Broj: Kž 660/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 2. svibnja 2016. broj K-22/15-62 ispravljene rješenjem od 2. studenog 2016. broj K-22/15-61, u sjednici održanoj 21. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog S. M., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed oluke pod točkom I. žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda optuženi S. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. za koje je, na temelju tog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest godina (pravilno bi bilo: za koje mu je, na temelju tog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju šest godina), na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda izrečena optuženiku presudom Općinskog suda u Osijeku od 23. travnja 2013. broj K-218/14-2 pa mu je uzeta utvrđenom kazna zatvora u trajanju šest mjeseci te je optuženi S. M., na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11. (pravilno bi bilo: i u vezi s člankom 51. stavkom 2. KZ/11.), osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i tri mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru od 3. siječnja 2015. pa dalje.

Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog S. M. oduzeta je metalna cijev dužine 68 cm, promjera 3 cm.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenici su upućeni na parnicu.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. ZKP/08. optuženom S. M. naloženo je da podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu tog troška u iznosu 1.000,00 kuna i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu 17.187,50 kuna.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi S. M..

Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presuda „preinači na način da opt. S. M. za kazneno djelo za koje je proglašen krivim (…) izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, a onda i da mu jedinstvenu kaznu izrekne u duljem trajanju“.

Optuženi S. M. žali se po braniteljici, odvjetnici S. P., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene KZ-a i odluke o kaznenoj sankciji“, a predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu ukine i predmet vrati I-stupanjskom sudu na ponovni postupak“.

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, žalbu opt. S. M. odbije kao neosnovanu“.

Optuženi S. M. je po braniteljici, odvjetnici S. P., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetniku u kojem predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske tu žalbu „kao neosnovanu odbije“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske je našao da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega su žalbe državnog odvjetnika i optuženog S. M. bespredmetne.

Naime, pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnoj činjenici – obliku krivnje kojim je optuženi S. M. počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. zbog kojega je proglašen krivim.

Prema odredbi članka 23. KZ/11. (sastojci krivnje), kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

Prvostupanjski sud, obrazlažući zaključak da je optuženik kriv zbog počinjenja navedenog kaznenog djela, u 5. odlomku na 11. stranici pisane presude iznosi samo razloge zbog kojih nalazi utvrđenim da je optuženi S. M. bio ubrojiv (i to smanjeno ubrojiv) te da je bio svjestan protupravnosti.

Prema činjeničnom opisu radnje kaznenog djela sadržanom u izreci pobijane presude, optuženi M. je predmetne zgode J. P. „metalnom cijevi (…) zadao više udaraca po glavi“, postupajući pritom „u nakani da ovog liši života“, iz čega bi proizlazilo da je optuženi S. M. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. s izravnom namjerom, i to s oblikom te namjere koji se u pravnoj teoriji naziva izravnom namjerom prvog stupnja.

Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge utvrđenja postojanja takvog optuženikovog oblika krivnje koji je odlučna činjenica za zaključivanje o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti, a takva obveza suda jasno proizlazi i iz odredbe članka 459. stavka 5. ZKP/08. prema kojoj će sud u obrazloženju presude, između ostalog, navesti i „kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika“.

Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. (koju, doduše, optuženi S. M. ističe u svojoj žalbi, ali ne ukazuje upravo na opisani nedostatak te presude), zbog čega je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud ponovno izvesti sve potrebne dokaze, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će, imajući na umu i nedostatke pobijane presude na koje je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, i valjano obrazložiti.

Zagreb, 21. prosinca 2016.