Broj: Kr 54/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu osuđenika M. R., zbog kaznenog djela iz čl. 193. st. 2. Kaznenog zakona i dr. (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Kzm-24/12 od 13. travnja 2015., te Županijskog suda u Splitu br. Kžzd-10/15 od 3. rujna 2015., u sjednici održanoj 22. prosinca 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev os. M. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Kzm-24/12 od 13. travnja 2015., potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Kžzd-10/15 od 3. rujna 2015., osuđen je M. R. zbog kaznenih djela iz čl. 193. st. 2. u vezi čl. 192. st. 1. te čl. 335. st. 1. KZ/97 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci.

Osuđenik je po svom branitelju T. V., odvjetniku iz G., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog razloga u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. te zato "jer je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom", s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08, zahtjev je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Zahtjevom se ističe povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 1. ZKP/08, jer u činjeničnom opisu kaznenog djela bludnih radnji pod toč. 1. izreke pravomoćne presude izostaje sadržaj namjere osuđenika pa djelo, onako kako je opisano, nije kazneno djelo.

Nasuprot tome, činjenični opis kaznenog djela bludnih radnji naveden u izreci pravomoćne presude sadrži sve elemente bića predmetnog kaznenog djela time da namjera počinitelja u smislu izazivanja, održavanja ili pojačavanja vlastite seksualne ugode, ne predstavlja zakonsko obilježje tog kaznenog djela te ga, u smislu čl. 455. st. 2. toč. 1. ZKP/08, ne treba u činjeničnom opisu naznačiti. Oblik krivnje počinitelja, ovdje izravne namjere s kojom se ovo kazneno djelo može počiniti, dostatno je navesti i obrazložiti u razlozima presude, što je u konkretnom slučaju i ostvareno.

Također, nije ostvarena povreda iz č. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 487. st. 1. ZKP/08 time što bi drugostupanjski sud u svojoj odluci propustio odgovoriti na sve žalbene navode koja povreda bi, prema stajalištu osuđenika, mogla utjecati na presudu.

Nasuprot tome, uvidom u drugostupanjsku presudu utvrđeno je da je taj sud dostatno odgovorio na sve žalbene navode koji se sada ponavljaju u zahtjevu. Taj sud je pravilno interpretirao osobnu žalbu osuđenika ocjenjujući da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je argumentirano odbio sve navode u odnosu na oba inkriminirana kaznena djela. Također, izrijekom se osvrnuo na dokazni prijedlog žalbe glede potrebe psihologijskog vještačenja oštećenika V. M., navodeći da je to vještačenje pred prvostupanjskim sudom već provedeno po stalnom sudskom vještaku dr. sc. J. Z. Doduše, propušteno je izrijekom odbiti dokazne prijedloge žalbe za psihologijsko vještačenje majke oštećenika S. M. te provođenje suočenja između osuđenika i oštećenika. Međutim, drugostupanjski je sud argumentirano obrazložio zbog čega smatra da je činjenično stanje dostatno razjašnjeno temeljem drugih izvedenih dokaza i to iskaza kćeri osuđenika D. Q. i udomiteljice oštećenika I. D. Osim toga, ove dokazne prijedloge osuđenik nije isticao tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom niti je za to naveo razloge, čime je postupljeno suprotno čl. 466. st. 4. ZKP/08. Zbog toga činjenica da se drugostupanjski sud nije izrijekom osvrnuo i na ove, nove dokazne prijedloge navedene u žalbi, nije od utjecaja na presudu.

Što se tiče povrede iz čl. 515. st. 1. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08, treba reći da u zahtjevu nisu navedeni razlozi temeljem kojih bi se moglo zaključiti da je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom, niti je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka ovlašten takve povrede utvrđivati po službenoj dužnosti. Stoga se radi o paušalnoj tvrdnji zahtjeva koju nije moguće ispitati niti prihvatiti.

S obzirom da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. prosinca 2016.