Broj: Kž-442/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Nade Marincil, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih R. P., Z. H., M. K., V. K. i P. K., radi kaznenih djela iz čl. 190. st. 2.  Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika Z. H. protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-69/16-26 od 11. listopada 2016., u sjednici održanoj 28. prosinca 2016.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenika Z. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Općinski sud u Varaždinu rješenjem od 11. listopada 2016. broj Kov-69/16-26 odbio je prijedlog okr. Z. H. za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza i to izvješća PU Varaždinske, Službe kriminalističke policije br. ORG-49/15 od 16. svibnja 2015. uz službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika; izvješća PU Varaždinske, Službe kriminalističke policije br. ORG-49/15 od 29. srpnja 2015. i od 30. srpnja 2015.; izvješća PU Varaždinske, Službe kriminalističke policije br. ORG-49/15 od 26. svibnja 2015.; izvješća PU Varaždinske, Službe kriminalističke policije br. ORG-49/15 od 20. kolovoza 2015.; sažetaka razgovora na temelju posebnih dokaznih radnji te izvješća PU Varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih  poslova, Odjel za tehniku od 3. rujna 2015.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. Z. H. putem branitelja N. B., odvjetnika iz N. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-450/16 od 9. studenog 2016. isti vratilo.

              Žalba okr. Z. H. nije osnovana.

Okrivljenik Z. H. u žalbi u bitnome tvrdi da se ovdje radi o službenoj zabilješci, sažetku razgovora i izvješćima policije, koja dokumentacija ne predstavlja neposredni rezultat posebnih dokaznih radnji, pa je stoga riječ o nezakonitim dokazima koje je trebalo izdvojiti iz spisa.

U smislu čl. 10. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 -odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom Ustavom, Zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, povredom Ustavom, Zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast i prava na nepovredivost obiteljskog života, te povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08 kao i oni dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

U konkretnom slučaju radi se o izvješćima, službenoj zabilješci te sažetku razgovora, sastavljenim od strane PU Varaždinske, a u kojima dokumentima se između ostalog opisuje i postupanje policijskih službenika te sažeci rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji - mjera nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora te tajnog praćenja osoba (čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP/08), koje posebne dokazne radnje su provedene na temelju obrazloženih rješenja suca istrage Županijskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 2015., 18. svibnja 2015., 7. srpnja 2015., 10. kolovoza 2015. i 19. kolovoza 2015., i čiju zakonitost žalitelj ne dovodi u pitanje.

Prije svega ovaj drugostupanjski sud primjećuje da predmetna policijska izvješća, službena zabilješka i sažetak razgovora u sebi ne sadrže obavijesti koje je policija prikupila od građana, a kakve službene zabilješke se sukladno odredbama ZKP/08 moraju izdvojiti iz spisa, te se na njima ne može temeljiti sudska odluka.

Međutim, potrebno je pojasniti da smisao izdvajanja iz spisa službenih zabilješki i druge dokumentacije koja u sebi sadrži obavijesti koje su policiji dali građani nije u tome što je riječ o nezakonitim dokazima, već u tome što takve službene zabilješke nemaju dokaznu, već samo spoznajnu snagu, tako da se upravo zbog toga na njima ne može temeljiti sudska odluka. Također, valja primijetiti da ZKP/08 ne propisuje obvezu suda da iz spisa izdvoji i drugu dokumentaciju dostavljenu od strane policije o radnjama poduzetim tijekom izvida, koja ne sadrži obavijesti koje su policiji dali građani.

Točno je da se sukladno čl. 333. st. 1. i 2. ZKP/08 samo snimke, isprave i predmeti pribavljeni provedbom posebnih dokaznih radnji mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku, dok se prikriveni istražitelj i pouzdanik mogu ispitati kao svjedoci o sadržaju razgovora koje su vodili s osobama prema kojima je određena posebna dokazna radnja iz čl. 332. st. 1. t. 5.-8. ZKP/08, kao i svim sudionicima kaznenog djela radi čijeg otkrivanja i dokazivanja su te radnje bile određene u kakvom slučaju se njihovi iskazi mogu odrediti kao dokaz u tom postupku.

Stoga je okrivljenik Z. H. u pravu kada u žalbi sugerira da predmetna izvješća, službena zabilješka o postupanju policijskih službenika te sažetak razgovora ne predstavljaju dokaz u ovom postupku.

Međutim, budući navedena dokumentacija u kojoj su između ostalog sadržani podaci i činjenice pribavljeni provođenjem posebnih dokaznih radnji uopće ne predstavlja dokaz, već ima samo spoznajnu snagu, te kako ista ne sadrži u sebi obavijesti koje je policija prikupila od građana, to logikom stvari takvu dokumentaciju nema razloga izdvajati iz spisa kao nezakoniti dokaz.

Naime, svojstvo zakonitosti ili nezakonitosti dokaza može se ispitivati samo kod onih izvora saznanja na temelju kojih se u postupku mogu utvrđivati pravno relevantne činjenice i okolnosti.

Vezano za rezultate posebnih dokaznih radnji već je prethodno navedeno da se kao izvor saznanja o pravno relevantnim činjenicama u postupku mogu koristiti samo snimke, isprave i predmeti pribavljeni provođenjem takvih radnji iz čl. 332. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 te iskazi prikrivenog istražitelja i pouzdanika koji su ispitani kao svjedoci o sadržaju razgovora koje su vodili s osobama prema kojima su određene posebne dokazne radnje, kao i sa svim sudionicima kaznenog djela radi čijeg otkrivanja i dokazivanja su te radnje bile određene.

Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbio njegov prijedlog za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza policijskih izviješća, službene zabilješke o postupanju policijskih službenika i sažetka razgovora, pobliže taksativno navedenih u izreci pobijanog rješenja.

Stoga žalba okrivljenika Z. H. nije osnovana, a kako pri  ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu, 28. prosinca 2016.