Broj: Kž 670/16-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. N., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika N. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2016. broj 6-IK I-1163/16-17, u sjednici održanoj 10. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Žalba zatvorenika N. N. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. N.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno zbog „povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP), povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, bez navođenja u kojem smislu predlaže postupiti s pobijanim rješenjem.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Odlučujući o prijedlogu zatvorenika N. N. za uvjetni otpust podnesenom sukladno članku 158. stavku 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), prvostupanjski sud je, uzevši u obzir sve one okolnosti koje ima u vidu odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan, a svoju odluku je i valjano obrazložio.

Naime, pored činjenica da je zatvorenik u razdoblju od 1996. do 2010. pravomoćno osuđen u dvanaest navrata i to zbog različitih kaznenih djela (krađa, teških krađa, oduzimanja tuđe pokretne stvari, uništenja i oštećenja tuđe stvari, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje, napada na službenu osobu, protupravnog oduzimanja slobode, prijetnje, zlouporabe opojnih droga, bludnih radnji i silovanja) te da je protiv njega pred Općinskim sudom u Vukovaru u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., iz izvješća s mišljenjem Zatvorske bolnice u Z. proizlazi i to da se radi o osobi s dijagnosticiranim miješanim poremećajem osobnosti, dissocijalnih i nestabilnih karakteristika, sindromom ovisnosti o više droga, s naglaskom na opijatima, zlouporabom alkohola, akutnim i polimorfnim poremećajem sa simptomima shizofrenije, nespecificiranom neorganskom psihozom te PTSP-om, zatim da je njegovo ponašanje u okvirima kućnog reda ocijenjeno ocjenom „zadovoljava“, ali da je pasivan u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora te je usmjeren na uzimanje terapije lijekovima, da kazneno djelo priznaje, ali nije dovoljno kritičan prema svojem ponašanju, da je sukladno izrečenoj sigurnosnoj mjeri uključen u tretman liječnika psihijatra, terapijsku zajednicu i terapijsku skupinu ovisnika u kojoj redovito sudjeluje, ali oscilira u interesu i aktivnosti te je uglavnom pasivan, nekritičan u odnosu na konzumaciju opojnih sredstava, tableta i alkohola te bez odlučnosti za apstinenciju i promjenu životnog stila i navika, zatim da je bio radno angažiran na poslovima čišćenja, ali je nakon prvih teškoća odustao od rada jer je neustrajan u obavljanju radnih zadaća, a njegov kriminalni povrat procijenjen je visokim ako nastavi s dezorganiziranim načinom života i konzumiranjem alkohola te ako ne bude redovito uzimao terapiju.

Kada se uz izloženo uzmu u obzir i činjenice koje proizlaze iz liječničke svjedodžbe Odjela forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice u Z. - da je zatvorenik uključen u rad socio-terapijske zajednice, individualni i grupni psihoterapijski tretman te druge strukturirane aktivnosti na odjelu u kojima participira u okviru svojih kapaciteta, skromno, pretežno pasivno i nedosljedno, da njegovo ponašanje nije bilo sasvim adekvatno jer je ulazio u nedozvoljene transakcije u smislu uzimanja tuđe skrivene terapije, da su nužne češće korekcije psihofarmakoterapije sukladno kliničkoj slici, da je bez uvida naspram psihopatologije koju manifestira i nije motiviran za održavanje trajne apstinencije od psihoaktivnih tvari, da se radi o primarno aberantnoj strukturi ličnosti paranoidno i dissocijalnog tipa u komorbiditetu s ovisnošću o više psihoaktivnih tvari i PTSP-om u čijoj kliničkoj slici aktualno dominiraju simptomi iz spektra poremećaja ličnosti i sindroma ovisnosti uz remisiju simptoma iz spektra PTSP-a – prvostupanjski sud je pravilno zaključio da zatvorenik, unatoč izraženom žaljenju zbog ozljede nanesene oštećeniku počinjenjem kaznenog djela zbog kojeg se sada nalazi na izdržavanju kazne te činjenici da ima osiguran postpenalni prihvat, nije spreman za uključivanje u život na slobodi prije redovitog isteka kazne koju izdržava.

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen, čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. jer da sudac R. Š. kao član vijeća koje je donijelo pobijano rješenje nije bio prisutan na sjednici vijeća 25. studenog 2016., već je na toj sjednici vijeća bio prisutan sudac M. D.

Naime, na zapisniku o sjednici vijeća za uvjetne otpuste od 25. studenog 2016. (list 44 spisa predmeta) konstatirano je da su prisutni sutkinja M. M. kao predsjednica vijeća te suci M. D. i P. Š. kao članovi vijeća te nadalje da se ta sjednica vijeća odgađa zbog zdravstvenog stanja zatvorenika, a sljedeća zakazuje za 30. studenog 2016. Prema tome, sjednica vijeća za uvjetne otpuste zakazana za 25. studenog 2016. nije ni održana niti je na istoj doneseno pobijano rješenje. Nadalje, na zapisniku o sjednici vijeća za uvjetne otpuste od 30. studenog 2016. (list 46 spisa predmeta) konstatirano je da su prisutni sutkinja M. M. kao predsjednica vijeća te suci P. Š. i R. Š. kao članovi vijeća, a ta je sjednica održana i zaključena isti dan i potom je doneseno pobijano rješenje. Prema tome, u donošenju pobijanog rješenja sudjelovali su svi oni suci koji su prethodno sudjelovali na sjednici vijeća koja je prethodila donošenju tog rješenja.

Točno je da je u posljednjem odlomku na 2. stranici pobijanog rješenja pogrešno napisano prezime zatvorenika budući da je, umjesto „N.“, napisano „N.“. Međutim, tu se radi o očitoj omašci u pisanju koja nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ni ostalim žalbenim navodima zatvorenika koji se u bitnome svode na isticanje pojedinih podataka koji proizlaze iz izvješća s mišljenjem Zatvorske bolnice u Z. i žaliteljeve osvrte na iste u smislu navoda da su ti podaci točni ili da mu nije jasno na temelju čega je zaključeno to što je zaključeno te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2017.