Broj: Kž 620/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika D. Y. F., zbog kaznenog djela iz članka 159. stavka 4. Kaznenog zakona Ruske Federacije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. listopada 2016. broj Kv-I-51/2016., u sjednici održanoj 20. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba izručenika D. Y. F., ukida se prvostupanjsko rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca D. Y. F. Ruskoj Federaciji zbog kaznenog djela iz članka 159. stavka 4. Kaznenog zakona Ruske Federacije.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik D. Y. F. po branitelju J. F., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se odbije zahtjev za izručenje, podredno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi tom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. Zakona o kaznenom postupka („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je izručenik kada tvrdi da se u izreci prvostupanjskog rješenja ne navodi iz kojeg razloga se utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje, a da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je izreka tog rješenja nerazumljiva.

Naime, u pobijanom rješenju u izreci se samo navodi da je utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje D. Y. F. Ruskoj Federaciji zbog kaznenog djela iz članka 159. stavka 4. Kaznenog zakona Ruske Federacije.

No, iz takve izreke nije vidljivo radi li se o izručenju radi izvršenja kazne zatvora ili o izručenju radi kaznenog progona ili o oboje. Naime, kada se utvrdi da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, tada se u izreci rješenja mora jasno i nedvosmisleno naznačiti nalazi li sud da su ispunjene pretpostavke za izručenje radi vođenja kaznenog postupka i kojeg ili radi izvršenja kazne i koje. Pri tome izreka takvog rješenja mora sadržavati i nedvosmisleno određenje ako se radi o vođenju kaznenog postupka, o kojem kaznenom postupku se radi, zbog kojeg kaznenog djela i u povodu kojeg optužnog akta ovlaštenog tužitelja, odnosno ako se radi o utvrđenju da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika radi izvršenja kazne zatvora, o kojoj kazni se radi, u kojem trajanju i kojom sudskom odlukom i zbog kojeg kaznenog djela je ona izrečena.

Nadalje, iz takve izreke u kojoj nisu navedeni ni osobni podaci izručenika nije jasno je li to upravo ona osoba čije se izručenje traži, a o tome nema razloga ni u obrazloženju rješenja. Stoga je u pravu izručenik kada upire da je i u tom dijelu izreka nerazumljiva, a da pobijano rješenje ne sadrži razloge o utvrđenju istovjetnosti osobe čije se izručenje traži, kao jedne od zakonskih pretpostavki iz članka 35. stavka 1. točke 6. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO).

Osim toga, a što s pravom ističe izručenik u žalbi, prvostupanjski sud samo paušalno navodi da za navedeno kazneno djelo nije nastupila zastara gonjenja i da nije nastupila zastara izvršenja kazne, ne dajući niti jedan razlog o tome na koji način zaključuje da je ispunjena navedena zakonska pretpostavka propisana člankom 35. stavkom 1. točkom 4. ZOMPO.

Prema tome, na opisani način ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva, dok obrazloženje tog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu izručenika, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet uputiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, imajući na umu nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem, donijeti novu i zakonitu odluku, u kojoj će u izreci na jasan i nedvosmislen način naznačiti za što su utvrđene ili nisu utvrđene zakonske pretpostavke za izručenje te sukladno tome donijeti rješenje kojim će utvrditi da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje ili će odbiti zamolbu za izručenje. Potom će sukladno tim utvrđenjima, kroz jasnu i razumljivu izreku koja sadrži sve potrebne podatke za utvrđenje istovjetnosti izručenika te svrhe izručenja, jasno i određeno obrazložiti svoju odluku, dajući razloge po pitanju pozitivnih tako i negativnih zakonskih pretpostavki za izručenje. Svakako će prilikom donošenja nove i zakonite odluke voditi računa i o tome da se u konkretnom slučaju radi o osobi koja je ruski državljanin, pa će shodno tome primijeniti i odredbu članka 8. ZKP/08.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. prosinca 2016.