Broj: Kž 668/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika N. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. studenog 2016. broj Ik I-737/16-7, u sjednici održanoj 10. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Žalba zatvorenika N. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) u svezi s člankom 59. KZ/11, odbijen je kao neosnovan prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika N. B., koji je podnesen po službenoj dužnosti.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik N. B. osobno, ne navodeći izrijekom žalbene osnove niti prijedlog u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Uzevši u obzir da iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Z. o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika N. B. podnesenom sukladno članku 158.a ZIKZ-a proizlazi da je zatvorenik od adolescencije konzument opojnih droga, da kroz posljednjih dvadesetak godina konzumira marihuanu i heroin, što je ostavilo posljedice u smislu psihoorganskih promjena i dissocijalnih osobina tipičnih za ovisnički životni stil, da se trenutno nalazi na supstitucijskoj terapiji heptanonom te da mu je dijagnosticiran hepatitis C-tipa, a osobito to da se radi o kriminaliziranoj osobi za koju se kriminalni i ovisnički povrat procjenjuje visoko vjerojatnim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Točno je da zatvorenik, kako se to ističe u žalbi, nema stegovnih postupaka. Međutim, ta okolnost nije ni najrelevantnija ni dostatna za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu.

Na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni žalbeni navod zatvorenika da su istom ocjenom kao i on, odnosno ocjenom „zadovoljava“ u istom zatvoru ocijenjeni svi osim onih koji eventualno rade. Naime, radi se o procjeni uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora koju je dalo za to ovlašteno državno tijelo i koju je stoga i prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao stručnu i objektivnu.

Nastojeći umanjiti značaj podataka o svojoj ovisnosti o psihoaktivnim tvarima s obzirom na rizik od ovisničkog i kriminalnog povrata, žalitelj izlaže tijek svoga života kroz koji se razvijala ta ovisnost te zaključuje da je na dobrom putu odvikavanja. Ti žalbeni navodi, ako i jesu točni, samo potvrđuju da izdržavanje kazne zatvora polučuje svoju svrhu. Međutim, imajući na umu prethodno izložene okolnosti, a osobito one vezane uz zatvorenikovu ovisnost, zbog kojih je i kriminalni i ovisnički povrat zatvorenika procijenjen visoko vjerojatnim, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nužno je da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Budući da žalbom zatvorenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2017.