Broj: Kž-1137/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Pavičić i Sonje Brešković Balent kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. T. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236 st. 1 KZ/11, rješavajući po žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-303/16 od 24. studenog 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

O d b i j a   se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom temeljem čl. 452 st. 1 toč. 5 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) protiv okrivljenog G. T. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo krađe iz čl. 236 st. 1 KZ/11, činjenično opisano u izreci te presude. Temeljem čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećeni J. H. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Temeljem čl. 149 st. 1 ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.             

Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog povrede Kaznenog zakona. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem odredbe čl. 474 st. 1 ZKP/08.

              Žalba nije osnovana.

              Nasuprot tvrdnjama državnog odvjetnika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik za isto djelo već pravomoćno osuđen, te je slijedom toga i osnovano, temeljem izričite zakonske odredbe čl. 452 toč. 5 ZKP/08, donio presudu kojom se optužba protiv okrivljenika odbija.

              Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o serijskim kaznenim djelima. Prije svega smatra da je pogrešna ranija odluka iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru broj K-436/15 o tri kaznena djela, za koja je tom presudom okrivljenik proglašen krivim na način da je osuđen zbog počinjenja jednog produljenog kaznenog djela. Slijedom toga smatra i da je pogrešna odluka iz pobijane presude da kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku s tim produljenim djelom predstavlja jedinstvenu cjelinu. Državni odvjetnik, suprotno zauzetom stajalištu prvostupanjskog suda, a iznesenom i obrazloženom u pobijanoj presudi, smatra da se radi o četiri međusobno neovisna kaznena djela prijevare počinjena na štetu različitih oštećenika, te da ta djela međusobno ne predstavljaju jedinstvenu cjelinu. Posebno ukazuje da se na ovaj način i oštećenik u ovom kaznenom predmetu stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale oštećenike, te da bi sud, da je prilikom donošenja presude zbog ranije počinjenih kaznenih djela imao u vidu i ovo kazneno djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku u ovom kaznenom predmetu, zasigurno izrekao značajno veću kaznu.

              Suprotno ovakvim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je okrivljenik za isto djelo, a koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom predmetu, već pravomoćno osuđen. Za takav je zaključak u pobijanoj presudi iznio jasne i valjane, te ovom drugostupanjskom sudu posve prihvatljive razloge. Naime, najprije je pravilno utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-436/15 okrivljeni G. T. proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela krađe koja su mu stavljena na teret, s tim da je osuđen temeljem odredbe čl. 236 st. 1 KZ/11 u vezi čl. 52 KZ/11, dakle zbog počinjenja jednog produljenog kaznenog djela. Djela koja ulaze u činjenični opis tog produljenog kaznenog djela počinjena su od 31. srpnja 2015. do 4. kolovoza 2015. godine, potom od 12. kolovoza 2015. do 14. kolovoza 2015. godine te od 12. rujna 2015. do 15. rujna 2015. godine. Nadalje je utvrđeno da se u ovom kaznenom predmetu okrivljenik tereti zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz čl. 236 st. 1 KZ/11, i to počinjenog u razdoblju od 28. kolovoza 2015. do 1. rujna 2015. godine. Potom je i pravilno utvrđeno da s obzirom na vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao i s obzirom na mjesto i način počinjenja tog kaznenog djela, proizlazi da se radi o vremenskom periodu, načinu i mjestu počinjenja kaznenog djela čije radnje u potpunosti ulaze u sadržaj produljenog kaznenog djela za koje je okrivljenik već pravomoćno osuđen. U pobijanoj se presudi potom u cijelosti citira sadržaj odredbe čl. 52 st. 1 KZ/11, te se potom i pravilno zaključuje da se, a protivno stajalištu državnog odvjetnika, radi u konkretnom slučaju o presuđenoj stvari. Slijedom navedenog, osnovano je i odbijena optužba protiv okrivljenika.

              Iz izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje drugostupanjski sud povodom žalbe temeljem čl. 476 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP/08 ispituje po službenoj dužnosti, temeljem čl. 482 ZKP/08, valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 10. siječnja 2017.