1

Poslovni broj: UsIrs-179/18-19

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

R J E Š E NJ E

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Vesni Šimić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz I., zastupanog po opunomoćeniku B. R., odvjetniku u I., protiv tuženika Gradskog vijeća Grada Imotskog, Imotski, Ante Starčevića 23, zastupanog po opunomoćeniku I. Ž., radi razrješenja ravnatelja, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 18. travnja 2019., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 25. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

Poništava se rješenje tuženika Gradskog vijeće Grada Imotskog, Klasa: 601-02/18-01/07, Urbroj: 2129/01-01-18-01 od 14. studenoga 2018. i predmet se vraća na ponovni postupak.

                                                             i

r i j e š i o  j e

 

1.  Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju D. M. iznos od 7. 564,84 kune (sedam tisućapetsto šezdeset i četiri kune i osamdeset i četiri lipe) na ime troškova upravnog spora.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom troškova upravnog spora u preostalom iznosu, kao neosnovan.

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika Gradskog vijeća Grada Imotskog, Klasa: 601-02/18-01/07, Urbroj: 2129/01-01-18-01 od 14. studenoga 2018. donesenim u ponovnom postupku, D. M., ovdje tužitelj, dipl. pedagog (VSS), na prijedlog Upravnog vijeća D. v. I., razrješen je s mjesta ravnatelja D. v. I..

Tužitelj je pravovremeno podnio tužbu protiv osporene odluke tuženika, navodeći u bitnom da je predmetna Odluka donesena od strane tuženika, a da prethodno tuženik nije omogućio tužitelju da se očituje o razlozima za razrješenje sukladno članku 37. stavak 9. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, što je obvezno morao učiniti, a koji propust odluku čini nezakonitom i ništavom.

              Pored navedenog, ističe kako su osnivači d. v. Grad Imotski i Općina P., slijedom čega je tužitelj i imenovan za ravnatelja d. v. od strane osnivača i to Odlukom o imenovanju ravnatelja „D. v. I.“ Klasa: 601-01/14-01/02, Urbroj: 2129-03/14-01-1 od 20. prosinca 2014. donesenom po Općinskom vijeću Općine P. i potpisanom po predsjedniku Općinskog vijeća te Odlukom o imenovanju ravnatelja D. v. I. Klasa: 021-01/14-01/07, Urbroj: 2129/01-01-14-1 od 22. prosinca 2014. donesenom po Gradskom vijeću Grada Imotskog, potpisanom po predsjedniku gradskog vijeća P. B. M.. Stoga smatra da je za donošenje pravovaljane odluke o razrješenju ravnatelja potrebno da u zakonitom postupku odluku donesu osnivači, dakle i Grad Imotski i Općina P., a što ovdje nije slučaj jer Općina P. nije donijela takvu odluku, niti je zatražila očitovanje od tužitelja. Dakle, s obzirom da tuženik nije jedini osnivač D. v. I., to nije sam ni mogao donijeti osporenu odluku po članku 37. stavak 3. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, a niti po članku 44. Zakona o ustanovama, što opet predmetnu odluku čini nezakonitom i ništavom. Predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti Odluku tuženika o razrješenju ravnatelja D. v. I. Klasa: 601-02/18-01/07, Urbroj: 2129/01-01-18-01 od 14. studeno 2018. Zatražio je i naknadu troškova upravnog spora.

            Tuženik Gradsko vijeće Grada Imotski, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na tužbu.

Sud je 18. travnja 2019. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik tuženika.

Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tuženika za odgodom rasprave koju je zatražio radi očitovanja na zaprimljeni podnesak tužitelja od 9. travnja 2019., rukovodeći se načelom učinkovitosti upravnog spora propisanog člankom 8. ZUS-a.

Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka gradonačelnika Grada Imotskog, načelnika Općine P., predsjednika Općinskog vijeća Općine P. te saslušanjem A. J. i S. N., saslušanje stranaka, te prijedlog za pribavom od D. v. „I.i“ radno-pravne dokumentacije M. Đ., kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza, odnosno pribave radno-pravne dokumentacije.

Iz navedenog razloga Sud je odbio i prijedlog opunomoćenika tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, kao suvišan.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

  Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Otklanja se prigovor opunomoćenika tužitelja iznesen na raspravi kod ovog suda 18. travnja 2019. kako I. Ž., pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Grada Imotski, nema legitimitet zastupati tuženika, jer je predsjednik Gradskog vijeća Grada Imotski izdao valjanu punomoć kojom je imenovanog ovlastio za zastupanje tuženika u ovom upravnom sporu i za poduzimanje svih pravnih radnji, pri čemu tužitelj nije doveo u sumnju da isti nije član radnog tijela Gradskog vijeća Grada Imotskog, sukladno Poslovniku Gradskog vijeća Grada Imotskog.

              Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja kojim se tužitelj razrješava s mjesta ravnatelja D. v. I..

              Za rješavanje ove upravne stvari mjerodavne su sljedeće odredbe:

Prema odredbi članka 44. Zakona o ustanovama (Narodne novine, br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08) ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan (stavak 1.), Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno je razriješiti ravnatelja: 1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu, 2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu, 3. ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima, 4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove (stavak 2.).

Prema odredbi članka 36. stavak 2. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, br. 10/97, 107/07, 94/13, u daljnjem tekstu: ZPOO) uz poslove utvrđene Zakonom o ustanovama ravnatelj predlaže godišnji plan i program rada, brine se za provođenje odluka upravnog vijeća, odgojiteljskog vijeća i drugih tijela, obavlja druge poslove utvrđene aktom o osnivanju i statutom.

Prema odredbi članka 37. stavak 3. ZPOO ravnatelja imenuje i razrješava osnivač d. v. na prijedlog upravnog vijeća d. v..

Člankom 3. Statuta D. v. I. određeno je da je osnivač D. v. I. grad I. i općina P. D., što među strankama nije niti sporno.

     Odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP-a), propisano je kako se rješenje sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku, potpisa službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela (stavak 1.). Uvod sadržava naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Uvod sadržava i naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih ili da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda nadležnog za upravne sporove ili uz suglasnost, potvrdu ili po pribavljenom mišljenju drugog tijela. Kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo, navodi se dan sjednice na kojoj je stvar riješena (stavak 2.). Izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci (stavak 3.).

Iz podataka spisa razvidno je da je Odluku o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja D. v. I. donijelo Gradsko vijeće Grada Imotskog, iako je isti samo jedan od osnivača D. v. I., dok je nakon podnošenja tužbe suosnivač D. v. I. dana 21. prosinca 2018. donio Odluku o razrješenju ravnatelja D. v. I., koju je opunomoćenik tuženika priložio u spis na raspravi održanoj kod ovog suda 18. travnja 2019. Dakle, odluku o razrješenju tužitelja kao ravnatelja D. v. I. donio je svaki od suosnivača zasebno, tako da su donijeli dva upravna akta o istoj upravnoj stvari, za što nema uporišta u članku 37. stavku 3. ZPOO, niti u odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a).

Kako se u konkretnom slučaju radi o dva osnivača D. v. I., odnosno dva javnopravna tijela, to su isti odlučujući o prijedlogu upravnog vijeća D. v. I. za razrješenje tužitelja trebali donijeti jednu Odluku, te istu obrazložiti kako je to propisano člankom 98. ZUP-a, na koji način nije postupljeno.

U tom smislu, istaknuti je da iz podataka spisa nije razvidno niti da je upravno vijeće D. v. I. prijedlog za razrješenje ravnatelja dostavilo Općinskom vijeću Općine P. radi donošenja odluke.

Nadalje, tuženik se u osporenom rješenju poziva na članak 60. stavak 1. Statuta D. v. I., kojim je propisano da ravnatelj može biti razriješen ako postoje razlozi za razrješenje određeni zakonom. Poziva se i na stavak 2. istog članka Statuta koji propisuje da kada Upravno vijeće zaključi da postoji razlog za razrješenje ravnatelja, predložit će osnivaču razrješenje. Uz prijedlog Upravno vijeće dostavit će dokaze kojima se potvrđuje ispunjenost zakonskih uvjeta za razrješenje ravnatelja.

S tim u svezi, pored utvrđenog nedostatka, Sud ističe da tuženik tijekom upravnog spora nije dostavio dokaze na temelju kojih je ocijenio da je osnovan prijedlog za razrješenje tužitelja s mjesta ravnatelja D. v. I., radi čega Sud nije bio u mogučnosti ispitati razloge osnovanosti razrješenja tužitelja.

Slijedom svega navedenog, Sud ocjenjuje da osporena Odluka tuženika nije zakonita, pa je valjalo odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, usvojiti tužbeni zahtjev i osporenu odluku poništiti te predmet vratiti na ponovni postupak, sukladno odredbi članka 58. stavka 1. ZUS-a, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U ponovljenom postupku, tuženik je dužan pridržavati se po članku 81. stavku 2. ZUS-a pravnog shvaćanja i primjedaba ovog Suda.

Vezano uz zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, tužitelj je na raspravi održanoj kod ovog suda 18. travnja 2019. dostavio podnesak istog datuma, kojim je specificirao troškove upravnog spora, na način da je zatražio naknadu troškova za sastav tužbe prema vrijednosti od 500 bodova, za podnesak od 9. travnja 2019. troškove u vrijednosti od 500 bodova, za pristup na ročište 18. travnja 2019. troškove u vrijednosti od 500 bodova, prema Tbr. 35. Tarife za izbivanje iz pisarnice u trajanju od 3 sata –ukupno 75 bodova, te prema Tbr. 46. Tarife za prijeđenih 180 km iznos od 630 kuna, odnosno zatražio je troškove upravnog spora u sveukupnom iznosu od 16.180,00 kuna.

Prema odredbi članka 79. stavak 1. ZUS-a, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

Kako je tužitelj uspio u sporu, to je sukladno načelu uspjeha u sporu, koje i Ustavni sud RH ističe u Odluci broj: U-III-2086/2018. od 9. travnja 2019., tužitelju je temeljem članka 79. stavak 4. ZUS-a priznat trošak nagrade za rad odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Tako mu je, u smislu Tbr. 23. točke 1. navedene Tarife, za sastav tužbe, te u smislu Tbr. 23. točke 2. - za zastupanje na raspravi 18. travnja 2019, priznato za svaku radnju 250 bodova, odnosno 500 bodova što iznosi 5.000,00 kuna, što uvećano za 25 % PDV-a od 1.250,00 kuna, daje iznos od 6.250,00 kuna. Sukladno Tbr. 35. navedene Tarife, odvjetniku je priznato za izbivanje iz pisarnice od tri sata za svaki sat 25 bodova, odnosno ukupno 75 bodova, što daje iznos od 750 kuna. Sukladno Tbr. 46. Tarife za upotrebu vlastitog automobila za pristup na raspravu odvjetniku je priznata nadoknada u iznosu od 564,84 kune. Slijedom navedenog tužitelju je priznat sveukupni trošak upravnog spora u iznosu od 7. 564,84 kune.  Nadalje, tužitelju za više zatraženi iznos, konkretno za podnesak od 9. travnja 2019. godine nije priznat trošak s obzirom da se ne radi o opravdanom trošku jer je navode iz tog podneska opunomoćenik tužitelja mogao izložiti na raspravi na koju je pristupio 18. travnja 2019., pa se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, zbog čega je u ovom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije priznat ni više zatraženi iznos za sastav tužbe i pristup na raspravu u vrijednosti od 500,00 bodova za svaku obavljenu radnju, već u vrijednosti od 250 bodova za svaku obavljenu radnju sukladno Tbr. 23. Tarife, slijedom čega je valjalo riješiti kao u točki 2. izreke rješenja.

 

 

 

U Splitu, 25. travnja 2019.

 

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Vesna Šimić