dakle da se ne radi o svjedocima čije ispitivanje je predložio okrivljenik, što se ni žalbom ne osporava, osnovano je zaključio da se na ispitivanje ovih svjedoka ne primjenjuju odredbe čl. 234. st. 1. i 2. ZKP/08, koji stav je izražen i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-Us-148/15, I Kž-Us-59/16, I Kž-Us 145/16).

U odnosu na ključnu postavku obrane, odnosno sada žalbe, da su sporni iskazi svjedoka pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane (čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08) utemeljena je argumentacija prvostupanjskog suda da se okrivljenikovo pravo na ispitivanje svjedoka optužbe ima ostvariti na raspravi. Ovo stoga što u prethodnom postupku, zbog njegova karaktera i svrhe, nije moguće postići ravnotežu i jednakost stranaka pri sudjelovanja u pojedinim procesnim radnjama.  Međutim, postupak pred sudom, zbog svoje kontradiktornosti, neposrednosti i usmenosti ustanovljen je na način da osigura pravičnost suđenja, a time i poštivanje prava obrane odraženo kroz načelo jednakosti oružja i konfrontacijsko načelo. Stoga se ocjena o povredi prava obrane povredom načela jednakosti oružja i konfrontacijskog načela ne može ograničiti samo na fazu prethodnog postupka već na postupak u cjelini. Ovo tim više imaju li se u vidu odredbe čl. 411. st. 4. i čl. 431. st. 2. ZKP/08.

Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima okr. K. D. nije osporena pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. prosinca 2016.