1              Poslovni broj: Gž-980/2018-2

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja S. P. iz Š., OIB: …, 2. tužitelja D. H. iz Z., OIB: … i 3. tužitelja R. P. iz S., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici A. G. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. B. eGen, sa sjedištem u R. A., K. am W., OIB: … koje zastupa odvjetnik M. K., sa sjedištem u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 20 P-3348/17-11 od 29. siječnja 2018., 24. travnja 2019.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 20 P-3348/17-11 od 29. siječnja 2018. na način da se usvaja prigovor apsolutne nenadležnosti suda Republike Hrvatske i tužba tužitelja odbacuje.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor apsolutne nadležnosti suda Republike Hrvatske za suđenje u uvodno označenoj pravnoj stvari.

Protiv navedenog rješenja žali se tuženik te rješenje pobija u cijelosti bez isticanja posebnog žalbenog prijedloga, ali se iz sadržaja žalbe razabire da ističe žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), predlažući pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja donio je odluku kao u izreci pobijanog rješenja prethodno utvrdivši: da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u R. A.; da su stranke sklopile Ugovor o otplati kredita-jednokratni zajam 17. svibnja 2004. broj računa 6.033.440 na iznos od 35.000,00 EUR-a, sklopljenog između tužitelja ad 1. i 2. te tuženika, odnosno da su ugovorili nadležnost za sporove iz navedenog ugovora, suda u V./B., (članak 3. Ugovora).

Nadalje, u konkretnom predmetu da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika koji na području Republike Hrvatske nema sjedište, a radi utvrđenja ništetnim Ugovora o otplati kredita – jednokratni zajam br. računa 6.033.440 sklopljenog između I i II tužitelja te tuženika, utvrđenja ništetnim potvrde – Solemnizacije Ugovora o otplati kredita Javnog bilježnika B. Š. iz V. broj ovjere OU-858/04, te radi brisanja upisane hipoteke kod Zk odjela Općinskog suda u Čakovcu na nekretninama upisanim u k.o. M. M., kč. br. 115/8/4 zk. ul. 857 u naravi kuća, dvor K. u površini od 308 hvati.

Po stavu prvostupanjskog suda u ovom konkretnom slučaju da je primijeniti odredbu članka 81. Uredbe Vijeća (EU) broj 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje – Uredba) jer, da je riječ o izberivoj nadležnosti, a tužitelji da su kao potrošači podnijeli tužbu protiv tuženika kao strane pravne osobe s domicilom u R. A.

Citirana Uredba da je prema svojoj pravnoj snazi iznad zakona, pa tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 140/13, 17/13, 9/15, 78/15 i 102/15 dalje: ZPK), a prema odredbi članka 19. stavak 1. i 2. toga zakona da je propisano da u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države u kojoj potrošač ima prebivalište. Od odredbe stavka 1. i 2. tog članka da se može odstupiti samo sporazumom pod pretpostavkama iz stavka 4. istog članka a citirana odredba da se primjenjuje od 30. rujna 2015.

Nadalje, da prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru o jednokratnom kreditu da nije postignuta nakon nastanka spora već prilikom sklapanja predmetnog Ugovora, što je suprotno članku 19. točka 1. Uredbe.

Međutim, po stavu ovog suda osnovano tuženik u žalbi ističe da je Ugovor o otplati kredita, zajedno sa Sporazumom o nadležnosti sklopljen 2004., dok je Uredba koju je sud primijenio donesena 2012. (a koja se primjenjuje od 2015.) Sporazum o mjesnoj nadležnost sklopljen je između stranaka sukladno tada važećoj odredbi članka 70. ZPP-a prema kojoj nije bila određena isključiva mjesna nadležnost, pa je Sporazum o mjesnoj nadležnosti valjan.

Nadalje, po shvaćanju ovoga suda u obzir treba uzeti i Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 88/01) koji u članku 55. propisuje da u sporovima protiv fizičke ili pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu za obveze koje su nastale u Republici Hrvatskoj ili koje se moraju izvršiti na teritoriju Republike Hrvatske nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji ako ta osoba na teritoriju Republike Hrvatske ima svoje predstavništvo ili zastupništvo ili ako je u Republici Hrvatskoj sjedište tvrtke kojoj je povjereno obavljanje njezinih poslova. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tuženik nema predstavništvo, zastupništvo niti sjedište na području Republike Hrvatske, već je cjelokupno poslovanje po predmetnom kreditu vezano isključivo za A.

Slijedom navedenog, nema pravnog uporišta primjena 81. Uredbe Vijeća EU koja je stupila na snagu 2015. za Ugovor koji je sklopljen 2004. i kojim je sukladno tada važećim propisima ugovorena nadležnost za možebitne sporove koji će nastati iz predmetnog pravnog posla.

Radi iznesenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu te rješenje prvostupanjskog suda preinačiti sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

Suđeno je, stoga, kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 24. travnja 2019.

Sutkinja:

Vesna Kuzmičić, v.r.