Broj: Kzz 51/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. S., zbog kaznenih djela iz članka 233. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 17. listopada 2016. broj KZZ-DO-106/2016. podignutog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 24. svibnja 2016. broj Kž-385/14., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru od 24. svibnja 2016. broj Kž-385/14. na štetu osuđene M. S. počinjena povreda zakona iz članka 475. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku pa se ta presuda ukida i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zadru od 11. ožujka 2014. broj K-160/13. osuđena M. S. je oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu: KZ/11.). Istom presudom osuđenica je proglašena krivom da je počinila kazneno djelo iz članka 233. stavka 1. KZ/11. te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a izrečena joj je uvjetna osuda te određeno vrijeme provjeravanja tri godine. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. osuđenici je oduzeta imovinska korist 33.401,34 kune, a na temelju članka 148. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 121/11., 143/12., 56/13. i 145/13.) osuđenica je dužna podmiriti troškove kaznenog postupka 12.298,00 kuna i paušalni iznos 500,00 kuna.

Županijski sud u Zadru je 24. svibnja 2016., broj Kž-385/14. rješenjem odbacio žalbu oštećenog „A. H.-a“ d.o.o. kao nedopuštenu, a presudom je odbio žalbe državnog odvjetnika i osuđenice kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti smatrajući da je tom presudom povrijeđen zakon na štetu osuđenice i to odredba članka 475. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.), predloživši da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Sjednici nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik (članak 510. stavak 4. ZKP/08.) pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (smislena primjena članka 475. stavak 5. ZKP/08.).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti s pravom navodi da je donošenjem drugostupanjske presude povrijeđen zakon na štetu osuđenice iz članka 475. stavak 2. ZKP/08.

Naime, na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda koje je odlučivalo o žalbama stranaka nije pozvan branitelj osuđenice iako je u žalbi zatražio obavijest o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

Osuđenica je žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela po branitelju, odvjetniku G. N. U primjercima žalbe koje su uvezane u spis prvostupanjskog i drugostupanjskog suda rukom je dopisano „moli se obavijest branitelju o sjednici vijeća“. Stoga nema dvojbe da je osuđenica zahtijevala da o sjednici vijeća drugostupanjskog suda bude izvješten njen branitelj. No, iz spisa predmeta drugostupanjskog suda proizlazi da branitelj osuđenice nije obaviješten o sjednici vijeća, a to je razvidno i iz drugostupanjske odluke.

Time je počinjena povreda zakona na štetu osuđenice i to odredbe članka 475. stavka 2. ZKP/08. prema kojoj drugostupanjski sud o sjednici vijeća mora izvijestiti „stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici“. Iznimka iz članka 475. stavka 3. ZKP/08. ovdje ne dolazi u obzir iako je osuđenici izrečena uvjetna osuda jer je drugostupanjski sud na sjednici odlučivao i o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj u odnosu na kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora veća od pet godina (žalba u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude za kazneno djelo iz članka 233. stavka 2. KZ/11. za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina). Zato je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je drugostupanjski sud u jedinstvenom postupku prema članku 475. stavku 2. ZKP/08. morao o sjednici vijeća izvijestiti osuđenicu koja je to tražila u žalbi i da je zbog nepozivanja na sjednicu drugostupanjskog suda osuđenica „onemogućena da izloži svoju žalbu“, a što je utjecalo ili moglo utjecati na osuđujuću presudu.

Stoga se osnovano u zahtjevu za zaštitu zakonitosti tvrdi da je presudom Županijskog suda u Zadru od 24. svibnja 2016. broj Kž-385/14. povrijeđen zakon na štetu osuđenice u odredbi članka 475. stavak 2. ZKP/08. jer je drugostupanjski sud odlučivao o žalbi branitelja osuđenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 11. ožujka 2014. broj K-160/13., a da na sjednicu vijeća nije pozvao branitelja osuđenice iako je osuđenica u žalbi to zahtijevala, a drugostupanjski sud je na sjednici odlučivao i o kaznenom djelu za koje je predviđena kazna zatvora preko pet godina.

Zato je pobijanu presudu na temelju članka 513. stavak 1. ZKP/08. trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku odlučivanja, drugostupanjski sud će o sjednici vijeća izvijestiti stranke te će potom održati sjednicu drugostupanjskog vijeća i donijeti novu odluku u povodu izjavljenih žalbi, vodeći računa i o odredbi članka 514. stavka 4. ZKP/08.

Zagreb, 10. siječnja 2017.