Broj: Kž 641/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 9. studenoga 2016. broj Kv I-70/16. (Kv-191/13.), u sjednici održanoj 10. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog D. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru, na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenog D. I. za preinačenje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zadru od 9. siječnja 2014. broj Kv-191/13. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. rujna 2016. broj I Kž 93/14.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni D. I. po braniteljima iz odvjetničkog društva K., V. i p. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da pobijano rješenje bude preinačeno te donesena odluka „o blažoj kazni za osuđenika“.

Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud smatra da „za odlučivanje o zahtjevu osuđenika nije mjerodavno vrijeme nastupanja pravomoćnosti presuda izrečenih pred sudovima u Bosni i Hercegovini, već trenutak nastupa pravomoćnosti presude“ donesene u postupku izvršenja strane sudske presude (tzv. egzekvature). Zato smatra da okolnost trudnoće osuđenikove supruge nije odlučna jer „se ne radi o okolnosti koja se pojavila nakon pravomoćnosti presude“ donesene u postupku egzekvature, odnosno nakon 8. rujna 2016.

Iz osuđenikove žalbe proizlazi da se ne slaže s takvim stavom prvostupanjskog suda nego smatra da je odlučno je li sud u postupku egzekvature odlučivao o okolnostima važnim za izbor vrste ili mjere kazne ili nije. Osuđenik drži da o tim okolnostima u navedenom postupku sudovi u Republici Hrvatskoj nisu odlučivali jer one nisu bile predmet egzekvaturnog postupka pa je postupio po uputi u odluci ovog suda broj I Kž 93/14. od 8. rujna 2016. i podnio zahtjev za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka u povodu kojeg je doneseno pobijano rješenje.

Osuđenik je podnoseći zahtjev za tzv. nepravu obnovu postupka pravilno postupio jer se u postupku izvršenja strane sudske presude ne procjenjuju okolnosti koje su važne za izbor vrste i mjere kazne. One se ocjenjuju ako ih nije bilo kada se izricala pravomoćna presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale (članak 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08.), a ta ocjena pravno nije moguća u postupku egzekvature nego u povodu izvanrednog pravnog lijeka koji je podnio osuđenik. Stajalište prvostupanjskog suda je pogrešno jer stvara pravnu prazninu, odnosno dovelo bi do nemogućnosti ocjene možebitnih važnih okolnosti koje su nastupile nakon pravomoćnosti strane presude i presude hrvatskih sudova u postupku priznanja i izvršenja strane presude. To je neprihvatljivo imajući na umu osuđenikovo pravo na isticanje okolnosti koje su se pojavile nakon izricanja pravomoćne presude u kojoj su se ocjenjivale okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne, a nije niti prihvatljivo sa stanovišta pravičnosti i vjerodostojnosti sudskog postupka. Zbog pravilnog postupanje ubuduće, na ovaj pogrešan stav prvostupanjskog suda trebalo je ovdje upozoriti iako je u pobijanom rješenju prvostupanjski sud ipak ocjenjivao je li trudnoća osuđenikove supruge značajna okolnost. Potonja okolnost nije dovela do proturječnosti zbog koje se pobijana odluka ne bi mogla ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju osuđenik upire neosnovano.

Osuđenik se u žalbi poziva na tri okolnosti; trudnoća supruge, uzdržavanje majke i okolnost da je oženjen. Uzdržavanje roditelja je zakonska obveza, a trudnoća supruge nema značaj kao što to ima rođenje djeteta. Okolnost da je osuđenik oženjen sama za sebe, a niti zajedno s ostalim okolnostima nema težinu i značaj podoban za izricanje blaže kazne, osobito vodeći računa o vrsti i količini kriminalnog ponašanja osuđenika.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2017.