Broj: Kž-457/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Nade Marincil, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optužene A. G., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 -dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi privatne tužiteljice R. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-666/13-38 od 6. srpnja 2016., u sjednici održanoj 28. prosinca 2016.

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba privatne tužiteljice R. P., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Općinski sud u Rijeci presudom od 6. srpnja 2016. broj gornji, na temelju čl. 453. t. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) oslobodio je od optužbe opt. A. G. da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

Na temelju čl. 149 st. 3 ZKP/08 privatna tužiteljica R. P. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn te nužne izdatke optuženice i nagradu i nužne izdatke branitelja optuženice o visini kojih troškova će sud sukladno čl. 148 st. 4 ZKP/08 donijeti posebno rješenje. 

              Protiv te presude žali se privatna tužiteljica R. P. putem opunomoćenika iz Z. K. F. i B. L., odvjetnicima iz C., iz „svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica proglasi krivom za kazneno djelo klevete i osudi sukladno zakonu, te podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnijela je optužena A. G. putem branitelja D. B., odvjetnik iz R., s prijedlogom da se žalba privatne tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba je osnovana.

Premda privatna tužiteljica R. P. u uvodu žalbe navodi da se žali „iz svih žalbenih razloga“, sadržajno je riječ o žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žaliteljica je u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Konkretno, privatna tužiteljica u bitnome tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije razmotrio pitanje da li se činjenični navodi iz privatne tužbe podvode pod zakonsko biće kaznenog djela teškog sramoćenja iz čl. 148. KZ/11, te pritom upire na odredbu iz čl. 449. st. 2. ZKP/08 u kojoj je propisano da sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, uz ograničenje da se počinitelja ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret, kakvim žalbenim navodima sadržajno sugerira ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupaka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, koja postoji kada u presudi izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

              Iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženica u trenutku iznošenja inkriminirane izjave znala da je ista neistinita, a kako je riječ o bitnom obilježju kaznenog djela klevete koje joj se stavljalo na teret privatnom tužbom, to je optuženicu oslobodio od optužbe.

              Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda kada privatni tužitelj djelo pravno označi kao klevetu, ali se u postupku ne može dokazati da je počinitelj znao za neistinitost činjenične tvrdnje koja mu se inkriminira privatnom tužbom, sud ne smije samo zbog toga donijeti oslobađajuću presudu, kao što je to u konkretnom slučaju učinio prvostupanjski sud, nego je dužan ispitati da li se činjenični opis djela iz privatne tužbe podvodi pod biće kaznenog djela teškog sramoćenja iz čl. 148. KZ/11. Naime, sukladno čl. 449. st. 2. ZKP/08 u takvim slučajevima (budući kazneno djelo teškog sramoćenja nije teže od kaznenog djela klevete) sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela.

              Naime, kazneno djelo klevete ustvari predstavlja kvalificirani oblik teškog sramoćenja jer je njezino dopunsko obilježje neistinitost činjenične tvrdnje koju počinitelj iznosi i prenosi znajući da je neistinita, dok je za kazneno djelo teškog sramoćenja iz čl. 148. KZ/11 dovoljno da počinitelj pred drugim za nekog iznese ili prenese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovom časti ili ugledu.

Prema tome za postojanje kaznenog djela teškog sramoćenja nije odlučno da li je iznesena ili prenesena činjenična tvrdnja neistinita te da li je počinitelj znao za njezinu neistinitost kao što je to slučaj kod klevete, već je dovoljno da se radi o činjeničnoj tvrdnji koja može škoditi časti ili ugledu druge osobe, s time da u smislu čl. 148. st. 3. i 4. KZ/11 nema kaznenog djela teškog sramoćenja ako počinitelj dokaže istinitost činjenične tvrdnje koju je iznosio ili prenosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je povjerovao u njezinu istinitost, kakvo dokazivanje nije dopušteno ako se činjenične tvrdnje odnose na osobne ili obiteljske prilike.  Bitna razlika između kaznenog djela klevete i kaznenog djela teškog sramoćenja je i u tome što je kod teškog sramoćenja za razliku od klevete moguće isključenje protupravnosti, uz uvjete i pretpostavke propisane u čl. 148.a KZ/11.

Stoga u situaciji kada je u optužbi djelo pravno kvalificirano kao kazneno djelo klevete, sud samo na temelju utvrđenja da nije dokazano da počinitelj nije znao za neistinitost iznesene ili prenesene činjenične tvrdnje, ne može donijeti oslobađajuću presudu, već je, kao što je to prethodno rečeno, dužan ispitati da li se činjenični opis djela može podvesti pod biće kaznenog djela teškog sramoćenja, o čemu međutim u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi, na koji način je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st . 1. t. 11. ZKP/08 koja postoji kada pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Stoga je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 valjalo prihvatiti žalbu privatne tužiteljice te ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze za koje se ukaže potreba, i nakon toga analizom svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrditi sve relevantne činjenice i potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08.

U Varaždinu, 28. prosinca 2016