Broj: Kž 701/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu pojedincu Žarku Dundoviću, u kaznenom postupku protiv protivnice osiguranja D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2.  Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenom protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. studenog 2016., broj Kir-t-240/16, dana 10. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem sudac istrage Županijskog suda u Rijeci na temelju čl. 11. st. 3. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/10 - dalje: ZOPOIK) odbio je prijedlog državnog odvjetnika za određivanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu od najmanje 340.920,14 kn od protivnice osiguranja D. M. zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnina pobliže opisanim u izreci tog rješenja, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da sud prvog stupnja, utvrđujući da i pored postojanja osnovane sumnje da je protivnica osiguranja D. M. počinila kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11, pogrešno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz ZOPOIK-a da se donese predmetna privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, jer da nisu dani razlozi koji upućuju na zaključak postojanja opasnosti od otuđenja predmetnih nekretnina i da se radi o zakonito stečenoj imovini, a ne imovini stečenoj predmetnim kaznenim djelom.

Naime, s pravom državni odvjetnik u žalbi ističe da se sukladno odredbi čl. 12. ZOPIK-a opasnost da će tražbina Republike Hrvatske biti ostvarena, ili da će njeno ostvarenje biti otežano, pretpostavlja (s tim da se ne radi o oborivoj presumpciji kako to pogrešno smatra žalitelj), tako da ju predlagatelj osiguranja u podnesenom prijedlogu nije niti trebao posebno obrazlagati.

Nadalje, osnovano državni odvjetnik ukazuje da sud prvog stupnja pogrešno smatra da se na imovini koja je zakonito stečena ne može odrediti mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi jer sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 2. ZOPIK-a, predmetom osiguranja, mogu biti sve stvari i prava koje je stekao počinitelj kaznenog djela i prekršaja ili povezane osobe, a  koje mogu biti predmet ovrhe.

Dakle, ne mora se raditi o imovini koja bi bila stečena kaznenim djelom, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, već to može biti i imovina koju je stečena na zakonit način, a koja može biti predmetom ovrhe.

Iz naprijed navedenih razloga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je pobijano rješenje ukinuto i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, sukladno naprijed navedenom, ponovno ocijeniti navode iz prijedloga za određivanje privremene mjere nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

Iz naprijed navedenih razloga,  na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. siječnja 2017.